EKSKLUZIVNO NA DIONIZU: OKRUGLI STOL O TIJELU U IZVEDBENIM UMJETNOSTIMA IZUZETAN JE KULTURNI DOGAĐAJ
Dioniz okuplja umjetničku elitu: Od kultnog Montažstroja i plesnih ikona do kontroverznih performera!
Objavljeno 22. ožujka, 2019.
Sudjelovanjem 13 vrhunskih autora izvedbene umjetnosti osječka Akademija umjetničku praksu usmjerava prema znanstvenoj refleksiji
Vjerojatno najistaknutiji događaj u ovogodišnjem programu festivala Dioniz okrugli je stol pod naslovom "Tijelo u izvedbi: suvremene perspektive", koji će se održati u subotu, 30. ožujka, u đakovačkoj knjižnici s početkom u 16 sati.
Riječ je o uistinu velikom okruglom stolu koji će okupiti i u razgovor o problematici tijela u izvedbenim umjetnostima uvesti trinaest ključnih imena iz tog tematskog područja, što umjetničko-praktičnog, što znanstveno-teorijskog. Naime, budući da su planirani sudionici Irena Bočkaj, Ana Marija Bogdanović, Ivica Buljan, Alen Čelić, Zvonimir Dobrović, Matija Ferlin, Bruno Isaković, Siniša Labrović, Irma Omerzo, Iva Nerina Sibila, Marija Šćekić, Borut Šeparović i Žak Valenta, onda se uistinu može reći kako je riječ o kapitalnom susretu.
Vrhunski krug umjetnika
- Svi su oni obilježili suvremenu hrvatsku kazališnu scenu osobnim i osebujnim istraživačkim pristupom izvedbenom tijelu. Riječ je o rijetko zanimljivoj i reprezentativnoj postavi autora/izvođača koji su iz vrlo različitih kombinacija ishodišnih pozicija (kao što su suvremeni ples, mima, fizičko kazalište, plesni teatar, performans, novi cirkus, euritmija, Feldenkrais, tai chi…) uronili u "neograničene tekstualnosti tjelesnih krajolika", kako kaže L. Louppe, pronalazeći nove i vrlo različite metode i modele preobrazbe – najavljuje izv. prof. art. Maja Đurinović s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, a koja će biti voditeljica okruglog stola te će koordinirati izlaganja i raspravu.
O tome koliki je značaj okupljanja ovako relevantnih imena iz područja izvedbenih umjetnosti da bi se interdisciplinarno i iz perspektive raznih umjetničkih iskustava propitala kulturnodruštvena problematika tijela i uloga tjelesnoga na umjetničkoj sceni dovoljno ilustrira i sljedeća ocjena Maje Đurinović.
Prvi skup ovakve vrste
- Zasigurno je ovaj skup iznimno važan zato što je možda prvi ovako široko i temeljito priređen u smislu mapiranja izvedbenih formi što afirmiraju različite aspekte tjelesnosti kazališta. S druge strane, Kazališni odsjek osječke Akademije sa svojim lutkarskim specifikumom od početka razvija dublju i složeniju osjetljivost spram tjelesnih potencijala i otvorenost spram novih kazališnih formi – kaže Đurinović, čemu treba dodati kako Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku ovakvim tipom događaja programski planira učiniti iskorak prema sustavnijem i relevantnijem znanstvenoteorijskom promišljanju umjetničke prakse.
TKO JE TKO ZA OKRUGLIM STOLOM? Okupljanje kapitalnih umjetnika
Irena Bočkai – izvedbena umjetnica autorskog istraživanja različitih oblika mobilnosti
Ana Maria Bogdanović – predstavnica plesnog centra Puls
Ivica Buljan – doajen hrvatske kazališne režije
Alen Čelić – mimičar, suradnik za scenski pokret HNK-a Split i HNK-a Osijek
Zvonimir Dobrović – osnivač i voditelj Queer Zagreb festivala
l Matija Ferlin – prema novinskim naslovima, “zvijezda europskog neverbalnog teatra”
l Bruno Isaković – autor performansa kolektivne odgovornosti
l Siniša Labrović – performer snažne društvene kritičnosti
l Irma Omerzo – plesna umjetnica, osnivačica umjetničke organizacije MARMOT
l Iva Nerina Sibila – glavna urednica časopisa za plesnu umjetnost Kretanja
l Marija Šćekić – začetnica vertikalnog plesa u Hrvatskoj, osnivačica skupine Histeria Nova
l Borut Šeparović – frontman kultne umjetničke skupine Montažstroj
l Žak Valenta – jedan od osnivača kazališne skupine Trafik
Siniša Labrović predstavnik sudionika okruglog stola Sad je pravo vrijeme za temu tijela
- Premda smo ponekad tijelo u izvedbenim umjetnostima skloni uzeti kao samorazumljivo, čini mi se kako je sadašnji trenutak pravi moment baš za tu temu. Prodori u genetici i medicini, biotehnološka istraživanja općenito pomiču granice onoga što se nekad činilo kao zadano i vječno, pa i tijelo postaje predmet historijskih borbi, a etičke i druge granice pomiču se gotovo svakodnevno. To je kraj čovjeka (kakvog smo znali dosad), sami sebe izuzeli smo iz ruku prirode i/ili boga.
Stoga, ima li to staro tijelo ikakve šanse u sudaru s onima koji mu spremaju perfekcionalizaciju i možda totalnu ekonomičnost i instrumentalnost, a koja bi mogla završiti porobljavanjem ljudskog roda?