NK Osijek pokazuje kako smjer oslanjanja na igrače iz vlastitog kadra, najavljen kada su u klub stigli novi suvlasnici Ivan Meštrović i Lőrinc Mészáros, nije samo obična floskula. Naime, osječki klub ove je sezone promovirao već sedam igrača koji su prošli njegovu Školu nogometa.

Istina, osim Boška Šutala, radi se o igračima koji su svi već prošli 20. godinu, koje se u našem okruženju više ne doživljava kao mlade igrače, ali to samo govori o tome koliko je sam klub narastao u posljednje tri godine. Put do prve momčadi mnogo je složeniji i teži negoli prije, a oformljivanjem druge momčadi igrači koji završavaju juniorski staž dobili su stepenicu koja im je iznimno važna za prilagodbu seniorskom nogometu. I zato ne treba više očekivati kako će u prvu momčad bijelo-plavih ulaziti golobradi tinejdžeri. Za to jednostavno više nema potrebe, a, s druge strane, financijska stablinost koju NK Osijek ima omogućuje mu zaštitu talentiranih igrača i njihov normalan razvoj u matičnoj sredini.


Danijel Lončar - 26. lipnja 1997. - stoper


Njega je promovirao bivši trener Zoran Zekić. Podignuo ga je iz mrtvih, jer je tada njegova budućnost u klubu bila upitna. Lončar se malo-pomalo pokazao pouzdanim rješenjem na stoperskoj poziciji, a po potrebi može zaigrati i na oba bočna obrambena mjesta. Zekić ga je znao koristiti i na klasičnom defenzivnom veznom, čija je primarna zadaća razbijanje suparničkih napada. Iako pripada među najstarije u tom mlađem valu, to nije nikakav problem jer defenzivci uvijek stasavaju nešto poslije.


Marin Pilj - 3. prosinca 1996. - vezni, krilni napadač


Njegova je priča gotovo hollywoodska. Poniknuo je u Osijekovoj školi nogometa, ali se počeo dokazivati po drugoligaškim i trećeligaškim terenima igrajući za Belišće i Novigrad. U Gradski vrt ga je u zimu 2018. vratio Dino Skedner i otada je počeo njegov nezaustavljiv prodor prema prvoj momčadi. Jesenas mu je dosta prilika pružio Zoran Zekić, koji je bio slab na njega. Marin je igrač čudesne energije i agresivnosti, a prednost mu je što je iskoristiv na više pozcija u momčadi. Ono što može i mora popraviti jest učinkovitost. Dosta je njegvih utakmica za koje se može reći - ogroman promet s malom zaradom. No, s obzirom na to da je u samo šest mjeseci iz Treće lige stigao do Prve, treba mu dati kredita.


Josip Špoljarić - 5. siječnja 1997. - napadač


I njegova je priča zanimljiva. Još kao 17-godišnjak živio je u sedmom nebu jer ga se povezivalo s odlaskom u Crystal Palace. No, za razliku od mnogih vršnjaka, koji bi takvu udicu zagrizli poput soma, Josip se odlučio za teži put. Odlučio se boriti. Debitirao je još kao tinejdžer, sa 17 godina, kod Tomislava Rukavine, a nakon toga je igrao za drugu momčad, pa je išao na posudbe u Dugopolje i Santarcangelo, a njegov je talent napokon eksplodirao jesenas u Drugoj HNL, kada je u prvoj polusezoni zabio deset pogodaka. Riječ je o klasičnom napadaču sa sjajnim osjećajem za pogodak. Ponekad neodovljivo podsjeća na najboljeg Osijekova strijelca u HNL-u Roberta Špehara. U Drugoj ligi zbilja zabija s lakoćom, no na prvoligaškoj sceni kao da se još nije do kraja opustio. Kao da postoji nekakav respekt, ali kada ga se oslobodi, zabijat će on i u eliti. I to puno.


Boško Šutalo - 1. siječnja 2000. - stoper, desni bočni


Njega se smatra najvećim talentom koji Osijek trenutačno ima u svom potrfelju. Taj mladi Metkovćanin također je jedno od otkrića Dine Skendera, koji ga je u ljeto 2017. iz Splita doveo u Osijek kao juniora. Reprezentativac je U-19, a već je jesenas odigrao svoje prve seniorske minute. Njegova glavna odlika je neustrašivost. Njemu je baš svejedno protiv koga i u kojoj ligi igra. Nikoga posebno ne respektira. Tehnički je O.K., a jedino što bi mogao popraviti jest igra glavom. No vrijeme radi za njega i nema dvojbe kako će za njim za koju godinu na tržištu vladati prava jagma, jer je utjelovljenje modernog stopera.

Mihael Žaper - 11. kolovoza 1998. - vezni


Kapetan druge momčad dugo je čekao na priliku u prvoligaškom društvu nakon svog debija 2016. u Zaprešiću. Bilo je to vrijeme kada je Zoran Zekić čvrsto vjerovao da je Mihael budućnost bijelo-plavih. No dogodio se određeni zastoj. Žaper je zaglavio u drugoj momčadi i nikako nije uspijevao napraviti iskorak prema udarnom sastavu. Sve dok kormilo nije preuzeo Dino Skender i odmah ga gurnuo u vatru, i to na vrlo zahtjevnoj poziciji povučenog playmakera. Tehnika nikada nije bila sporna, trebao bi popraviti duel, a ne bi škodilo ni da svojoj igri doda koju brzinu više. S obzirom na manjak veznih igrača koje Osijek trenutačno ima, pred njim je velika prilika, koju ne bi smio ispustiti.


Luka Marin - 16. ožujka 1998. - lijevi bočni


Iskreno, ni danas nam nije jasno zašto taj dečko već ranije nije postao prvotimac. Lijeva noga, dobar dribling, još bolji centaršut i pristojan udarac s distance. Ne, nije ni njegova defenziva problematična. Valjda nije imao sreće - dosad. Debitirao je zajedno sa Žaperom u Zaprešiću, ali je, za razliku od svog vršnjaka, znao i poslije dobiti poneku priliku na prvoligaškoj sceni. Igrao je jako dobro i u drugoj momčadi dok ga nisu sasjekle ozljede i problemi sa zdravljem. Sada je to iza njega, već u drugoj polovini jeseni u Drugoj HNL je pokazao svoju vrijednost, pa nije čudno što mu je Dino Skender pružio povjerenje protiv Rudeša. Potpuno ga je opravdao i pred njim bi morala biti lijepa budućnost. Za nas jedan od najpotentnijih igrača u toj generaciji.


Alves Pereira Oliveira Talys - 10. veljače 1999. - lijevi bočni, krilni napadač

Mladi Brazilac je kroz drugu momčad stekao veliko povjerenje Dine Skendera pa ga je on odmah povukao sa sobom u prvu momčad. I on je, kao Marin, ljevak, a osim lijevog beka može pokrivati i obje krilne napadačke pozicije. On je još nekako nedorečen, ali ima dovoljno vrlina zbog kojih može postati kvalitetan igrač.