Puno toga propustili su nogometaši Osijeka u dva vezana susreta koja su odigrali pred svojim navijačima. Remiji protiv Slaven Belupa i Lokomotive prilično su zakomplicirali borbu za Europu, ali najviše zabrinjava napadačka neučinkovitost bijelo-plavih.

Na planu želje i agresivnosti stvari su se popravile, ali Osijek i dalje nekako nije dovoljno odlučan i konkretan na suparničkoj polovini terena. Takav je dojam ostao i nakon susreta s Lokomotivom. Gotovo sat vremena na terenu je postojao samo Osijek. Lokomotiva je doista u tom razdoblju "statirala u kukuruzu", ali joj je samo jedna mala neopreznost u obrani bijelo-plavih omogućila dolazak do rezultatske prednosti. Međutim, ta jasno vidljiva terenska nadmoć Osijeka nije donijela pretjerano puno prilika. Bilo ih je, a najbolju je zapucao na početku utakmice Josip Špoljarić. No, opet, očekivali smo jače nalete bijelo-plavih, više prometa pred gostujućim vratarom Ivom Grbićem.

Osijek je pomalo izgledao kao pod ručnom, jer očito je postojao određeni respekt prema kontranapadima koje je sposobna razviti Lokomotiva. I zato se ni jednog trenutka nije krenulo baš u otvoreni napad. Bar ne u organizirani, jer one očajničke pokušaje u završnici susreta ne možemo računati kao nešto smišljeno. I zato su još dva vrijedna boda odlepršala iz Gradskog vrta.

- Kao da je netko bacio urok na nas. Prvo oni silni promašaji protiv Slaven Belupa, a sada kontrola utakmice i onda iz doslovce prvog ozbiljnog dolaska Lokomotive pred naša vrata dobijemo pogodak. U nastavku smo uložili puno truda za preokret, uspjeli smo izjednačiti, ali, na žalost, ne i više od toga. Smatram kako smo dali maksimum koji smo sposobni pružiti u ovom trenutku - rekao je Zoran Zekić, trener NK Osijek.

Puno, jako puno je Osijek ove sezone toga prosuo na domaćem travnjaku. Kada pogledamo tablicu, recimo, s ova četiri izgubljena boda u posljednja dva domaća nastupa Osijek bi bio drugi s vrlo ugodnom razlikom u odnosu prema momčadima plasiranima od četvrtog do šestog mjesta. No uzalad je sad pričati o tome "što bi bilo kad bi bilo". Uostalom, mnogo je važnije pitanje hoće li Osijek naći izlaz iz trenutačnog stanja. U nizu je od tri utakmice bez pobjede, od kojih je dvije odigrao kod kuće, i potrošio je puno kredita kada je u pitanju bitka za pozicije koje vode u Europu.

- U prethodne dvije sezone relativno rano smo osigurali plasman u Europu, a ove će sezone priča očito biti drukčija. Lako bi se moglo dogoditi da se ona produži do posljednjeg kola. Opet, u susretu s Lokomotivom vidio sam ohrabrujuće stvari i pomake u našoj igri. Vjerujem kako ćemo vrlo brzo opet pobjeđivati - hrabri se trener bijelo-plavih.

U biti, možda i nije loše što će tenzija borbe za Europu ove sezone potrajati, jer to mora pomoći da momčad ostane maksimalno fokusirana do kraja, a u takvim okolnostima nije nedostižno ni toliko željeno drugo mjesto. Jasno, prvi uvjet je da Osijek postane još agresivniji, gladniji i, naravno, kvalitetniji.

Temelji za vjerovanje da će Osijek biti bolji postoje. Prvi je svakako Mirko Marić, koji igra najbolji nogomet u karijeri. Izgleda moćno, samopouzdano, a toliko radi za momčad bez obzira na činjenicu što se bori za titulu najboljeg strijelca HNL-a. I gotovo da postaje žrtva u svemu tome, jer puno toga mora sam. Neadekvatna mu je pomoć suigrača. Kristal Abazaj je "sam svoj majstor", u kojem ima nečeg, a te kvalitete bile bi izraženije kada bi više surađivao. Možda Mariću bude lakše kada se, i ako se, vrati Ezekiel Henty, ali pod uvjetom da je posve zdrav i spreman igrati onako kako je to činio na početku sezone. Drugi temelj optimizma svakako je László Kleinheisler. Konačno smo dočekali njegov debi, a on je odmah pokazao kako je nestrpljenje oko njegova prvog nastupa bilo opravdano. On je točno igrač kakav je Osijeku nedostajao u sredini terena. Ulazi u dvoboje poput terijera, loptu mu je gotovo nemoguće uzeti, a i onaj tko to pokuša, može uvijek računati na "ugriz". Borac je bez mane, a uz to i zna. I razigrati i opaliti s distance, i razgraditi i skočiti makar mu centimetri nisu saveznik. Kod njega ne postoji "rikverc" ili povlačenje noge u dvoboju. Najkraće rečeno - László je prototip modernog veznog igrača. Zato nije ni čudo što je Zekić ustvrdio:

- Tako kvalitetan igrač nije bio u našoj svlačionici otkako sam ja trener Osijeka. On je tip igrača koji je sposoban podići kvalitetu cijele momčadi za 20-30 posto u svim ključnim parametrima, a dosad je zbog problema s ozljedom tek tjedan dana trenirao s momčadi. Zato sam ohrabren viđenim u susretu s Lokomotivom, bez obzira na to što rezultatski nismo ispunili plan. I dalje tvrdim kako se moramo vratiti korijenima na kojima smo gradili dobre rezultate prošle jeseni, a oni su u agresivnosti i bržem protoku lopte. Protiv "lokosa" najčešće smo samo malo kasnili u predaji i to je bilo dovoljno da se suparnik postavi u svoj čvrsti blok - pričao je Zekić.

Vjerujemo kako je Laszlovim izdanjem bio zadovoljan i izbornik Mađarske, Talijan Marco Rossi, koji je iz VIP lože Gradskog vrta pratio utakmicu Osijek - Lokomotiva. Kleinheisler je jedna od najvažnijih karika selekcije naših sjevernih susjeda, s kojima ćemo za 12 dana odigrati susret kvalifikacija za Euro 2020 godine u Budimpešti. Rossi je mogao biti zadovoljan onim što je vidio, a nakon susreta zadržao se u kratkom i ugodnom razgovoru sa svojim reprezentativnim kandidatom.

Ulazak Mađara u momčad, vjerujemo, donijet će i ostalim igračima više odlučnosti, čega još uvijek nedostaje. Silna napetost i nervoza koje su vladale posljednja dva tjedna vjerojatno su ostavile traga na psihi momčadi, ali to nije i ne smije biti opravdanje za stalno propuštanje prilika. To mora prestati odmah ako Osijek misli sezonu završiti s europskom vizom. U ovom je trenutku plasiran tu gdje jest više zahvaljujući ustupcima konkurenata, koji su također gubili dosta bodova. Osim toga, ako je forma planirana za nešto kasniji stadij drugog dijela sezone, sada je krajnje vrijeme da se i ona pojavi. Za ono što Osijek trenutačno pruža na terenu možda bi najbolji opis bio "nit‘ smrdi, nit‘ miriše". Sav je nekako nedorečen, a to baš nije formula uspjeha.