Ove godine želimo napraviti 30 koncerata za 30 godina pjesme “Ne dirajte mi ravnicu”
Miroslava Škoru ne treba posebno predstavljati. Osim što je poznat glazbenik
i pjevač, ali i vrlo uspješan vinar, televizijski gledatelji poznaju ga i kao
voditelja, pa i člana žirija u glazbenim emisijama.
Ovih dana gledamo ga kako
duhovitim doskočicama komentira i ocjenjuje svoje kolege iz javnog života koji
se natječu u novoj sezoni showa "Zvijezde pjevaju", a osim toga, također u
subotu, 16. ožujka, na programu Hrvatske televizije je i emisija "Lijepom našom"
iz Slatine, gdje je i on pjevao.
Moram Vas prvo pitati kako
zdravlje?
- Dobro, hvala na pitanju. To valjda jednostavno ide s
genetikom koju imam u sebi, jer taj naš višnjevački stil života nije uvijek
najzdraviji. Međutim, moram reći da su naši liječnici stvarno izvrsni i
zahvaljujući dobroj skrbi i prof. Gašparoviću koji me je operirao, ja sam sad u
jednoj fazi rekonvalescencije i nadam se da ću kroz neko dogledno vrijeme biti
opet onaj stari.
No i dalje se radi punom parom...
- Ja sam jako
puno radio, ali moram priznati da sam to sve drastično smanjio, iako još uvijek
toga ima dosta. U ovom poslu je najgore što ima jako puno putovanja i velik je
to problem kada je čovjek u ovakvom zdravstvenom stanju u kakvom sam ja. No,
Bogu hvala, za sada to ide jako dobro.
Vaš najnoviji uradak ‘‘Alaj volim
ovo sve‘‘ onako je prepoznatljivo ‘‘škorovski‘‘ pogodio u srce i dušu.
-
Svaki autor ima u sebi ono nešto, možda ja imam nešto istančanije, kako bih
rekao pipke ili ticala i tako evo pipam to sve oko sebe i tako su nastale mnoge
moje pjesme. Profesor Lauc je rekao da ja imam taj nekakav proročki dar, međutim
ja mislim da je činjenica da su autori mrvicu fokusiraniji na sebe i svijet oko
sebe nego što su to ljudi koji su na neki način suočeni s realnošću pa svako
jutro moraju ići za poslovima koji im omogućuju da prežive. Ima već jedno sedam
godina kako sam govorio o toj bijeloj kugi koja nas je spopala kroz pjesmu
‘‘Zašto lažu nas u lice‘‘ i evo ništa se nije popravilo nakon svih tih godina,
čak ne da je isto, nego je gore i to je bio jedan okidač. Htio sam u toj pjesmi
jednostavno prozboriti iz perspektive ne onoga koji odlazi, nego onoga koji
ostaje. Svaki put kad dođem kući - ne može se ne primijetiti prolazeći kroz
Slavoniju - puno je kuća na kojima ne gore svjetla i to je možda najžalosniji
prizor koji sam vidio u dugo vremena. Sad kad imamo recimo sve, nemamo ono što
je najvažnije, a to su ljudi.
Sprema li se nešto novo u 2019., pjesma,
album?
- Ova će godina, nadam se, proći slavljenički, jer ove se godine
puni 30 godina kako je nastala pjesma ‘‘Ne dirajte mi ravnicu‘‘. Mi pripremamo
cijeli niz događanja i aktivnosti da bismo obilježili taj jubilej, jer ta pjesma
to i zavređuje. Želimo napraviti 30 koncerata za trideset godina, prvi bi trebao
biti u Zagrebu 30. svibnja na Dan branitelja grada Zagreba i dan uoči Dana grada
Zagreba i tu krećemo u taj ciklus. Taj koncert bit će organiziran sa Zagrebačkom
filharmonijom i već se rade aranžmani koji će biti malo drugačiji. Gost bi nam
trebao biti i zbor ‘‘Ivan Goran Kovačić‘‘ i evo i ovim putem pozivam sve koji
mogu držati bilo kakvu tamburicu i koji se mogu odjenuti u bilo kakvu nošnju, da
dođu tog dana u Zagreb. Pokušat ćemo napraviti tu posljednju, finalni izvedbu s
filharmonijom, mojim orkestrom, zborom i tisuću tamburaša bar, a ja sam siguran
da će nas biti i više.
Vratimo se malo na tu legendarnu pjesmu ‘‘Ne
dirajte mi ravnicu‘‘, koja je postala dio povijesti...
- Pjesmu je 1.
kolovoza 1990. službeno prvi put pustio Željko Barba u eteru Radija Osijek i
mogu reći da je prerasla sve ono što je trebala biti i sve ono što sam ja želio
da ona bude. Dobila je jednu posve drugačiju konotaciju i uz nju su ljudi
nažalost odlazili, nažalost bježali i nažalost i umirali, ali su se s druge
strane i nadali i vraćali, hvala Bogu, u svoje domove. I evo, 30 godina nakon
što je pjesma nastala, ona je još uvijek živa i mi s njom završavamo sve
koncerte. I kada se dogodi bilo kakav događaj na samom koncertu, kad čovjek ne
zna što bi dalje, zapjevaš ‘‘Ravnicu‘‘ i sve bude u redu. Prekrasno je to što
sam za svoga života dočekao da nešto živi tako dugo i na neki način je našlo
svoje mjesto u srcima naših ljudi, pa čak i šire, jer tu pjesmu je čak izvodio i
Duke Ellington orkestar, 2Cellos, čak ako se ne varam i Julio Iglesias s Davorom
Šukerom. Dakle, ja sam prevođen, čak je i Duško Kuliš napravio bosansku
verziju... Trudit ću se ove godine da napravimo i monografiju u kojoj bih
zamolio 30-ak uglednih ljudi da napišu svoje viđenje te pjesme pa da i na taj
način obilježimo tu prekrasnu priču. I ono što bih možda najviše volio, to je da
napravim koncert u svom Višnjevcu. Naime, nikad u svom životu nisam imao koncert
u Višnjevcu i evo možda je ova priča s "Ravnicom‘‘ prava prigoda za to da nakon
više od 30 godina bavljenja ovim poslom zapjevam u svom dvorištu, okupim svoju
rodbinu i prijatelje, ono što najviše volim na svijetu. Doduše, moramo naći neku
livadu, hoćemo na pustari ili ritu, ali definitivno hoćemo napraviti taj koncert
i tome se silno radujem. Naravno, prije toga treba odraditi niz putovanja,
Mostar, Split, Rijeka i, ako Bog da, Budimpešta, Beč, Bruxelles, Berlin… Moram
reći i hvala "Glasu Slavonije" koji me sve ove godine sjajno prati i pruža
podršku i ja sam siguran da će se medijski centar mojih slavonskih novina
uključiti u ovo sve skupa, što je na neki način označilo živote nas koji smo
živjeli u vremenima koja su za nama, ali koja su i ispred
nas.
Gledamo Vas u žiriju showa "Zvijezde pjevaju". Kako
Vam se sviđa ta uloga i sam show?
- Sviđa mi se kad ljudi imaju hrabrosti
okušati se u nekim drugim profesijama. Pogotovo ovako javno. I sam sam se bavio
s puno različitih stvari u životu. Mislim da nas to obogaćuje, a s druge strane,
zna biti jako zabavno. U ovoj emisiji nitko ne očekuje da će na kraju biti
pjevačka megazvijezda. Ljudi već imaju svoje manje ili više uspješne karijere.
Samo se pri tome svi dobro zabavljamo, i natjecatelji i gledatelji, a i mi u
žiriju.
Svojim sjajnim komentarima i doskočicama definitivno uljepšavate
show, poznavajući vas i prateći vas, to dolazi samo od sebe, no imate li prije
emisije nekakvu pripremu za to?
- Nema nikakve pripreme. Obučem odijelo,
našminkaju me i idemo pred kamere. Osnovni uvjet u svim mojim televizijskim
pojavljivanjima je da ne postoji tekst koji moram unaprijed naučiti pa
izgovoriti. Čak ni kada sam vodio cijele emisije, pa i dočeke Nove godine. Da
sam htio učiti tekstove napamet, onda bih išao na Akademiju dramskih umjetnosti.
Kod mene je sve stvar trenutka, a i uloga mi je da komentiram nastup uživo. Čak
i da odgledam cijelu probu i na njoj bude sve savršeno, na samom nastupu može se
dogoditi bezbroj stvari, a valja mi komentirati nastup, a ne
probu.
Slavonci (Pero Galić, Goran Bošković, Frano Ridjan) su, za sada, u
showu prošli dalje, imaju li
‘‘protekcije‘‘ u žiriju?
- Svi koji me
znaju, znaju da sam uvijek spreman pomoći i da volim svoju ravnicu, no isto tako
znaju da protekcije nema. Mjerilo je kvaliteta i moj ukupni dojam. Ako pitate
mog Peru iz Opće opasnosti, sigurno će vam to potvrditi. Zato nam i je u puno
stvari u državi tako kako jest, jer je sve važnije od znanja i stručnosti. Tako
da ćemo se i dalje dobro zabavljati sa zvijezdama koje pjevaju, ali bez
protekcije. Na kraju krajeva, glasovi gledatelja su presudni za opstanak i
pobjedu.
Vladimir Grgurić
Autori su mrvicu fokusiraniji na sebe i svijet oko sebe nego što su to ljudi koji su na neki način suočeni s realnošću
plan
NASTUPITI I S FILHARMONIJOM