Treće izdanje našeg glazbenog vremeplova donosi deset novih glazbenih bisera iz prošlog desetljeća. Od hip-hop dvojca Outkast koji su se prerano umirovili, zatim autora one nezaboravne uvodne pjesme prve sezone “Pravog detektiva”, škotskih gitarskih heroja mladosti do eksperimentalnog elektroničkog duo iz San Francisca koji već punih dvadeset godina stvaraju glazbu koja zvuči totalno izvan vremena i prostora. Slažući ovotjedni izbor album, shvatili smo kako su sjećanja dvojca koji stoje iza ovih tekstova totalno drugačija, kada su u pitanju pop-klasici 21. stoljeća. Za jednog su neki od ovih naslova još uvijek prijatelji s kojima se, istina, rijetko viđamo, dok su drugome gotovo stranci, kojih se sa zajedljivim osmijehom prisjetio. Možda do kraja ovog našeg feljtona i uspijemo pronaći zajednički jezik oko nekih albuma.

Vrijeme će pokazati griješimo li, ali “Stankonia” je jedan od ključnih albuma 21. stoljeća. Toliko slatkast, sa sjajnim samplovima ispunjenim soulom, funkom i r’n’b-jem, da biste mogli ostati ovisni samo ako mu jednom pružite šansu. Ono po čemu se Outkast razlikuje od ostatka južnjačkog hip-hopa nevjerojatno su inteligentni stihovi, besramno sjajne podloge, a album zvuči kao jedna prava 74-minutna cjelina. Cjelina iz koje iskače singl “Ms. Jackson”, koji kao da je otpjevao Prince iz faze “Sign o’ The Times”, ili “B.O.B”, ta drum’n’bass ljepotica koja, nažalost, nikada nije osvojila vrhove top-ljestvica, što najbolje dokazuje kako s ovom civilizacijom nešto ozbiljno nije u redu.

Peti album iz obiteljske, “kućne radionice”, supružnika Rennie i Bretta Sparks “Twilight” je posve uravnotežen glazbeno-tematski spoj ruralnog i urbanog, autentičnih i izvornih folkerskih idioma s padina Appalachian gorja prožetih zagasitim tonovima velegradskog otuđenja. Kao da ste pobjegli iz grada i zalutali negdje duboko u šume nekog izmišljenog (ili stvarnog) Twin Peaksa, gdje se miješaju gradske vizije i stare domorodačke predaje, a u san, u mrtvoj tišini, dolaze pred oči mrtvi prijatelji (da, i Scott Walker, i Elvis Presley, i Hank Williams...), izgubljene ljubavi, duhovi prošlosti i jezovite slike budućnosti.

Unatoč nihilizmu, mržnji koja ih okružuje, album je to koji će odagnati svaku sumnju, koji pripada samo njima, s bezgrešnim, zavodljivim, sanjarskim i epskim pop-pjesmama. “Hate” je poput hodanja s ljepše strane zatvorenih kapaka, gdje vas iza ugla vreba nepogrešiva “ljepota mržnje”. Jer ako uzmete krhotine prošlosti, zakoračite u budućnost koju ste čekali, vrli novi svijet u kojemu vam do kraja vijeka sa zvučnika odjekuje samo jedan bend, The Delgados. Magični Škoti iznova svojim albumom brišu svu prašinu sa sjećanja, vraćaju nadu u lijepu melodiju, simfonične uspavanke, jecajuće gitare i jednostavno zarazne pjesme.

Slušaj najglasnije, upravo bi se ovako trebao iščitavati album ovog suludog dvojca Drewa Daniela i Martina C. Schmidta. Spomenuti je dvojac unikatni primjer konceptualne artističke kreativnosti u područjima zvukovlja koje se temelji na starim analognim sintesajzerima, cut-up tehnici i tradiciji koja počiva na primjerice Karl Heinz Stockhausenu, ali i njemačkom kraut rocku, američkoj i europskoj etnofolk-baštini i modernijim ambient techno utjecajima. Lijepo ljudi kažu: “History repeats itself, but Matmos never did”!

Zvuče poput Led Zeppelina koji sviraju Kraftwerk, ili, ako baš hoćete, imaju energiju prvih te elektronski čip u glavi i domišljatost drugih. I kako ih onda ne voljeti. The Secret Machines su trojac iz Dallasa s prebivalištem u New Yorku, a za svoju glazbu kažu da je space rock. Što god to bilo. Još jedan u nepreglednom nizu bendova iz Velike Jabuke duguje gore navedenima isto koliko i kraut rock velikanima Neu!, samo s pravim pjesmama. A njih na ovom albumu ima devet i ne možemo se odlučiti koja nam je najdraža.

Od prvog trenutka kada je u naš svijet ušetao poštar imenom James Murphy znali smo da imamo posla s klasikom. Album koji je u snovima podsjeća na Can s koncerta u Kölnu, prvu probu Suicidea iz 1974., okupljanje Captain Beefheartovog benda, Daft Punk koji rock-klincima praši disco u CBGB-u, white label ploče Detroit techa iz sredine osamdesetih, Bowie i Lou Reed iz Berlinske faze, ali i This Heat, Pere Ubu, Outsiders, Nation of Ulysses, Mars, The Trojans, The Black Dice, Todd Terry, the Germs, Section 25, Niagra... I onda se probudite goli na plaži na Ibizi.

Gotovo je nemoguće prenijeti riječima što se sve dogodi u našim glavam kada se isprepletu zvuci Joannine harfe i njezina vilinskog glasa. Jer iako je teško proniknuti u njen drugi album “Ys”, njene pjesme daruju fantastičan osjećaj spokoja i mira. Ali na ovome albumu ne nedostaje bizarnosti, jer složiti kompilaciju pjesama u kojoj sve buja od bajkovitih, astralnih antifolk pjesama osjećati će te se kao Alice s one strane ogledala. Ovih pet pjesama epskog trajanja slatke su i opojne, ali prije svega neshvatljivo sanjive i lijepe.

Robert Plant oglasio se pomalo iznenađujućim albumom “Raising Sand”, snimljenim u duetu s nešvilskom country-bluegrass zvijezdom Alison Krauss. No, ta se na prvi pogled “nemoguća kombinacija” dva u biti oprečna glazbena svjetonazora pokazala vrlo uspješnom, nadahnutom i posve opravdanom, jer je “Raising Sand” gotovo savršen, ne samo u pogledu vokalne izvedbe, odabira pjesama, nego i u produkciji i aranžmanima, poslu u studiju kojeg je uistinu majstorski odradio T-Bone Burnett.

Čudan je svijet u kojem živi Devotchka, sanjiv, patetičan, tužan, no u isto vrijeme rasplesan, nasmijan, pijan i razigran. “A Mad & Faithful Telling”, jedan je od rijetkih albuma koji je u potpunosti iskoristio globalizaciju pop-glazbe te nam ponudio putovanje oko svijeta u deset postaja. Od Denvera do Rima, preko Karpata do Acapulca, Devotchka će vas u samo deset postaja odvesti na mjesta na koja ste oduvijek željeli otići samo niste imali dovoljno hrabrosti krenuti na to putovanje. Šaroliko, eklektično, kao da je cijeli svijet njihova inspiracija i pozornica na kojoj svi plešemo i plačemo zajedno s njima.

Snažan utjecaj norveškog black-metala i vlastitih mitova, poganskih rituala te starosjedilačke baštine, sugestivno se isprepleće u stvaralaštvu terceta Wolves In The Throne Room, a njihov treći album je dojmljivo, izazovno i uznemirujuće izdanje, sa svim bitnim odlikama žanra, kako u formi tako i u sadržaju. Dakle, sve je tu – vrišteći “growl” vokal, brutalni gitarski rifovi, potmuli ritmovi, pozadinske synthie-melodije, prijeteća atmosfera, onostrane slike, animalizam i moć sila prirode. Album kakvog se ne bi postidjeli ni Emperor u svojoj najkreativnijoj fazi.