Čak i režimski mediji u Srbiji donose priloge o 16. godišnjici ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića, ubijenog snajperskim hicem 12. ožujka 2003. u dvorištu sjedišta srpske vlade u središtu Beograda, ali do danas nisu otkriveni nalogodavci atentata koji se u demokratskoj srpskoj javnosti označava kao pokušaj državnog udara. Neposredni počinitelj i organizator osuđeni su na 40-godišnju robiju, ali komu je bilo u interesu da Đinđić nestane s političke scene još i danas se nagađa iako neki događaji nakon njegove smrti mogu naslućivati koja je politička opcija među mogućim nalogodavcima. Današnjem srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću sigurno nitko u Srbiji ne smije spomenuti 26. svibnja 2007. kada je kao glavni tajnik Srpske radikalne stranke i potrčko ratnog zločinca, Vojislava Šešelja, na zgradu televizije B92, koja se nalazila u Bulevaru AVNOJ-a, zalijepio plakat na kojem je pisalo "Bulevar Ratka Mladića" i naljepnice s likom ovog ratnog zločinca. Tadašnja vlast je već bila odlučila Bulevar AVNOJ-a preimenovati u Bulevar Zorana Đinđića, ali radikali su se opirali tome jer za njih je on bio izdajica zato što je Haagu predao Slobodana Miloševića. Srpski desničari i nacionalisti to su najviše zamjerali Đinđiću jer su znali da je i netko od njih na redu za odlazak u Haag, što je slučaj Karadžića, Mladića, Šešelja, Lukića, Lazarevića i mnogih drugih, potvrdio te slutnje.
Šešelj je odlazeći u Haag, mjesec-dva prije Đinđićeva ubojstva, rekao kako će "Srbija plivati u krvi" i Đinđića nazvao ustašom, a nedugo nakon ubojstva tadašnji srbijanski ministar unutarnjih poslova izjavio je kako je protiv Šešelja podignuta kaznena prijava u odsutnosti zbog "poticanja na terorizam i ubojstvo", odnosno da je dvojicu organizatora atentata, Milorada Lukovića Legiju i Dušana Spasojevića Šiptara, poticao da ubiju Đinđića. Osam mjeseci nakon ubojstva premijera pala je vlada i na vlast došle nacionalističke stranke. M.F.