Beogradska Politika, vjerojatno ponukana pričom u Glasu Slavonije o zaštiti 22 hrvatska nacionalna brenda na razini Europske unije, pita se zašto Srbija nema ni jedan zaštićeni proizvod i što bi to Srbija mogla zaštititi pa navodi kako bi, prema neslužbenim informacijama, led mogli probiti futoški kupus, leskovački ajvar i fruškogorski med. Europska komisija priopćila je kako je i paška sol još jedan jedinstven europski proizvod koji zadovoljava sve kriterije za zaštitu zemljopisnog podrijetla, piše Politika, a mjesec dana ranije Bruxelles je potvrdio i oznaku za istarsko maslinovo ulje, dok su zaštićene i neretvanske mandarine, krčki pršut, ogulinsko zelje, lički krumpir, slavonski med...

U Srbiji se pitaju zašto domaći proizvođači do sada nisu pokazali zanimanje za ulazak u ovu proceduru koja ne iziskuje nikakve financijske izdatke, a može biti značajno marketinško sredstvo. U Srbiji je, na nacionalnoj razini, do sada zaštićeno 78 proizvoda, među njima samo četiri nisu poljoprivredna – pirotski ćilim, bezdanski damast, ručno pletena odjeća "sirogojno" i ručnici iz šabačkog kraja. "Preduvjet za pokretanje zaštite preko EU-a je da je prije toga zaštićen na nacionalnoj razini. Mi nemamo, do sada, ni jedan koji se vodi u EU-u", pojašnjava Zoran Dragojević, voditelj skupine za dizajn i zemljopisne oznake podrijetla pri Zavodu za intelektualno vlasništvo. No na novinarsko pitanje zašto je to tako, Dragojević nije mogao odgovoriti, ali je podsjetio kako u Srbiji postoji velik broj proizvoda koji su registrirani, no nemaju ovlaštene korisnike i proizvođači ne žele ući u rigorozne kontrole kvaliteta koje moraju biti provedene. Dragojević drži kako u Srbiji misle da ako je neki proizvod zaštićen, automatski je i tražen, što nije točno.

- Zaštita na razini EU-a ima smisla ako taj proizvod postoji ne samo na nacionalnom nego i na zajedničkom europskom tržištu – kaže Dragojević. M.F.