Mozaik
UREĐENI NOVI OBRAMBENI TUNELI DUGI 14 KILOMETARA

Osječani prošetali stopama
Franje i Josipa Jelačića
Objavljeno 20. ožujka, 2019.
Petrovaradinska tvrđava istog je tipa gradnje kakva je bila osječka Tvrđa

Kako je izgledala osječka Tvrđa sa zvjezdastim debelim višeslojnim zidinama s trima gradskim vratima do dvadesetih godina 20. stoljeća, mogli su ovih dana vidjeti brojni Osječani na jednodnevnom izletu u Petrovaradin. Ta tvrđava, gotovo je u isto vrijeme sagrađena kao i ona u Osijeku, no, za razliku od osječke, do današnjih dana ostala je gotovo nedirnuta.

Lijepo se mogu, uz središnji dio gdje je generalska vojarna, konjušnice i druge vojne zgrade, vidjeti sve zvjezdaste zidine koje okružju glavne dijelove tvrđave. Kao što je u Osijeku sagrađena zgrada gradske straže s velikim satom, sličan je sat i na rubu Petrovaradinske tvrđave. On se dobro vidio s Dunava (za brojne brodove koji su plovili velikom europskom rijekom), ali i s obrambenih zidina s lijeve strane Dunava (da se zna kad je smjena straže). Zanimljivo je da, suprotno svim drugim satovima, velika kazaljka (bolje vidljiva iz daljine), pokazuje sate, a mala minute. Zbog velikog mehanizma sat redovito ljeti (zbog topline) žuri, a zimi (zbog hladnoće) kasni.

Prikazi bitaka
Iako je u dijelu zgrada Muzeja Novoga Sada najzanimljiviji turistima su podzemni tuneli s tisućama puškarnica i brojnim otvorima za topove. U čak 14 kilometara tunela na četiri razine bilo je smješteno i živjelo na tisuće vojnika koji, osim brojnih zamki za neprijatelja, ima i primitivni lift, otvore za izlazak otrovnih barutnih para nakon opaljenja kremenjača i topova, prostore za prehranu, pa čak i prostore za odlazak na WC.

U podzemnim hodnicima, oko jedan kilometar, koji su predviđeni za obilazak s vodičem, nalaze se prikazi bitaka, tlocrti tvrđave, ali i dvadesetak uniformiranih vojnika koji su, već prema području iz kojeg dijela Europe dolaze, imali različite oblike i boje uniformi, posebno visokih kapa s habsburškim znakom. Uz poznate husare bili su tu i brojni Hrvati (tzv. Varaždineri), ali i Petrovaradineri i pripadnici čak triju religija tada proširenih u Austro-Ugarskoj Monarhiji (katolici, protestanti i pravoslavci). Zanimljvo je da ni jedan vonik nije bio bez brkova, koji su u to vrijeme bili simbol muškosti. Zanimljivo je bilo i da su tuneli bili mnogo niži (kasnije su zbog upotrebljivosti produbljeni za 15-ak centimetara). U tunelu je i kontura jednog od tadašnjih vojnika, čija je prosječna visina bila oko 160 centimetara.

Zaimljiv dio povijesti svakako je i zapovjedništvo visokog časnika austrougarske vojske, generala, a kasnije i podmaršala Franje Jelačića koji je sa svojom brojnom vojskom (20 do 50 tisuća vojnika, uglavnom pješadinaca) vodio bitke diljem Europe. Uz brojne pobjede, kao dio te alijanse, vodio je svoju vojsku Europom, a sudjelovao je i u veličanstvenim i vrlo krvavim bitkama posebice tijekom tzv. Napoleonskih ratova (koje je austrougarska vojska sa saveznicima uglavnom gubila). Ipak, Franjo Jelačić bio je veliki vojskovođa, posebice u borbi protiv Osmanlija, a za svoje zasluge nagrađen je Medaljom carice Marije Terezije. Nakon jednog velikog poraza smijenjen je i umirovljen, no nakon toga brzo je rehabilitiran i ponovno je postao uspješni vojskovođa.

Spasio Beč
Najzanimljivije je da je tijekom njegovog zapovijedanja Petrovaradinom u gradu izvan zidina, sada u tamnozelenoj jednokatnici, rođen njegov sin Josip, kasnije hrvatski ban i junak koji je 1848. na poziv austrougarske carice i kraljice Hrvatske (i još niza europskih zemanja) Marije Terezije spasio Beč od mađarske revolucije, osvojivši čak Budimpeštu.

Više od 200 Osječana na izletu u organizaciji Anima Travel Agency iz Osijeka doista je hodalo hodnicima, zidinama, vidikovcima i kućama gdje su u svoje vrijeme hodali veliki vojskovođa general Franjo Jelačić i njegov sin, kasnije hrvatski ban Josip Jelačić. Doista je za ne povjerovati da su sve te građevine tada postojale i da su gotovo neoštećene ostale do današnjih dana. Svaki kamen spomen je na ta vremena, svaka travka miriše na ne tako davnu, a ipak daleku hrvatski povijest.

Posebice veseli saznanje da je petrovaradinska tvrđava gotovo identična osječkoj Tvrđi koja je, nažalost, ostala bez tih vrijednih zidina. Ali kako je izgledala krajem vladavine Osmanlija može se pogledati u Petrovaradinu.

Darko Kovačević
SAČUVANE SVE OBRAMBENE ZIDINE I SREDIŠTE
Za razliku od Tvrđe oko koje su moćne zidine zvjezdastog oblika gotovo kompletno razrušene (najviše od 1923. do 1926. godine), zidine sa svih strana Petrovaradinske tvrđave sačuvane su. S istočne strane niz je zidina sa šančevima u koje se dolaskom neprijatelja (Osmanlija) puštala voda iz Dunava, a sa zapadne strane šančevi su bili minirani bačvama punim baruta koja su ativirana kada su oni bili puni neprijatelja. Zidine od pečene cigle debljine najmanje četiri metra kod tih manevara nisu bile oštećene. Zanimljivo je da je s lijeve strane Dunava sagrađen Kronenwerk kakav postoji i na desnoj strani obale Drave, neposredno uz Barutanu. Mali dio jednog dijela zidina Tvrđe ostalo je na sjevernom dijelu (s jednim bastionom i Vodenim vratima). Materijal sa zidina (cigle) najviše je korišten za gradnju osječkog Novog grada.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike