Dvorac obitelji Pejačević u osječkoj Retfali, točnije u Strossmayerovoj ulici, od velike je povijesne i svake druge vrijednosti. Od Drugog svjetskog rata zapušten je, a velikim dijelom sada je u vlasništvu Marijinih sestara čudotvorne medaljice (zapadni i središnji dio) i Klinike Medikol (istočni dio).
Prilika stoljeća
Možda je sada, kada časne sestre planiraju preseljenje u novu zgradu koja se upravo gradi iza župne crkve svetog Leopolda Bogdana Mandića u Livani, vrijeme da ljubitelji Osijeka i njegove povijesti pokrenu akciju uređenja tog osječkog povijesnog dragulja. Mogućnosti su višestruke, no najbolji scenarij bio bi da se taj dvorac pretvori u još jednu osječku znamenitost (iako je to i sada). Nedostatak novca nikako ne bi mogao biti alibi za neaktivnost. Prilika je to za Grad Osijek, Osječko-baranjsku županiju i Hrvatsku. Otvoreni su brojni EU fondovi čija sredstva čekaju da ih uzmemo. Možda bi najbolje bilo, iako bi mogao postati i depandansa Muzeju Slavonije, ili Muzeju likovnih umjetnosti Osijek, ili povratak u nekadašnje stanje i nova osječka turistička atrakcija, jer za to postoje svi preduvjeti.
To dokazuje prof. dr. Jasminka Najcer Sabljak, profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu Osijek, koja je s kolegicom Silvijom Lučevljak godinama istraživala likovnu ostavštinu obitelji Pejačević, ostvarila izložbu koja je, osim u Osijeku (MLU), gostovala i u Zagrebu (Umjetnički paviljon), Sopromu (Mađarska), Rumi (Srbija) i drugim mjestima gdje su Pejačevići imali imanja. Objavila je i bogatu monografiju sa stotinama stranica teksta i ilustracija.
"Plemićke obitelji istočne Hrvatske doživjele su nakon Drugog svjetskog rata damnatio memoriae, što se ponajviše odnosilo na područje gospodarskog i društvenog života te kulturne baštine. Svaki pronalazak do sada nepoznatog segmenta njihove ostavštine prilika je za bolje upoznavanje ne samo s poviješću neke plemićke obitelji, nego i povijesti prostora na kojima su one živjele i djelovale, a u kojemu su ostavile neizbrisiv trag. U slučaju dvorca, perivoja i mauzoleja obitelji Pejačević, riječ je o prošlosti zapadnog dijela grada Osijeka te dijelovima nepokretne baštine koja je i danas simbol grofova Pejačević u Retfali u Osijeku", kaže dr. Najcer Sabljak.
Dvorac Herrnau
Prije sedam godina (2012.) u pripremi izložbe Likovna baština obitelji Pejačević u MLU-u, Silvija Lučevnjak i Jasminka Najcer Sabljak pronašle su mobilijar, arhivsku, knjižnu te likovnu baštinu iz retfalačkog dvorca obitelji Pejačević kod Felixa i Francisce Clary-Aldringen, u dvorcu Herrnau, u južnom predgrađu Salzburga. Istraživanje su dalje nastavili i kolege Racko Racković te Đorđe Bošković i Dragan Janković iz Zavičajnog muzeja u Rumi koji čuvaju spomen i istražuju baštinu rumsko-retfalačke loze obitelji Pejačević, utemeljitelja Rume, grada u današnjem istočnom Srijemu. Kao što je do sada istraženo i objavljeno postoje tri grane obitelji Pejačević od kojih je samo jedna živuća do danas, no za osječku priču nam je zanimljiva rumsko-retfalačka grana obitelji Pejačević koja je imala dvorac u Retfali i Podgoraču te unosno vlastelinstvo s nekoliko objekata u Rumi.
Danas potomci rumsko-retfalačkih Pejčevića živući su članovi obitelj Clary-Aldringen i žive u Salzburgu. U posjedu su gotovo u cijelosti sačuvanog inventara retfalačkog dvorca.
Manfred grof Clary-Aldringen (Beč, 1852. - Salzburg, 1928.) muž je najstarije od tri kćeri koje su naslijedile dvorac i rumsko-retfalački posjed nakon smrti posljednjeg člana obitelji Pejačević, Ladislava grofa Pejačevića (1828. - 1916.), (to nije ban Ladislav Pejačević iz Našica). Manfred je neko vrijeme živio u retfalačkom dvorcu, prodao ga je 1923. godine njegov sin Edmund grof Clary-Aldringen (Beč, 1885. - Salzburg, 1953.), a veći dio inventara prenio u njihov manji austrijski dvorac Herrnau.
Istraživanja te nepoznate baštine i nakon izložbe Likovna baština obitelji Pejačević, 2013. godine, nastavila su se do danas.
Jasminka Najcer Sabljak zajedno s kolegom Boškovićem iz Zavičajnog muzeja u Rumi objavila je u zadnjem broju Scrinie Slavonice br. 18. tekst Likovna i rukopisna ostavština Ladislava grofa Pejačevića iz Retfale i Rume. U članku autori donose memoarske zapise u kojima je grof Ladislav opisao tragičnu smrt svog šogora Huga grofa Eltza u revolucionarnim nemirima 1848. godine. Opisan je i njegov skroman, no zanimljiv crtački opus iz kojeg su vidljivi interijeri retfalačkog i vukovarskog dvorca s kraja 19. stoljeća. Autori opisuju i Ladislavov odnos prema austrijskom bidermajerskom slikaru Franzu Altu (1821. – 1914.), bratu slavonsog Rudolfa von Alta, koji je boravio u retfalačkom i vukovarskom dvorcu te ostavio zanimljiv opus akvareliranih interijera.
O pronađenim akvarelima pisala je Jasminka Najcer Sabljak u posljednjem broju Radova instituta za povijest umjetnosti 42, u kojima opisuje dvadesetak akvarela s prikazima perivoja i tzv. Zimmerbilder dvorca u Retfali, krajolika rumskog vlastelinstva te prizora iz vukovarskog dvorca koji su do sada bili u privatnom vlasništvu, ili javnim ustanovama, no netočno identificirani kao prizori drugih slavonskih dvorca. Na akvarelima zorno su prikazani saloni (glazbeni, plavi, biljar...), retfalačkog dvorca te na temelju njih i sačuvane pokretne baštine u Salzburgu, moguće je rekonstruirati izgled retfalačkog dvorca.
I mauzolej
Reprezentativan prizemni dvokatni dvorac dovršio je Ivan Nepomuk grof Pejačević u klasicističkom stilu početkom 19. stoljeća (1801.). Dok je obiteljski mauzolej na retfalačkom groblju podignut u neobaroknom stilu krajem 19. stoljeća (1891.).
"Posjedujemo li još jedan u nizu dvoraca istočne Hrvatske koji vapi za obnovom, kao što je u tijeku obnova virovitičkog i našičkog dvorca obitelji Pejačević. Aktualnom obnovom kulturne spomeničke baštine u istočnoj Hrvatskoj postavlja se pitanje mogućnosti otkupa, obnove i revitalizacije osječkog dvorca obitelji Pejačević. Dosadašnja istraživanja su nam ukazala na postojanje jednog dijela inventara u Austriji u privatnom vlasništvu. Je li moguće još jedan u nizu slavonskih dvoraca staviti u funkciju promidžbe baštine plemićkih obitelji i u svrhu kontinentalnog turizma ovog dijela Hrvatske. Imao li i mi bečki Belvedere?
Koje su mogućnosti proširenja osječkih muzejskih kapaciteta? Kako je moguće pomoću europskih fondova obnoviti ovaj klasicistički dvorac te djelomice i perivoj o kojem su dnevni osječki listovi često pisali tijekom 19. stoljeća. Kakva je sudbina obiteljskog mauzoleja s grobovima obitelji Pejačević", pita se J. Najcer Sabljak?
O Pejačevićima će prof. dr. Jasminka Najcer Sabljak govoriti i na predavanju na Filozofskom fakultetu u Osijeku u četvrtak, 25. travnja, u 18 sati, u prostoriji br 54., pod nazivom "Hrvatski prostori u djelima austrijske slikarske obiteli Alt.
Darko Kovačević
Vlasnici spremni za darovanje ili prodaju
Gotovo kompletan inventar retfalačkog dvorca Pejačević nalazi se danas u dvorcu Hernau, u južnom predgrađu Salzburgu. Riječ je o mobilijaru, knjižnici, umjetničkom obrtu (porculan, staklenina s monogramima P.P.), umjetničke slike... U potkrovlju toga dvorca pronađeno je i rogovlje s natpisima Harkanovc i Koška (lovišta iz toga doba). Gotovo kompletan inventar nalazi se u tom austrijskom dvorcu i Austrijanci su vlasnici, jer je Pejačevićev dvorac 1928. godine prodan te je sav mobilijar (pokretna baština) prenesen u Austriju, kaže dr. Jasminka Najcer Sabljak, koja dodaje da bi sadašnji vlasnici tih važnih predmeta iz povijesti Osijeka neke predmete mogli darovati,a neke prodati kako bi se ponovno našli na mjestu gdje su bili prije sto godina. Tim više što se ti predmeti, zbog skučenosti dvorca kod Salzburga, nalaze na tavanu toga dvorca i ne čuvaju se na adekvatan način.
Eduard Hudolin
ravnatelj MLU-a Osijek
Saznanje o mogućnosti povratka predmeta iz dvorca Pejačević svakako me je razveselila. Čak i obnova jednog od salona originalnim predmetima, posebice slikama, bio bi veliki uspjeh za Osijek i oplemenjenu turističku ponudu našeg grada.