Piše: prof. dr. Karlo Višaticki

Od samog početka Biblije, kakvom ju poznajemo u našim izdanjima, nalazimo opis čovjeka, muškarca i žene, prikaz života čovjeka u raju zemaljskom, poslije na zemlji, njegova traženja, lutanja, grijeh i pokajanje, bijeg od Gospodina i povratak Njemu u pokajanju.

Predavač donosi najprije biblijsku terminologiju, kako Biblija prikazuje, opisuje čovjeka. Tumači u jednom prvom dijelu koje Biblija upotrebljava za tijelo: basar (meso, put, čovjek). U grčkom je jeziku odgovarajući pojam soma. Tako čovjek nema basar, nego jest basar. U kontrapoziciji s hebrejskim izrazom leb (srce), grčki kardia, basar označava tjelesnu, vanjsku stranu čovjekova života, a leb unutarnju. Basar je u biblijskim spisima povezan i s negativnim nijansama kao grešnost, slabost, nedostatak, bilo fizički bilo u ćudorednom pogledu. Taj se izraz nikada ne pripisuje Bogu. Drugi je pojam nefeš. Znači doslovno "grlo", "vrat", "pojas", poslije "životni dah" ili općenito "život". Biblija ne kaže da čovjek ima nefeš, nego on jest nefeš. Označuje čovjekovu vitalnost, životnost. U Bibliji sva živa bića (čovjek, ali i životinje) imaju nefeš (u grčkom psyche = duša). Jedan novi pojam što ga Biblija upotrebljava je ruah. Označava vjetar koji puše, dah, poslije dušu, duh smisao. Bog daje svoj ruah ljudima. Duh obuzima pojedinca, izliven je, Bog stavlja ruah u čovjeka, on oduzima ruah i onda čovjek umire. Prorok Elizej moli za sebe dvostruki dio duha od svoga učitelja proroka Ilije. Jedan drugi antropološki izraz je leb (srce, središte mišljenja, osjećaja). Označuje cijelog čovjeka i kao takvo je središte odnosa s Bogom. Srce sluša Božju riječ, ono može otvrdnuti, subjekt je osobnih čina. Za čovjeka Biblija upotrebljava izraz adam, ne kao vrsta, nego kao skupina. Čovjek nije sastavljen od duše i tijela, nego on jest basar, nefeš, ruah. Eshatološki će čovjek biti u zajedništvu s Gospodinom. Grčko-helenističko poimanje čovjeka je dualističko, duša i tijelo, gdje je tijelo zapravo "grob" duše. Novi zavjet ne suprotstavlja dušu i tijelo, nego govori o jedinstvenom čovjeku, a Pavao ima pluralističku antropologiju (isti pojmovi nemaju uvijek isto značenje).

Tijelo i meso poprimaju moralnu vrijednost po čovjekovim postupcima. Preobraženo tijelo u Isusa u trenutku preobraženja i tijelo Uskrsloga imaju posebno kvalitativno značenje.