Magazin
KRATKO I JASNO: DAVORKA BUDIMIR

Zaobilazi se istina utemeljena na činjenicama
Objavljeno 23. ožujka, 2019.
PREDSJEDNICA TRANSPARENCY INTERNATIONAL HRVATSKA

Vezani članci

TEMA TJEDNA: NOVOGOVOR U POLITICI - KOREKTNOST, PRAVILNOST, ISPRAVNOST (I.)

Nekorektni prema političkim suparnicima i prema javnosti

Pojam političke korektnosti nije lako jednoznačno definirati. Za neke ona se svodi na zahtjev da se u javnosti izbjegavaju riječi ili ponašanje koji mogu biti protumačeni kao omalovažavanje ili vrijeđanje marginaliziranih pojedinaca ili skupina. Pod tim pojmom razumijeva se i nastojanje da se nametnu neke ideologije, uvede cenzura i ograniči sloboda govora - kaže dr. sc. Davorka Budimir, predsjednica Transparency International Hrvatska.

Znači li biti politički korektan biti i politički ispravan?

- Političku ispravnost određuje kontekst - vrijeme, ljudi i sustav vrijednosti te okolina. Ono što je politički korektno u nekoj političkoj opciji, ne mora biti istoznačno u drugoj. Ono što je politički ispravno u Hrvatskoj, nije i ne mora biti istoznačno u nekoj nama susjednoj državi ili na nekom drugom kontinentu. Ono što je politički korektno na jugu Hrvatske, ne mora biti istoznačno na njezinu sjeveru. Ono što je politički korektno na nacionalnoj razini, ne mora biti jednako shvaćeno i na lokalnoj. Ono što je politički korektno kod političara, ne mora biti i kod političarki. Kada političar spomene pojam politička korektnost, ni on sam ne zna što ona znači. Svatko misli da zna što bi to bilo, ali nije siguran i uvijek će protumačiti svoje ponašanje polazeći od sebe i vlastitog poimanja korektnosti.

Koja je temeljna svrha političke korektnosti?

- Ona bi bila da se iz javnog govora ili ponašanja isključi ‘etiketiranje’ kako bi se na taj način otežalo stvaranje predrasuda prema onima koji su drukčiji po nekim osobinama ili misle drukčije. Problem s političkom korektnošću je u tome što ona dopušta slobodu govora, ali samo dok je on politički korektan u određenom konktekstu. Ona predstavlja netoleranciju prema istomišljenicima jer se kroz nju diktira što je ‘korektno’, a što ‘nekorektno’ prema subjektivnom kriteriju. Kada u javnom prostoru nema argumentirane rasprave na temlju činjenica i konkretnih dokaza o nekom pojmu ili pojavi, nego se sve one koji ne misle isto i politički korektno smatra da su u krivu, da su zli i da ih je potrebno osuditi, ušutkati i odbaciti, onda kao društvo dolazimo u probleme. Nedostatak temeljnih vrijednosti, poput poštenja i odgovornosti, proizvodi kukavice koje prihvaćaju liniju manjeg otpora bez rasprava. Kada argumenti nisu u skladu sa zadanom političkom korektnošću u određenom trenutku sugovornika se marginalizira, omalovažava i stigmatizira. Tako istina može biti politički korektna, a da ne bude utemeljena na činjenicama. Političari, mediji i općenito osobe u javnosti mogu proglašavati političku korektnost točnom čak i onda kada je ona pogrešna. Istina temeljena na činjenicama je nepoželjna i javno se osuđuje.

Politička korektnost i društveni napredak?

- Zbog inzistiranja na političkoj korektnosti proizvodimo društvo koje ne može ići naprijed. Podobni pojedinci koji političkim alpinizom dospijevaju na političke pozicije svoje napredovanje ostvaruju s pomoću istine koja proizlazi iz političke korektnosti koju stvaraju vječiti borci za opstanak na vlasti pod svaku cijenu, bez obzira na svjetonazorska opredjeljenja. To nam pokazuju povijesne činjenice - svi pojedinci koji nisu bili politički korektni udaljeni su s pozicija i zaustavljeni u javnom djelovanju.(D.J.)
Najčitanije iz rubrike