Frontmen i glavni tekstopisac benda Hladno pivo Mile Kekin krajem prošle godine objavio je soloalbum "Kuća bez krova", koji je uhvatio dvije nominacije za nagradu Porin – za Album godine i Najbolji album rock-glazbe. Ovih je dana Kekin lansirao četvrti singl s albuma - "Samo moja" te popratni videospot. Međutim, nova glazbena stranica ne znači i rastanak s Hladnim pivom. Pred jednim od najpopularnijih regionalnih bendova brojni su planovi i zakazani koncerti, među kojima i oni u Americi i Kanadi, kao i snimanje novog albuma.

Osim što je posvećen glazbi, Kekin je i obiteljski čovjek. U braku je s Ivanom Kekin s kojom ima dvoje djece, sina Vitu i kći Mišu. Upoznali su se 2007. godine, u vrijeme dok je Ivana završavala studij medicine. Mile ne krije da svaku njegovu pjesmu prvo čuje upravo ona.

Prije nekoliko mjeseci bili ste u medijskom žarištu nakon što je zbog protesta dijela hrvatskih branitelja otkazan Bajagin koncert u Karlovcu. Hladnom pivu ponuđeno je da sudjeluje kao zamjena, no vi ste to odbili. Je li to znak da politika ipak ne može nadjačati glazbu?

– Ako netko ima svoju publiku ne može mu naškoditi ništa. Kad te ljudi vole u nekom gradu ili državi, doći će ti na koncert, a ovo je bio jedan čin koji bi bilo koji bend napravio i ne bih želio biti nikome zamjena, ne samo zbog nekih političkih razloga. Ne bih to pretjerano naglašavao, to je bilo i prošlo. Bajaga je davno napravio ono najvažnije, a to je da je okupio svoju fanovsku bazu.

Kako u sebi mirite rokera i obiteljskog čovjeka?

– Vrlo lako. Mnogo vremena trebam da bih se bavio i jednim i drugim, na neki način moj posao je takav da smo mi vikend-svirači - četvrtak, petak i subota, dok tijekom tjedna imamo probe, ili sam u kući. Kad se baviš glazbom u regiji, dobra je stvar to što nemamo turneje od pola godine kao stranci, nego si uvijek relativno blizu gradu u kojem ćeš svirati. Sve se stigne.

Živjeli ste u Njemačkoj, potom u Tuzli, naposljetku ste u Zagrebu, gdje i počinje vaš glazbeni razvoj. Kad vratite vrijeme unazad, žalite li zbog odlaska iz Njemačke, i poželite li ikad da vam djeca odrastaju izvan Balkana?

– Kao klinac htio sam se vratiti u Jugoslaviju, a sad da me pitate, ne bih znao reći zašto. Osjećao sam da me ovdje čeka nešto bolje i vjerojatno se ne bih bavio glazbom da sam ostao živjeti u Njemačkoj, a tu su bili i neki drugi privatni faktori zbog kojih sam se vratio. Što se tiče moje djece mislim da je uloga roditelja da djeci priušti dobro obrazovanje i mnogo ljubavi, osjećaj sigurnosti te da ih na taj način naoruža za život, a gdje će oni poslije, to je na njima. Volio bih da moja djeca vide kako je živjeti vani, da provedu neko vrijeme tamo, čisto da mogu uporediti život preko granice, pa da tek onda donesu odluku gdje će živjeti. Volio bih da iskoriste sve svoje potencijale, ako ne u svojoj domovini, onda izvan nje, a s druge strane želio bih da su blizu i da ih mogu vidjeti. To su dvije sile u koje vjerujem, sve roditelje znaju rastrgati, pa tako i mene. Često razmišljam o tome.

Biste li nešto promijenili, ili se odvažili na nešto da se sad možete vratiti u ta davna vremena?

- Ne volim razmišljati o tome što bi bilo kad bi bilo, ili što bi se dogodilo da sam nekad drugačije postupio. Ali hajde. Manje bih gradio i ulagao, a više bih trošio na putovanja. Mislim da sam u svojim dvadesetima bio premalo opušten, mogao sam više uživati i zezati se.

Pokazuju li vaša djeca zanimanje za glazbu, glumu, ili su krenula maminim stopama?

– Sin svira klavir, a kći je raspjevana i pleše, a je li to dovoljno, ne znam. Ne bih ih gurao u tom smjeru, ali ako pokažu strast i interes, podržat ću ih u tome. Sin je, ipak, matematički tip i mislim da će završiti u prirodnim znanostima, dok je djevojčica još malena, pa ne mogu procijeniti. Važno mi je da su sretni i zadovoljni, pa što god odabrali.

Objavom soloalbuma malo ste se odvojili od postave grupe Hladnog piva, zbog čega ste se odlučili na ovaj potez?

– Želio sam malo skrenuti u druge glazbene smjerove, okupio sam ekipu glazbenika koji su u nekom drugom žanru i stilu, radili smo više folk-akustični album s jakim američkim utjecajima. Denis Mujadžić Denyken je producent i mnogo je pridonio da postignemo ovaj zvuk na albumu. Svi ljudi koji su čuli pjesme s albuma odmah prepoznaju da to nije Hladno pivo, zvuk je drugačiji i tematski je drugačije. Autobiografski je to album s mnogo crtica iz mog života.

Kako izgleda vaš život kad radite na novim materijalima i niste toliko u javnosti?

- U radnoj sobici pišem, sviram, slušam glazbu, čitam, nalazim se s drugim glazbenicima pa skupa zasviramo. Jako volim taj dio posla. Super je kad si jedini koji je čuo pjesmu i kad je ona još materijal koji se može oblikovati na stotinu različitih načina.