U Hrvatskoj se podignula velika prašina nakon što je iz Austrije stigla vijest o tome kako je tamošnja Katolička Crkva zabranila hrvatskim biskupima održavanje mise na Bleiburgu u sklopu komemoracije hrvatskim vojnicima i civilima koje su 1945. pobili jugoslavenski partizani.

Prvi čovjek Biskupije Gurk mons. Engelbert Guggenberger bio je u svome priopćenju više nego eksplicitan ustvrdivši kako je sporna misa "dio političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povijesti" te kao takva "šteti ugledu Katoličke Crkve". Dodao je kako je Crkva u Koruškoj bila na taj korak prisiljena kako joj se ne bi "predbacivala instrumentalizacija jedne mise u političke svrhe i nedostatak distance prema fašističkom svjetonazoru."

Ovako sročeno obrazloženje odluke o zabrani svete mise hrvatskim biskupima na Bleiburgu zacijelo je najžešća javno izrečena pokuda na račun Crkve u Hrvata ikada zabilježena u njezinoj dosadašnjoj povijesti. Praktički su "izvan zakona" stavljeni doslovce svi hrvatski katolički biskupi kojima je spočitnuto ni manje ni više nego koketiranje s fašizmom.

Da bi nam uopće bilo jasno o kakvom se skandalu ovdje radi, dovoljno je podsjetiti kako je zabrana obavljanja bogoslužja (interdikt) jedna od najvećih mogućih sankcija u kanonskome pravu Katoličke Crkve koja je rezervirana za najveće heretike i otpadnike od Crkve. U ovome slučaju gledajući formalnopravno posrijedi je puno blaži slučaj jer je riječ o primjeni kanona 390 Zakonika kanonskog prava iz 1983. koji propisuje da svaki biskup koji želi vršiti sveto bogoslužje u tuđoj biskupiji treba tražiti odgovarajući pristanak mjesnog ordinarija. Na simboličkoj razini posrijedi je nesvakidašnji skandal unutar Katoličke Crkve. Ne sjećamo se da je ikada, naročito u novijoj povijesti Crkve, cijeli episkopat neke zemlje bio proglašen nepodobnim za obavljanje svete mise za svoje sunarodnjake u inozemstvu. Ono što posebno bode jest činjenica da se za takav čin odlučila austrijska Crkva koja je desetljećima novčano, ali i na svaki drugi način potpomagala Katoličku Crkvu u bivšoj Jugoslaviji kroz djelovanje papinske zaklade Kirche in Not. A što tek reći za bombastične i politikanske optužbe o bliskosti hrvatskih biskupa s "fašističkim svjetonazorom" koje kao da su ispale iz usta Jakova Blaževića, Celestina Sardelića ili kakvog drugog komunističkog belzebuba? Oni koji bolje poznaju kako Crkva funkcionira iznutra kažu kako do ovakve odluke Klagenfurta ne bi nikada došlo da ona nije potaknuta iz Vatikana, i to s najvišeg mjesta. Simboličko bacanje crkvenog prokletstva na hrvatske biskupe kada je riječ o komemoraciji na Bleiburgu neodvojivo je od odbijanja kanonizacije blaženog kardinala Alojzija Stepinca. U Rimu danas pušu neki drugi vjetrovi, a Svetoj Stolici su puno važniji dobri ekumenski odnosi s ruskim i srpskim pravoslavljem te kineskim komunistima nego partikularni interesi pojedinačnih biskupskih konferencija ili nekakvih nevažnih katakombnih crkava koje ne prepoznaju duh vremena.

Ovaj spor austrijske i hrvatske Crkve kao i slično neslaganje Vatikana i Ksavera oko Stepinčeve beatifikacije otvara nezgodno pitanje, postoji li uistinu jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva ili je posrijedi konfederacija različitih nacionalnih crkava? Zanimljiv je slučaj rimokatoličkog nadbiskupa Lavova u Ukrajini mons. Mieczysława Mokrzyckog inače Poljaka koji je u svibnju 2017. rekao da je rat u Donbasu Božja kazna za Ukrajince za sve zločine koje su počinili protiv Poljaka. Neobična je to teologija koja svojim dosezima nadilazi kršćanski narativ te ovog rimokatoličkog prelata dovodi u neobičnu situaciju u odnosu na njegove lavovske sugrađane koji su većinom grkokatolici. Vatikan se na ovaj skandal oglušio. U Hrvatskoj je već zaboravljen kontroverzni slučaj Dajla koji je doveo do sukoba mjesnog porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Milovana s papom Benediktom XVI. oko crkvenog posjeda na koji su oko bacili talijanski benediktinci. Ne trpeći nikakav neposluh Vatikan ga je odlučio smijeniti, a na njegovo mjesto postavio je mons. Dražena Kutlešu koji sada za svaki slučaj sjedi u Stalnom vijeću Hrvatske biskupske konferencije gradeći put do Kaptola.

Sukobi među pojedinim katoličkim crkvenim pokrajinama oko teritorija nisu bili nepoznati u prošlosti naročito u Slavoniji u 17. i 18. stoljeću kada su se za taj teritorij međusobno otimali zagrebački, bosanski, pečuški i smederevski biskup, kaločki nadbiskup i ostrogonski primas.

Nije nikakva tajna da se Austrija pokušava na sve moguće načine otresti komemoracije u Bleiburgu koja je svojim pratećim ekscesnim folklorom postala opterećenje. Za huligansku neoustašku simboliku na tome događaju uvelike su krivi sami organizatori koji su odavno trebali angažirati redarsku službu. Nije ni Crkva u Hrvata bez krivnje. Tek prije nekoliko dana smo iz usta tajnika HBK-a i hvarskog biskupa mons. Petra Palića mogli čuti kako je iscrtavanje kršćanskog križa iznad "ušatog u" svetogrđe. Zar je morala stići pljuska iz Klagenfurta da čujemo takvo razmišljanje? Jednom od Hrvata uhićenih lani na Bleiburgu austrijski policijski inspektor je rekao kako su oni "kolateralne žrtve" te kako je riječ o odluci visoke politike da se okupljanje na Bleiburgu zabrani. Samo nekoliko tjedana nakon spektakularne akcije s helikopterom, specijalcima i policijskim psima na Lojbaškom polju austrijski kancelar Sebastian Kurz je službeno posjetio Tel Aviv gdje se kleo u borbu protiv antisemitizma.

Zanimljiv je i nagli zaokret koruške biskupije u smjeru "antifašizma". Zabranu dolaska hrvatskih biskupa (koja se ne odnosi na obične svećenike i redovnike) donio je dijecezanski upravitelj Biskupije Gurk mons. Engelbert Guggenberger. On upravlja ovom biskupijom umjesto biskupa Aloisa Schwarza koji se morao povući zbog izvlačenja novca iz Crkve i neprilične veze s jednom laikinjom. Toliko o moralnom bankrotu austrijske Crkve koju također potresaju pedofilski skandali zbog čega su već morali odstupiti bečki kardinal Hans Hermann Groër i biskup Sankt Pöltena mons. Kurt Krenn. Ne možemo sa sigurnošću reći što je nagnalo mons. Engelberta Guggenbergera za "antifašistički" pristup blajburškom pitanju, ali zanimljivo je znati da je stanoviti Friedrich Guggenberger bio istaknuti podmorničar nacističke Njemačke. O žrtvama Bleiburga i pijetetu koji zaslužuju se najmanje govori.