Iako domaća publika beogradskog glumca Stefana Kapičića najprije prepoznaje po ulozi u seriji "Larin izbor" koju ponovno gledamo na Novoj TV, za inozemne fanove on je superheroj Colossus iz kultnog filma "Deadpool". Osim što mu se ostvario dječački san da odjene odijelo superheroja, "Deadpool" je bio i prekretnica u njegovoj glumačkoj karijeri. Dugogodišnji Twitter-prijatelj govori o američkoj svakodnevici sa suprugom, također glumicom Ivanom Horvat, projektima na kojima radi te uspjehu na najvećem filmskom tržištu na svijetu.

– Los Angeles mi je baza i tu se, nakon Beograda, apsolutno osjećam kao kod kuće. Nažalost, nakon velike ekonomske krize koja je pogodila Ameriku, serija na kojoj sam tada radio za NBC, "The Event", otkazala je drugu sezonu u kojoj sam trebao biti jedan od glavnih likova. I moram vam priznati da mi je to uvelike poremetilo u razmišljanja o budućnosti. No, kako je život najbolji i najluđi redatelj, nekoliko dana nakon toga dobio sam mail s Nove TV, gdje mi je ponuđeno da tumačim lik Nikše Ivanova u seriji "Larin izbor". Kako nisam igrao na našim jezicima neke četiri godine, ta ponuda mi je bila izuzetno primamljiva. Serija je postigla nevjerojatan uspjeh u regiji, tako da sam u iduće dvije godine u Hrvatskoj snimio četiri serije, dva filma i kazališnu predstavu. Zatim u Beogradu i Crnoj Gori film, seriju i dvije predstave. To je sve išlo munjevitom brzinom i vjerojatno bih i dalje bio u regionalnim produkcijama da se nije pojavio "Deadpool" i vratio me natrag u Ameriku – kaže Stefan na početku našeg razgovora.

Zahvaljujući "Deadpoolu" imali ste priliku ostvariti san koji većina sanja, a to je da bar za potrebe filma postanete superjunak, u vašem slučaju Colossus. Koliko vam to znači?

– Za mene, koji sam manijak kad je riječ o stripovima, uloga superheroja znači mnogo više od uloge. Često volim reći da je to Oscar za moje unutrašnje dijete, za malog Stefana. Otkad znam za sebe u svijetu sam stripova i ovo je jedna od onih stvari koje vas oplemenjuju i zaista čine sretnim.

Što bi vam u tom smislu bio sljedeći izazov, ispunjenje sna?

– Svaki dan života u Los Angelesu izazov je sam po sebi. Svaka dobra uloga i dobar projekt su izazovi. Moj san se ispunjava iz dana u dan, tako da nemam posebne želje. Samo da se ovako nastavi.

Koji su najveći izazovi glumačkog uspjeha u Hollywoodu?

– Vjera u sebe i da nikad ne posumnjate. Da nakon svakog "ne" na audiciji krenete ispočetka, da ostavite ego po strani i da se borite dalje. Krajnja nagrada je toliko velika da se vrijedi žrtvovati i boriti do samoga kraja. U takvim trenucima često sam se vodio riječima F.M. Dostojevskog: "Pao je kao dječak, ustat će kao borac".

Jeste li zadovoljni dosadašnjim glumačkim statusom?

– Ne bih htio zvučati neskromno, ali sam apsolutno zadovoljan, čak prezadovoljan dosad napravljenim. To da živiš u Los Angelesu od posla koji voliš, a da pritom ne moraš raditi ništa sa strane, vrlo je rijetko, gotovo nemoguće. Također, to što sam dio jedne franšize kao što je "Deadpool", koja je oborila brojne rekorde, uistinu je nešto što me ispunjava koliko na poslovnom, toliko i na privatnom planu. Potpisao sam ugovor za četiri filma, tako da sam nakon nastavka "Deadpool 2", spreman na još dva.

Tko je od holivudskih zvijezda na vas ostavio poseban utisak?

– Ryan Reynolds. On je toliko prizemljen i uvijek je spreman pomoći. Njegova pomoć mi je jako mnogo značila tijekom snimanja prvog dijela filma, a sad smo se već zbližili i na prijateljskoj razini. Također, J.K. Simmons, zatim Kiefer Sutherland. U Americi što si uspješniji, to si normalniji. Nekako te životna i financijska sigurnost sama po sebi spušta na zemlju. Svaki veliki glumac s kojim sam imao prilike raditi na svojstven je način ostavio utisak, koji je za sada isključivo pozitivan.

U jednom od intervjua rekli ste da ste prije svega kazališni glumac, no, u Americi ste više angažirani na filmskim projektima i serijama. Koliko vam kazalište nedostaje?

– U kazalištu sam počeo i iza sebe imam više od 30 uloga sa sjajnim redateljima. U Los Angelesu, gdje živim već dugo godina, kazalište je više amatersko i nema nikakve sličnosti s ozbiljnim teatrom. Ovdje je sav fokus na filmu i televiziji, tako da se nemate priliku ozbiljno baviti kazalištem. Imam sreću da, s vremena na vrijeme, odigram predstave na ljetnim festivalima, jer sam u to vrijeme više slobodan. Posljednje igranje bilo je na Dubrovačkim ljetnim igrama u Jagoševoj postavci "Romeo i Julija".

Zbog čega vam je gluma u kazalištu draža?

– Osjećaj scene i publike, taj kontinuitet koji ti daje kazalište nešto je neopisivo, toliko intimno i meni zapravo najdraže. Kazalište ne trpi prijevaru, efekte, ili laž. Sve je ispred publike. Ništa nije skriveno niti izmontirano. Tu se dokazujete kao glumac. Kazalište je esencija našeg glumačkog bića i istodobno njegov najveći ispit.

Jeste li se ikad pokajali zbog odluke da gluma bude vaš životni poziv?

– Nikad. Od druge godine studija, kad me je Jagoš Marković pozvao da igram u njegovoj "Hasanaginici", pa sve do danas, sada već 16 godina, imam sreću da mi se projekti na raznim stranama svijeta vezuju jedan uz drugi. Trenutačno radim na nastavku franšize "Deadpool" koja je zaradila milijardu dolara i budućnost joj je više nego svijetla.

Nedavno ste stupili u brak s glumicom Ivanom Horvat. Zbog čega ste odlučili da vjenčanje bude intimno slavlje, daleko od očiju javnosti?

– Iako smo Ivana i ja javne ličnosti, a isključivo zbog prirode našeg posla, smatramo da je intima nešto samo naše i nepotrebno je da se to dijeli s javnošću. Mi smo, prije svega, glumci i najvažnije je da nas ljudi prepoznaju ili cijene zbog naših uloga.

Kako izgleda vaša holivudska svakodnevica?

– Svakog jutra idemo u teretanu, pa pijemo kavicu u nekom od naših omiljenih kafića. Odemo do oceana, gledamo filmove i serije, idemo na premijere, koncerte, izložbe, događaje na koje nas često pozivaju… Nemamo ustaljenu svakodnevicu nego živimo dan za danom kako nam se svidi.

Što vam od kuće najviše nedostaje?

– Roditelji i brat najviše na svijetu. Zatim mamina kuhinja, jutarnje sjedenje u tatinom kafiću, gledanje utakmica s tatom i, naravno, dragi prijatelji.