Objavljeno 19. travnja, 2019.
(Virgin/EMI) thechemicalbrothers.com
Eto, i to se dogodilo. Nakon gotovo dva desetljeća The Chemical Brothers imaju album koji mi se u cijelosti sviđa. Da ne bi bilo zabune, imali su Tom Rowlands i Ed Simons sjajnih pjesama na svakom od pet albuma u međuvremenu, moćnih singlova, ali ni jedan album još tamo od “Surrendera” uspio održati kvalitetu od početka do kraja. Kemijska Braća organizirala su mi jedan od najboljih provoda u životu, na festivalu u Belgiji 2004. godine, ali i jedno od najvećih razočarenja nekoliko godina kasnije na Exitu. Kako je to moguće? Rowlands i Simons tijekom 90-ih snimili su dva vrhunska albuma elektroničke glazbe “Exit Planet Dust” i “Dig Your Own Hole”, i onda odlučili svaki sljedeći album “napucati” pamtljivim singlovima koji su stršali u odnosu na ostatak svakog od sljedećih izdanja. “No Geography” nema taj problem, prije svega jer zvuči kao da je duo pritisnuo dugme za resetiranje i krenuo ispočetka. I možda upravo zbog toga, odnosno zbog činjenice kako me podsjeća na nezaboravni debi, ali i na “Live at the Social Volume 1”, novi album The Chemical Brothers već danima ne izlazi iz mojih ušiju. (
N.K.)