Uz dužno poštovanje prema svim pobožnim ljudima i istinskim bogotražiteljima, valja uzeti u obzir da Bibliju nije uvijek lako razumjeti te da je potrebno određeno znanje i predznanje. Iako i kršćani i Židovi vjeruju da je Biblija Božja riječ, valja uzeti u obzir da su je pisali ljudi u skladu sa svojim znanjima i svojom kulturom. Da bi se neki tekst ispravno razumio, nužno je staviti ga u povijesni kontekst.

Tako nas mogu zbuniti i dovesti u nepriliku ove riječi Jeremije proroka: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom." Sada bi mogli doći na svoje svi pesimisti i mizantropi koji bi rekli: "Ni u koga se ne možeš pouzdati. Sam si i bespomoćan na ovome svijetu. A još si jadniji ako se uzdaš u bilo koga, pa i u vlastitu obitelj..." Prorok u sljedećim recima govori kako je sretan samo onaj koji se uzda u Boga. E sada bi, opet, mogli doći na svoje oni koji se smatraju duhovnima i pobožnima do te mjere da sve zemaljsko preziru govoreći da teže samo za duhovnim stvarima.


A koji je povijesni kontekst ovoga teksta i "što je pisac htio reći"? Grad Jeruzalem bio je u ozbiljnoj vjerskoj i političkoj krizi. Jeremija ih je upozoravao da trebaju živjeti po Božjim zakonima, da se trebaju okaniti zla, jer će inače Bog dopustiti da ih njihovi neprijatelji osvoje i unište. Međutim, Jeremiju su smatrali "seoskom ludom", nisu ga poslušali, nego su vjerovali da će im vojno pomoći njihovi saveznici, Egipćani. Nažalost, Jeremija je bio u pravu. Egipatska je pomoć izostala, babilonski kralj Nabukodonozor osvojio je Jeruzalem, razrušio hram i velik dio stanovništva odveo u progonstvo.


Ovaj tekst vjernicima znači da se trebaju pouzdavati u Boga. Ali ne samo to. Jeremija je govorio da se Jeruzalemci trebaju obratiti i činiti dobro. A oni su čekali da netko drugi riješi njihove probleme. I mi smo koji put tome skloni: uvijek je netko drugi kriv za moje poteškoće i uvijek netko drugi treba rješavati moje probleme: nastavnik, policija, gradonačelnik, hrvatska Vlada, papa Franjo... Jer kad bi svi oni činili ono što je potrebno, svi bi moji problemi nestali. Međutim, temeljno je pitanje što ja mogu i trebam učiniti? Gdje ja mogu dati svoj doprinos? Što mogu učiniti da poboljšam vlastiti život i život onih koji me okružuju? I tada će mi, uz Božju pomoć, dobro doći pomoć i moje obitelji i mojih prijatelja i tolikih divnih ljudi. Međutim, pri tome ne bismo trebali zaboraviti da je puno toga Bog stavio u naše ruke. Svatko od nas može i treba učiniti svoj dio i, gle - svijet će se preobraziti!