SLATINA

– Prije desetak godina u Glasu Slavonije pročitao sam reportažu o selu Kladavac i dojmila me se sudbina njegovih ljudi, koji su se žalili da nitko za njih ne mari – ispričao nam je Vladimir Jelenčić, ravnatelj Gradskog društva Crvenoga križa u povodu dolaska engleskih prijatelja iz udruge Living Life u Slatinu. – Tada sam odlučio da odemo k tim ljudima, premda ranije nisam ni čuo za to selo niti sam ikoga iz sela poznavao. U tridesetak kuća ima možda 15-ak djece i mi njih od tada redovito svake godine posjećujemo.
Članovi udruge Living Life  iz grada Eastbournea u Engleskoj od 1998. godine  svakog prosinca uljepšavaju Božić tisućama učenika osnovnih škola na slatinskom području donoseći poklone u kutijama za cipele, koje zovu Gift of love. Različite sitnice i slatkiše kojima obraduju našu djecu kupuju i pakiraju učenici njihovih škola u regiji East Sussex.
– Inače dolaze za Božić, a ove godine po prvi puta naši dragi donatori donijeli su uskrsna čokoladna jaja i bojanke za djecu s porukama Kristove muke i uskrsnuća na engleskom jeziku, koje smo podijelili učenicima nižih razreda u područnim školama na slatinskom području. 
Zahvaljujući suradnji s Marinom Pericom, ravnateljicom Crvenoga križa u Đurđevcu, prigodni pokloni uručeni su i djeci u romskom naselju Stiska, darovana su djeca prijatelji Evanđeoske pentekostne crkve u Orahovici, a čokoladna jaja i igračke podijeljeni su i djeci na već tradicionalnom mini ZOO-u slatinskoga Crvenog križa. Više od tisuću djece bilo je obuhvaćeno ovim darivanjima. – Prijeći kombijem 1800 kilometara u jednom smjeru u dva dana i usrećiti nepoznatu djecu, to mogu samo doista nesebični prijatelji kršćanskog duha. Finnley, Luke, Stacey, Marjorie, Lynda i Mickey Boy opet su to potvrdili, kaže Jelenčić.
– Poslali smo čokoladna jaja i djeci u naše „izgubljeno selo“ Kladavac kraj Babine Grede. Bili smo tamo ove zime, a sada smo im poštom poslali poklone iz Engleske. Siguran sam da bi nam ljudi u Kladavcu sada zamjerili da ih za Božić ne posjetimo, ali ne zbog poklona, nego bi pomislili da smo ih i mi zaboravili. Selo smo nazvali izgubljenim jer je malo, nema ga ni na zemljopisnim kartama, i ljudi se tamo osjećaju izgubljenim. Kada dođemo tamo ljudi nas prihvate, družimo se, malo i zapjevamo, podijelimo kutije s poklonima i svima nam je toplo oko srca. 
Ako su prije desetak godina bili „izgubljeno selo“, pozvali smo telefonom Matu Vukovića, jednog od mještana s kojim Jelenčić kontaktira i dogovara posjete, kako bismo se uvjerili je li Kladavac još uvijek  izgubljeno selo, ili se u međuvremenu nešto promijenilo. 
– U našem selu nema škole, nema trgovine ni pošte, ali naš najveći problem je ljeti prašnjava a zimi blatnjava cesta prema Babinoj Gredi i Prkovcima. Asfalt nam obećavaju godinama, ali od toga još uvijek ništa. Da bi se Babina Greda i Prkovci preko Kladavca spojili suvremenom prometnicom trebalo bi asfaltirati 14 kilometara ceste. Djeca putuju u školu u Prkovce i Retkovce ( u općini Ivankovo), srednjoškolci u Vinkovce, a nemamo asfalt ni do općinskog središta.
Vuković također podsjeća na apel za pomoć koji su mještani Kladavca uputili premijeru Andreju Plenkoviću, ministru mora, prometa i infrastrukture Olegu Butkoviću i predsjedniku Uprave Hrvatskih šuma.
– Evo, jučer su iz Slatine stigla čokoladna jaja , bomboni, igračke, ja sam to podijelio našoj djeci i to njima mnogo znači jer vide da netko misli na njih – kaže Vuković.
Na kraju razgovora Mato Vuković je pohvalio načelnika Babine Grede Josipa Krnića, s kojim mještani imaju vrlo dobru suradnju, koji je učinio sve što je mogao i koji je zaslužan za brojne projekte, a  zamolio nas je također da podsjetimo župana Galića na dato obećanje, izrečeno i pred TV kamerama, uz molbu da požuri s njegovim ostvarenjem.

Petar Žarković