Veličanstvenu će tragediju Othello, nastalu tijekom Shakespearova najplodnijeg razdoblja, HNK u Osijeku premijerno izvesti 22. veljače. Priča je to o tamnoputom generalu moćne vojske mletačkoga dužda koja Turcima otima Cipar i prelijepoj Desdemoni mliječne puti koju ljubav, u inat volji njezina oca, odvodi u naručje pravičnog generala, priča o strasti oko koje uvijek palucaju zli jezici, koja uvijek odvlači u propast ako je se ne obuzda tihim plamom postojane ljubavi u povjerenju, o ljubomori koja izjeda srca - najavljuju iz teatra. Režiju, scenografiju i izbor glazbe povjerili su Damiru Zlataru Freyu, a on je za naslovnu odabrao Aleksandra Bogdanovića.

Zašto si baš Vi najbolji Othello, od cijeloga ansambla osječkoga HNK? Koje su te Vaše glumačke i ljudske kvalitete izdvojile od drugih kolega?


- To je pravo pitanje za redatelja, možda ne baš za mene. Pretpostavljdam da kada se izabere tko će igrati Jagu, onda se valjda bira i Othello. Ili možda prema Desdemoni. Ne znam kako je to radio redatelj Damir, ali sam siguran da nije prvo izabrao Othella. Podjela uloga vrlo je specifičan posao, s moje strane subjektivan, a sa strane redatelja i ravnatelja Drame objektivan. Vrlo je to složen posao. Srećom ne sudjelujem o tom, ali da sudjelujem, siguran sam da bih pogriješio. A zašto Othello i ja? Dobro pitanje, nitko me to prije nije pitao. Mislim da je podosta moga fizisa (grč. priroda) i fizisa mojih kolega predodredilo da baš ja ovaj puta dobijem ulogu Othella.



Da Vi radite podjelu, znači li to da sebi ne bi dodijelili ulogu Othella?


- Jednom sam imao priliku sam sebi dodijeliti ulogu jer je moj jako dobar prijatelj bio ravnatelj drame. Bilo je to prije 15-ak godina i mislim da je to jedna od najlošijih mojih uloga, a sam sam si ju birao. Mislim da je bolje kada dobijete zadatak jer paraperspektiva o samom sebi i ulozi koju si dodijeliš, pobijedi kreativni proces. Sjećam se da sam tu ulogu stvarno htio igrati i potrudio sam se, ali nije mi uspjelo.

Jeste li ovu ulogu priželjkivali još od studentskih dana ili možda kasnije, kada biste bili zreliji? Pretpostavljam da među glumcima visoko kotira.


- Moram priznati da po tom nisam tipičan. Mislim da je jedina uloga koju sam htio igrati i da mi je u srcu najbliža, Rostandov Cyrano de Bergerac, ali ga vjerojatno nikada ne ću igrati. Uloge inače na sanjam. Imao sam veliku sreću mnogo igrati, od čega brojne glavne, sporedne i nemam više ambicija glede željenih uloga. Važnije mi je ostvariti nešto sa svojom djecom ili neki drugi izazov. Uloge mi to više nisu, kao kada sam bio mlad i htio glumiti i mijenjati svijet. Da ne mistificiramo, gluma je posao kao svaki drugi. Ili ga znaš ili ne.

Sigurno postoje kanonske uloge u kojima glumac pokaže svu raskoš svoga talenta ili netalenta?


- Da, htio sam igrati Ivana Karamazova! Od Shakespeareovih likova nikada nijedan. Ovaj se autor rijetko igra, svakih 10 godina. Redatelj Frey je čovjek sadašnjosti, ovoga trenutka. Predstavu je toliko osuvremenio da od onoga kako mi zamišljamo da se igra Shakespeare ili kako publika pretpostavlja da će ga gledati, nema ništa. Shakespeare je riječ, a ona je prejaka, pa ljudi često podlegnu tom načinu igranja, tj. Shakespeare ih pobijedi, pokleknu pa se više vidi autor, nego ono što se predstavom htjelo poručiti ili glumci. No kod Freya to nije tako. Kod njega se vidi njegov, naš rukopis, a Shakespeare je samo alat kojim izražavamo svoju svakodnevicu.

Bi li se Shakespeare naljutio zbog toga što ćete napraviti od Othella?


- Opako pitanje. Mislim da se Shakespeare više ne može igrati klasično. Ovdje smo pokušali jednom, pa je uspjeh bio takav kakav jest. Kada napraviš Shakespearea ‘na starinski‘, nitko ga ne će doći gledati. Mislim da bi se prije na to naljutio. Ovo je klasik koji dobar redatelj može iščitati i za 10, 20 ili 200 godina i postaviti ga na različite načine jer ima jedinstvo radnje, prostora, vremena i likova. Tema je suvremena i svevremena, danas prisutna. U Othellu je to jedan crnac, no može biti bilo tko tko se koristi kao oruđe, unaprijeđen do čina generala, koji ratuje za Mletačku Republiku. Prelijepa Desdemona zaljubljuje se u ono što vidi, što doživi od njega i postaje također žrtvom.

Koje su najveće glumačke zamke ove uloge, za Vas osobno, ali i bilo kojeg drugog glumca općenito?


- Ljubomora! Toga sam se davno oslobodio.



Mislila sam zanatski. Čega Vas je najviše bilo strah kada ste dobio ulogu?


- Ne jedem kruh i pijem manje piva da bih bio zgodniji! Nakon toliko različitih uloga, nemam ja više problema sa ‘zamkama‘. Ulogu mogu promašiti tako što ću promašiti karakter ili da ju posve krivo iščitam, ali zanatski mislim da ne mogu promašiti.

Dakle, nije bilo nikakvog straha kada Vam je dodijeljena glavna i naslovna uloga?


- Ne, samo sam morao više se baviti tekstom i samim sobom, u odnosu prema nekim drugim ulogama jer ova to zahtijeva. Nisam nailazio ni na kakve prepreke. Rad na ulozi nije zahtijevao nikakve meditacije.

Samo bezglutenska prehrana?


- Malo sam više vježbao nego inače, jer se na kraju svlačim pa da bar na nešto sličim (SMIJEH). Znam da će sad neki reći da je to klišej. Možda čak ni to nisam trebao. (SMIJEH) Više sam radio doma. Kada radimo predstavu, obično se nakon proba još malo zadržimo u kazalištu i družimo. Otkako smo počeli raditi Othella, ne znam kada smo to učinili! Ostajemo u kazalištu i nakon ponoći, ali radimo! Moram paziti na svoj glas, na sebe, inače ne ću moći vuči. Ovo je uistinu teška predstava. Opako zahtjevna. Mislio sam da je Virginija Woolf, koju sam s Freyem radio u Puli, najteža predstava, ili možda Gogoljeve Mrtve duše. No ova je definitivno najteža, iako prema obujmu možda i manja i vremenu provedenom na sceni. No mislim da je to jedini način kako danas treba igrati teatar. Možemo mi pogriješiti, može predstava biti ovakva ili onakva, ali nikoga ne će ostaviti ravnodušnim, to jamčim. Mislim da ju je Frey sjajno iščitao. No pitanje je što će Osijek s tom predstavom raditi! Mogu to pretpostaviti, ali to nije tema za nas, to je neka druga priča našega grada i onih koji će u njemu ostati.

Predstavu čine i drugi elementi i ostala autorska ekipa. Kakva će biti vizualno?


- Likovno će predstava posebice biti savršena, jer je Damir Zlatar Frey poznati majstor i već je nagrađivan i za režiju, ali i za scenografiju.

Čini li mi se ili Vi strahujete od ishoda, dvojite li u uspjeh?


- Nimalo. No mi smo imali jako mnogo dobrih predstava, koje smo ‘ugasili‘. Za gostovanja i razmjene nema novca, a mnoge su naše predstave daleko bolje od nekih koje gostuju posvuda. To je pitanje za Grad i Županiju.

Dramaturg je Rok Andres, kostimograf je Ivana Bakal, asistent scenografa je Bine Skrt, oblikovatelj svjetla je Tomislav Kobia, a asistent redatelja Aljoša Čepl. U predstavi igraju i Davor Panić (Brabanzio), Ivan Ćaćić (Cassio), Miroslav Čabraja (Jago), Matija Kačan (Roderigo), Duško Modrinić (mletački dužd), Aljoša Čepl (Montano), Antonio Jakupčević (Lodovico), Ivana Soldo Čabraja (Desedemona), Petra B. Blašković (Emilia) i Antonija Pintarić (Bianca).