BREZOVICA

U selo Brezovicu dolazi se županijskom cestom od Marijanaca ili Šljivoševaca. Nepregledne oranice ostavljaju bez daha, kao i sunčano poslijepodne. Vozim se, prvo Ulicom kralja Tomislava, a onda i Ulicom bana Jelačića. Na ulicama ni žive duše. S jedne i druge strane primjećujem napuštene kuće, a neke su okovane višegodišnjim korovom i raslinjem. Svaka druga je prazna. Ne primjećujem ni crkvu, ni gostionicu, ni trgovinu, već samo građevine u kojima je nekoć bila škola i trgovina. No na kraju sela, na čistini novosagrađena mrtvačnica, gdje zatječem Branka Vešligaja. Branko ima 57 godina i u prijevremenoj je mirovini. U njegovu je životu bilo i sreće i tuge, ali je život nadjačao svaku nevolju. U sjećanju mu još živi slika na Brezovicu njegove mladosti, kada je selo bilo puno života, kada su sve njive bile poorane i kada je djece bilo mnogo.

- Živjelo se od poljoprivrede i stočarstva. Ljudi su radili i u poduzećima, malo ljudi je bilo nezaposleno. Dosta dobro se živjelo. U selu je bilo i puno djece. U našoj kući bilo je četvero djece. Bilo je mnogo muka i problema, ali se uspjelo preživjeti. No danas je to selo staraca - kaže Branko. U Brezovicu je došao iz Malinovca, sela udaljenog petnaestak kilometara. Dugo godina je radio u mlinu, nekadašnjem poduzeću Žitar u Donjem Miholjcu, koje je završilo u stečaju, a Branko u mirovini.


Nije se ženio. Za svoj samački i skroman život ne krivi nikoga. Čvrsto vjeruje da je za to kriva sudbina. ‘‘To mi je sudbina. Ne žalim se. Samo da bude zdravlja, jer kada je čovjek zdrav, ne osjeća nevolje i samoću lakše podnosi‘‘, pojašnjava Branko.


Kako bi saznala još koju zanimljivost, vraćam se u Ulicu bana Jelačića i zastajem kod zgrade bivše škole, oko koje je besprijekorno pokošen travnjak. Ulica je pusta. Zatječem nekoliko mještana, ali nisu za razgovor.


Za razliku od ostalih sela u Općini Marijanci, u Brezovici je oduvijek prevladavalo pravoslavno stanovništvo. U selu su ostali samo starice i starci. Mladi su otišli u bijeli svijet, a selo je ostalo opustošeno i osamljeno. Davne 1881. ovo selo je imalo 31 stanovnika, a na prvom popisu nakon Drugog svjetskog rata, 1948., bilo je 148 stanovnika. Na popisu 2011. u Brezovici je bilo 53 stanovnika u 24 domaćinstva. Iz godine u godinu sve je manje mještana, i prevladavaju staračka domaćinstva koja se bave poljoprivredom.


To je činjenica koju ističe i načelnik Općine Marijanci Darko Dorkić, ali napominje da Bezovica nije zapostavljeno selo.


- Bez obzira na to što je u selu mali broj stanovnika i što nema mladih obitelji, ulažemo u skladu sa željama mještana. Prekrili smo krov na zgradi bivše škole koja služi za društena okupljanje te smo izgradili mrtvačnicu i doveli pitku vodu - kaže načelnik Dorkić.
Izgrađeno je više od pet kilometara opskrbnog cjevovoda, a priključeno je samo 12 domaćinstava. U budućnosti Općina planira preasfaltirati i Ulicu bana Jelačića.