TvObzor
INTERVJU: RENE BITORAJAC

Glavni je cilj “Lude kuće” da publika odlazi zadovoljna te da nam se rado iznova vraća
Objavljeno 10. svibnja, 2019.
Vjerujem u onu da iza uspješnog čovjeka stoji žena, s tim da moja ne stoji iza mene nego hodamo rame uz rame

Omiljeni domaći glumac Rene Bitorajac simpatije publike u našoj regiji osvojio je ulogama u Oskarom nagrađenom filmu "Ničija zemlja‘‘ te u serijama "Bitange i princeze‘‘ i "Naša mala klinika‘‘. Jesenas smo ga na malim ekranima mogli gledati i u seriji "Ne diraj mi mamu‘‘, čiji scenarij potpisuje Feđa Isović, a režiju Elmir Jukić.

Uz dugogodišnjeg prijatelja Branka Đurića Đuru, Bitorajac igra glavnu ulogu. Neće biti prvi put da ovaj dvojac gledamo zajedno, a nedavno su Rene i Đuro svoje 20-godišnje poznanstvo okrunili i zajedničkim poslovnim pothvatom – privatnim kazalištem "Luda kuća". Prikazivanje serije u kojoj Rene igra odvjetnika Budimira gledali smo na Novoj TV.

– Snimanja ovakve vrste uvijek su naporna i cjelodnevna, ali sjajna glumačka ekipa i profesionalna ekipa iza kamera učinile su snimanje vrlo zabavnim i ugodnim – kaže Bitorajac na početku razgovora.

Zabava i doskočice
S obzirom na to da ste vi i vaše kolege velika glumačka imena te prepoznatljivi po specifičnom smislu za humor, kakva je atmosfera vladala među vama tijekom snimanja "Ne diraj mi mamu‘‘?

– Na samom setu nemamo baš mnogo vremena za zabavu i doskočice, ali je zato zabavno u samim scenama. Prava druženja, odlična i opuštena atmosfera bila je gotovo svakodnevna nakon snimanja. Budući da smo velikim dijelom u Sarajevu gosti, "osuđeni" smo na međusobno druženje, a iskoristili smo svaku sekundu našeg vremena koje smo proveli tu.

Jasna Diklić, koja je dio ekipe serije, glumački je autoritet. Kako je bilo raditi s njom i je li se na setu ponašala kao i lik koji igra – prava punica?

– Pretolerantna je Jasna Diklić za punicu u pravom životu, ali kao punica u seriji, još obogaćena replikama Feđe Isovića, punica je za poželjeti nekom drugom, dakle onakva kakva treba biti da sve skupa bude simpatično i vrlo duhovito.

Kako ste Branko Đurić Đuro i vi došli do ideje "Lude kuće"?

– Ljudi obično ulažu u restorane, kafiće, graditeljstvo… Nama je, i jednom i drugom, ovo ispunjenje životnog sna. Odlično surađujemo, a eto na dvadesetu godišnjicu našeg poznanstva odlučili smo zajedničkim snagama ući u tako veliki projekt.

Otkad datira vaše prijateljstvo s Đurom?

– Još od 1997. godine. Bilo je to u Sloveniji, u Ljubljani na snimanju filma "Blues za Saro‘‘. Obojica smo bili u ulogama albanskih mafijaša.

Pametniji popušta
Kakav je koncept teatra, što je glavni cilj te kakva su vaša očekivanja od "Lude kuće"?

– Multifunkcionalna smo dvorana s kazališnim repertoarom. Imamo klasičnu postavu gledališta, ali i kabaretsku sa stolovima i stolicama ili pak dvoranu bez stolova u kojoj primamo i 600 ljudi. Plan nam je imati sve. Od dječjih predstava, koncerata do predstava, stand-upa, kabareta, burleske i svega što nam padne na pamet. Glavni je cilj, naravno, da publika odlazi zadovoljna i s osmijehom i rado nam se ponovo vraća. Zagreb je narastao u posljednjih nekoliko godina, ali još neke stvari nema. Mi otvaramo novi segment zabave i druženja u gradu.

Zašto baš naziv teatra "Luda kuća"? Čija je ideja?

– LMO ili linija manjeg otpora. Bila je to Đurina ideja, a kako sam se ja vodio onom da pametniji popušta, to je i zaživjelo. S tim da se zovemo ludilište "Luda kuća". Bilo je stotine prijedloga i trebalo se za nešto odlučiti. Kako su od tada prošle dvije godine, saživjeli smo s tim i potpuno smo zadovoljni imenom. A i sve ono što nam se događa za vrijeme uređenja u skladu je s imenom.

Jeste li nekada prije bili poslovni partner s nekim od kolega glumaca?

– Ne, nisam. Đuro je moj prvi poslovni partner.

Dobar otac
U dosadašnjoj karijeri okušali ste se u različitim ulogama, u ulozi redatelja, voditelja… Postoji li nešto što vas provocira u profesionalnom smislu, odnosno nešto što vam ostaje kao glumački izazov?

– Svaka uloga na neki je način izazov, pa toga uistinu ne nedostaje. Ne znam što bi to bilo da me vuče, a da nisam probao. Radio sam i live i vodio programe, glumim u serijama, filmovima, predstavama, sinkroniziram crtiće, pišem scenarije, režiram i uživam u toj raznolikosti. Naravno da je zadatak vođenja kazališta potpuno nov i nepoznat izazov.

Sa suprugom Anom imate dvoje djece. Uz sve poslovne obaveze, je li ponekad teško biti otac dvoje djece?

– Pa ne baš, sve drugo može biti teško osim toga. Organiziran sam tako da sam s njima mnogo vremena, osim kada sam, recimo, u Sarajevu na snimanju serije.

Smatrate li sebe dobrim ocem?

– Klinci kažu da sam dobar tata, a tko sam ja da im proturječim?

Ima li Ana uvijek razumijevanja za vaše obaveze?

– Zajedno smo 12 godina i potpuno smo kompatibilni. Vjerujem u onu da iza uspješnog čovjeka stoji žena, s tim da moja ne stoji iza mene nego hodamo rame uz rame.
Razgovarao: Adrian ANDREJEK
Na samom setu nemamo baš mnogo vremena za zabavu i doskočice, ali je zato zabavno u samim scenama
ISPUŠNI VENTIL
Kad želite pobjeći od glume, gdje odlazite? Što je ono što vas najviše opušta?

– Gorski kotar i drvena kuća u prirodi najveći su mi ispušni ventil i koristim svaki trenutak da sa svojom obitelji provedem tamo na svježem zraku.
Možda ste propustili...