Piše: Draško CELING

Unatoč neupitnoj reputaciji poljskih skladatelja Krzysztofa Pendereckog, Witolda Lutosławskog i Karola Szymanowskog slavu je odnio njihov manje poznati kolega Henryk Mikołaj Górecki (1933.-2010.).

Njegova Treća simfonija, op. 36, podnaslova Simfonija žalosnih pjesama početkom devedesetih doživjela je nezapamćeni i pomalo neočekivani uspjeh kod publike i kritike. Jednostavno, kompaktni disk koji su zajedno snimili ugledni London Sinfonietta pod ravnanjem Davida Zinmana i američka sopranistica Dawn Upshaw, objavljen 1992. za etiketu Elektra-Nonesuch, postao je predmet obožavanja s obje strane Atlantika. Posljednjeg dana siječnja 1993. ovaj album dosegnuo je čak šesto mjesto na ljestvici najprodavanijih u Ujedinjenom Kraljevstvu što je nezabilježeno kada je riječ o albumima suvremene klasične glazbe. Uzmemo li još u obzir da je album prodan u milijun primjeraka, onda je jasno o kakvoj je senzaciji riječ. Fama o Henryku Góreckom stigla je i do ratom poharane Hrvatske, album je u svojoj emisiji “Po vašem izboru” puštao u eter u to vrijeme cijenjeni DJ Ante Batinović s Hrvatskog radija, a fizički diskovi kolali su iz ruke u ruku među glazbeno osviještenom publikom. Svi su željeli čuti tog čudesnog Poljaka i osobno se uvjeriti čemu tolika buka oko njegova imena. Istodobno tek su rijetki u Góreckijevoj glazbi uistinu uživali.

Zanimljivo da je Górecki (to se prezime na poljskom izgovara otprilike kao “Gurecki”) spomenutu skladbu napisao još 1976. u vrijeme dok su Poljaci stenjali pod ruskom čizmom. Daleko od toga da je Poljska kao tipična zemlja Istočnog lagera u to vrijeme bila posve odsječena od onoga što se događalo u glazbi na Zapadu. Svjedoči o tome i utjecaj dvojice istaknutih avangardista toga vremena Luigija Nona i Karlheinza Stockhausena na Góreckijev disonantni modernizam s početka karijere. Svi oni koji misle da je Muzički biennale u Zagrebu bio jedina svijetla točka suvremene glazbe u istočnoj Europi, i to samo zato jer je o tome Milko Kelemen uporno kokodakao, zaboravljaju da je ugledni festival s istim programom Warszawska Jesień osnovan daleke 1956., čak pet godina prije zagrebačkog Biennala. Zgodno je podsjetiti da je upravo te godine sovjetski vođa Nikita Hrušćov održao svoj glasoviti govor kojim je osudio monstrouznu politiku svog prethodnika Josifa Staljina. Poljaci su jednostavno kao pametni ljudi smjesta zgrabili svoj komadić slobode.

Góreckijeva Treća simfonija u prvi mah je naišla na mlak prijam pa čak i negativne kritike. Navodno je glasoviti suvremeni francuski skladatelj i dirigent Pierre Boulez koji je sjedio tik do Poljaka dosadnjikavi svršetak simfonije popratio uzvikom: “Merde!” (sranje na francuskom). Dogodilo se to tijekom svjetske premijere te kompozicije 1977. na festivalu u Royenu u Francuskoj. Razlog izrugivanja Góreckog bio je njegov zaokret prema tzv. svetom minimalizmu i odbacivanje avangardizma u glazbi. No, kolektivni se ukus s vremenom promijenio tako da je umjetnički senzibilitet Henryka Góreckog, Johna Tavernera, Arva Pärta, Sofije Gubajduline, Gije Kančelija, Pēterisa Vasksa i dr. uskoro dobio pravo građanstva. Ili, drugim riječima, suvremena klasična glazba prestala je biti elitistička kategorija. Nju je počela konzumirati i obična publika bez velike glazbene naobrazbe. Popularnost minimalizma među glazbenom publikom možemo usporediti sa sličnim erosom koji ima fusion u odnosu na zahtijevnije stilove u jazzu kao što su modalni jazz, modern creative, avangardni ili free jazz.

U središtu Góreckijeve Treće simfonije je poljski tekst iz 15. stoljeća koji izgovara Blažena Djevica Marija pod križem, slična poruka napisana na zidu Gestapove ćelije iz Drugog svjetskog rata i jedna ništa manje dramatična pjesma iz Šleskog ustanka 1919.-1921. Górecki je bio duboko religiozan čovjek, ali i politički osviješten intelektualac kojem je komunizam išao na živce. Svoju skladbu “Miserere”, op. 44, za veliki zbor iz 1981. posvetio je progonu radničkog pokreta Solidarność, a 1987. skladao je a capella kompoziciju “Totus Tuus”, op. 60, u čast trećeg posjeta pape Ivana Pavla Drugog Poljskoj.

Povod ovome tekstu je ponovno objavljivanje Treće simfonije, ovaj puta u izvedbi Nacionalnog simfonijskog orkestra Poljskog radija iz Katowica pod dirigentskom palicom slavnog Krzysztofa Pendereckog i kontraalta posuđenog iz svijeta popularne glazbe Beth Gibbons (Portishead).