Veselu i nasmijanu splitsku pjevačicu Danijelu Martinović sada već nekoliko subota gledamo na malim ekranima kao članicu žirija HRT-ove zabavno-glazbene emisije "Zvijezde pjevaju". Točno su tri godine prošle od našeg posljednjeg razgovora koji smo odradili u HNK-u Osijek tijekom audicija za "Supertalent", kad smo cijeli razgovor posvetili toj, tada aktualnoj, emisiji. Sada je, dakako, vrijeme za nešto potpuno drukčije.

Kako biste opisali aktualni singl "Kao prekjučer", koji ste objavili krajem siječnja, o čemu pjesma govori?

– Pjesma "Kao prekjučer" zapravo pjeva o nostalgiji za vremenima koja su prošla. Najčešće ih, dok ih prolazimo, nismo svjesni, a onda kad prođu žalimo za njima. Bez obzira na sve, na kraju refrena priča poentira - zato uzmi sve što ti život da. Ne propuštaj prilike tek tako, kao da ih ima beskonačno, jer to nije istina. Svatko ima samo određeni broj prilika, ali stvar je u tome što nitko ne zna koliko. Uživajte u tih nekoliko minuta i neka vas ova pjesma svaki put podsjeti da se trgnete ako ste se malo uljuljali, tada se nasmijte, zaplešite i budite sretni.

Kako ste postigli to da poruka pjesme bude uspješno prenesena videospotom?

– Razmišljala sam o tome kako spotom ispričati priču na pravi način i odmah mi je pao na pamet Vojan Koceić koji je poseban, otkačen, svoj. I znala sam da je on taj. Već smo se u prvoj rečenici razumjeli i oboje smo bili oduševljeni, ali vremenske neprilike su nas zakočile, pa gotovo mjesec dana nismo mogli snimiti scene zbog velike hladnoće. Ali isplatilo se čekati. Najiskrenija razdoblja koja živimo su djetinjstvo jer tada smo samo to: djeca, nevina, neopterećena, iskrena, zaigrana. Jedino što znaju je radovati se životu i život se raduje njima i s njima. A zar to nije jedina poanta? I starost, jer tada znamo da je to posljednji čin našega života. Nema više trčanja za stjecanjem titula, stresa, dokazivanja. Ostaje samo želja da svaki trenutak bude ispunjen i sretan, a to je cilj našeg cijeloga putovanja – biti sretan.

Glazbu je napisao Ivan Huljić, a tekst Vjekoslava Huljić. Kako je došlo do suradnje?

– Kad me prije nekoliko mjeseci Ivan nazvao da mi kaže da je napisao jednu pjesmu za mene – zapravo, dvije pjesme - bila sam jako sretna zbog nekoliko razloga: Ivan Huljić je predivno stvorenje. Mladi, talentirani mladić koji je toliko divan da mi se ponekad čini nestvaran. Svi koji ga poznaju složit će se sa mnom, a nadam se da će ga u budućnosti upoznati mnogo ljudi da posvjedoče mojim riječima. Dakle, Ivan je došao kod mene kući, sjeo za klavir i odsvirao melodiju koja mi je na prvu sjela. Nakon nekoliko dana imali smo i tekst koji je napisala njegova mama Vjekoslava Huljić. Čim sam pročitala stihove, mogla sam juriti, vjetru okretati pedale, nizati zvijezde kao parangale. Shvatila sam da sam to čekala dugo vremena, da mi je važno pjevati ono u što vjerujem svim srcem, a ne ono što se očekuje od mene ili ono što je moderno. U tih nekoliko sekundi dok sam čitala te stihove mnogo toga u meni nakon dugo vremena sjelo je na svoje mjesto. Po stoti put posvjedočila sam da se sve događa baš onda kad se treba dogoditi - ni mrvicu prije ni mrvicu poslije.

Veliki zaokret pravite u svojoj karijeri, a najavljujete i novi album, čak osam godina nakon prethodnog. Što je to što publika ovaj put može očekivati kad je riječ o pjesmama koje će se naći na albumu?

– Nadolazeći album moj je veliki glazbeni izazov. Novo ruho, novi zvuk. Trenutačno smo u studiju i snimamo, radimo sto na sat. Ima toliko dobrih pjesama da zaista ne mogu izdvojiti neku.

Kakav odnos imate sa Severinom koja je producentica vaše pjesme "Telefon"? Na koji način njegujete i čuvate vaše prijateljstvo?

– Severina nosi jednu nepodnošljivu lakoću postojanja u svemu. Kod nje nema problema, sve se može i sve radi uz osmijeh na licu, bez obzira na to koliko ju je život ponekad pokušao uzdrmati. Ta me snaga impresionirala i snažno motivirala. Družimo se, smijemo, pričamo o modi, slušamo glazbu, zapravo, puno slušamo glazbu i imamo svoje male ženske tajne.

Danas je jako teško vjerovati nekome, rijetko tko je iskren prijatelj. Vjerujete li vi previše ljudima i je li to povjerenje nekada imalo previsoku cijenu koju ste morali platiti?

– Nosim svoje srce na dlanu i to je jednostavno tako. Ne pada mi na pamet mijenjati se. Bilo je trenutaka kad sam se razočarala, kad su me ranili, iznevjerili i izigrali, ali to me je samo učinilo jačom. Ne možete izgubiti kad vas srce vodi, kad vam ono krči put, nemoguće je izgubiti se. Tako mislim i živim.

Imate 47 godina, a i dalje izgledate mladoliko i atraktivno. Koja je tajna vašeg dobrog izgleda?

– Svaki put kad vidim da uz moje ime napišete 47 godina, čini mi se da ste pogriješili (smijeh). Mislim da je ključna stvar ne opterećivati se, nego živjeti. Mediji sistemski zlostavljaju žene, jer nameću nerealnu sliku o tome kako bi trebale izgledati, a nitko ne piše o tome kako bi se trebale osjećati. Ali to je industrija i njihov je zadatak da nas uvjere da nismo dovoljno dobre dok ne kupimo određeni proizvod. Vjerujte mi, kad je žena sretna, nasmijana, ispunjena i voljena, onda se to automatski reflektira i na njezinu izgledu, jer nema tog proizvoda koji će učiniti da iz vaših očiju sijaju sreća i zadovoljstvo. Lice tretiram neinvazivnim tretmanima kao što su laseri, kisik, mikrodermoabrazija, a kondiciju održavam trenirajući dva do tri puta dnevno.

Što je za vas moćan muškarac?

– Onaj koji se ne boji vaše snage niti vaših suza, onaj koji zna biti tu, u tišini uzeti vaš dlan i staviti ga u svoj. To je veća priča, više od riječi.

S Petrom Grašom ste 18 godina u vezi, što je najljepše u vašem odnosu?

– Naša ljubav je krenula iz prijateljstva i zbog toga je tako posebna. Kad je došao svirati kao pomoćni klavijaturist u grupi Magazin, često sam mu u šali govorila: "Bio si dugo vremena iza mene i znao si kako s leđa izgledam i prije, bolje nego ostali". Postali smo jako dobri prijatelji, a o vezi nije bilo ni razgovora i to se tiho vuklo, tako da ni on ni ja ne znamo kad se to točno dogodilo, ali mi smo dan kad smo se upoznali uzeli kao datum godišnjice, da ne budemo baš netko tko nema svoj datum. Naša je veza posebna zbog privrženosti, vjernosti, iskrenosti, slobode, bezuvjetne ljubavi, neuvjetovane ničim da bismo zadovoljili potrebe. Naučili smo živjeti odvojeno, a pritom biti izuzetno privrženi, odani i vjerni, možda čak i više nego da 24 sata provodimo zajedno. On je i dalje jedan od mojih najboljih prijatelja. Definitivno je temelj i uvjet da ljubav opstane upravo to prijateljstvo.