Što se mi čudimo, sindikati ponajviše, pa u Japanu vlasti intenzivno rade na tome da podignu granicu za obveznu mirovinu sa 65 na 70 godina! Dobro, Hrvatska nije Japan, ali kad su rad i umirovljenje u pitanju, neke činjenice kod nas prolaze ispod radara, pa i kada je riječ o aktualnom prikupljanju potpisa za referendum protiv rada do 67. godine, na čemu ustrajavaju sindikati, dok Vlada na sve načine, pa i propagandnim spotovima, pokušava ljudima objasniti o čemu se radi.

Temeljni je pak problem vezan uz godine rada do mirovine i pokušaj da se one produže ne samo u RH nego i u mnogim drugim zemljama svijeta jedan i te kako važan faktor u cijeloj toj galami za i protiv. Radi se o notornoj činjenici da ljudi u razvijenim zemljama Europe i svijeta posljednjih desetljeća žive sve duže. Godine 1960. ljudi su u prosjeku živjeli nešto duže od 52 godine, a prosječan životni vijek u 2017. godini dosegnuo je 72 godine. To znači da globalno svi živimo duže te nam je potrebno više sredstava za življenje, što povećava pritisak na sektor mirovina i na sektor javnog zdravstva. Starija populacija brojnija je u razvijenim zemljama svijeta. Bolji životni standard znači da u tim zemljama ljudi “traju duže”. Najstarija populacija živi u Japanu, gdje se prosječan životni vijek približio brojci od 84 godine, što je najviša stopa na svijetu. Godine 2018. osobe starije od 65 činile su oko 27 posto stanovništva, a udio djece mlađe od pet godina u ukupnom je stanovništvu Japana iznosio 3,85 posto.

Inače, dok veliko istraživanje UN-a potvrđuje da se životni vijek stanovnika Zemlje produžio, zabrinjava sve manje rođene djece pa na Zemlji danas živi više starijih ljudi nego mlađih potomaka, pišu britanski mediji. Krajem 2018. broj osoba starijih od 65 godina premašio je broj mlađih od pet godina. Trenutačno na svijetu živi 705 milijuna ljudi starijih od 65 i oko 680 milijuna djece do četiri godine života. Znanstvenici predviđaju da će do 2050. godine razlika biti još izraženija: na jedno dijete od četiri godine živjet će dvije osobe starije od 65!

I tu je “kvaka”, tu je glavni problem, a ne u tome hoćemo li, ako smo zdravstveno sposobni, raditi do 65. ili do 67. godine. Stručnjaci za populaciju upozoravaju da bi ključnu ulogu u ublažavanju učinaka starenja stanovništva trebale biti politike koje promoviraju njihovo zdravlje. O tome se radi, a ne o godini u kojoj ćemo u penziju.