Gledajući dokumentarni film “The Man from Mo’Wax” redatelja Matthewa Jonesa, koji se bavi likom i djelom Jamesa Levellea, pomislio bi čovjek kako se radi o jednom o najvećih glazbenih talenata koji su ikada kročili planetom Zemljom. Slušajući posljednjih pet izdanja koje je Lavelle objavio kao UNKLE, ne mogu se ne zapitati kako je moguće da takav talent snima toliko prosječne albume. Naime, osim “Psyence Fiction”, koji je objavljen prije više od dva desetljeća, Lavelle je na svim svojim izdanjima pokazao nekonzistentnost, točnije, na svaku dobru ideju koju je imao, dolazilo je mnoštvo prosječnih koje su samo popunjavale praznine na albumima. Zašto nikada nije objeručke prihvatio ideju o objavljivanju EP-a? Možda je čovjek tradicionalist, pomislio sam, pa već šesti album pokušava opravdati sve hvalospjeve koje za njega imaju kolege sa scene. “The Road: Part II (Lost Highway)” drugi je dio najavljivane trilogije, svojevrsni mixtape, na kojemu mnoštvo gostiju pokušavaju iznijeti ovaj album na pravi put, ali ne uspijevaju. Ima na ovoj ploči nekoliko zaista nezaboravnih trenutaka, taman idealnih za jedan EP, no kinematografsko iskustvo koje slušatelj prolazi slušajući ga cijelog, pomalo je razočaravajuće. (N.K.)