Jedna nenadana vijest odjeknula je Hrvatskom početkom rujna prošle godine, kada je službeno najavljen dolazak mladog, ali sada već poprilično iskusnog britanskog kantautora, koji specifičnim glasom i originalnim skladbama donosi pravo osvježenje na današnjoj predvidivoj glazbenoj sceni. Reakcije javnosti tada su varirale od manjine onih neupućenih, koji nisu niti znali tko je Tom Odell, pa sve do istinskih zaljubljenika u njegov omaleni opus, koji su odmah oduševljeno pohitali kupiti kartu za koncert u renoviranoj Tvornici kulture u Zagrebu. Taj dugo iščekivani koncert naposljetku je održan upravo protekle nedjelje, 10. veljače, u sklopu svjetske turneje ‘‘Jubilee Road‘‘, koja je poslužila i kao svojevrsna promocija istoimenog trećeg studijskog albuma talentiranog 28-godišnjaka. Nastup Toma Odella u Zagrebu ispunio je na kraju sva očekivanja, čak i onih najskeptičnijih, ali je očito kako cijela publika nije ni očekivala ništa drukčije, s obzirom na činjenicu da su se ulaznice za koncert rasprodale čak dva tjedna prije održavanja.

Ovaj simpatični plavokosi mladić iz Engleske prevalio je dug put u kratkom vremenu kako bi došao upravo do Zagreba. Naime, karijeru je započeo singlom, odnosno EP-om ‘‘Songs from another love‘‘, objavljenim 2012. godine, koji je odmah uspio zaintrigirati cijelu Veliku Britaniju - makar one koji preferiraju indie-pop glazbeni žanr. Prepoznatljivost na glazbenoj sceni tada mu je polako počela rasti, a sve je kulminiralo sredinom 2013. godine, kada je objavio album ‘‘Long way down‘‘, u prijevodu ‘‘Dug put prema dolje‘‘, koji ga je, upravo suprotno, vinuo u visine. Deset izvrsnih pjesama s tog albuma pokazalo je ugođaj kojemu Tom Odell teži dok s lakoćom prebire po tipkama klavira, a kreće se od nekakvog osjećaja blagog optimizma preko sjete i melankolije pa sve do tuge zbog prisjećanja na izgubljenu ljubav. Među tim pjesmama pronašla se i ‘‘Another love‘‘, s pomoću koje je osvojio glazbene top-liste diljem svijeta, raskrčujući tako put i ostalim, čak i kvalitetnijim skladbama, čije su savršenstvo prvotno otkrili samo oni malo znatiželjniji. Nakon kratkog zatišja u radu Toma Odella, 2016. je uslijedio studijski album ‘‘Wrong Crowd‘‘, koji je zbilja vrijedilo čekati jer je, uz ‘‘zarazne‘‘ pjesme, donio i neke jedinstvene primjerke poput pjesme ‘‘Somehow‘‘, koja poput simfonije, u suradnji s gudačima, savršeno zaokružuje cijelu priču pronalazeći ravnotežu između visokih i niskih tonova, višeglasja i solopjevanja, klavira i violine, ljubavi i sjete, trenutačne sreće i nade u bolje sutra. Taj album pružio je uistinu ponešto za svakoga pripremajući tako širu javnost za nove genijalne pjesme u sklopu ‘‘Jubilee Roada‘‘, trećeg studijskog albuma objavljenog u lipnju 2018., s ponešto poletnijim i pozitivnijim prizvukom. Odell sam otkriva kako je sve pjesme za ovaj album napisao u kući koja se nalazi u mirnoj ulici u Londonu, zvanoj upravo Jubilee Road, gdje je inspiraciju ponajviše crpio iz ugodnih druženja s prijateljima, kolegama glazbenicima i živopisnim susjedima.

Takvu familijarnu atmosferu uspio je naposljetku prenijeti i na svjetsku turneju, koja je u rujnu započela u Sjevernoj Americi, dok se selidbom u Europu tijekom siječnja polako počela približavati i Hrvatskoj. Nakon Budimpešte i Ljubljane, red je tako došao na Zagreb, gdje ga je dočekala dupkom ispunjena Tvornica kulture. Svojevrstan uvod u savršeni kraj prošloga tjedna ondje je napravio Tom Speight, također mladi britanski folk-kantautor, koji imenjaka Odella prati kao predizvođač na ovoj svjetskoj turneji, pa je i zagrebačku publiku polusatnim nastupom uspješno zagrijao za dolazak skromne zvijezde. Iako se očekivalo da će koncert, poput gotovo svih u Hrvatskoj, znatno kasniti, Tom Odell je na vrijeme, nakon kratkog uštimavanja, izašao na pozornicu i odmah zauzeo svoje mjesto ispred klavira s malom šalicom u ruci. Koncert je potom prigodno otvorio življom pjesmom ‘‘Jubilee Road‘‘ s istoimenog novog albuma, odmah odašiljući pozitivnu energiju cijeloj publici, kojoj su jednostavni, ali vrlo impresivni, svjetlosni efekti zaokupili pažnju i fokus usmjerili na mlade izvođače. Program je nastavljen uspješnicama s prethodnih albuma, pjesmama poput ‘‘I know‘‘, ‘‘Sparrow‘‘ i ‘‘Still getting used to being on my own‘‘, nakon čega je Odell oduševljeno predstavio vjerni bend, koji mu u simbiozi pomaže u ostvarenju svih umjetničkih nauma. Max Goff na bas-gitari, Max Clilverd na gitari i Toby Couling na bubnjevima na koncertu su igrali ulogu i pratećih vokala odlično se nadopunjujući s Odellovim visokim tonovima. Mladi kantautor je pokraj njih pokazao i izrazitu dječačku zaigranost, vidno uživajući na pozornici za koju je uistinu stvoren, pa se odlučio poigrati i sa živahnijim pjesmama poput ‘‘Magnetised‘‘ i ‘‘Go tell her now‘‘, dajući im specifičan melankolični prizvuk, ostavljajući pritom cijelu publiku samo sa svojim mislima. No svejedno je između svake pjesme izmamio gormoglasne uzvike radosti, ponajprije zbog simpatične interakcije s publikom koju je zabavljao izgovaranjem naučenih hrvatskih riječi, dokazujući tako da mu i ovaj nastup, usprkos svjetskoj turneji, posebno znači. Nakon pjesama ‘‘Can’t pretend‘‘ i ‘‘Grow old with me‘‘, Odell je za nastup počeo koristiti cijelu pozornicu, hodajući i ležeći na klaviru, a krajnji je entuzijazam, poput prave zvijezde, pokazao silaskom među publiku, kojom je potom ‘‘dirigirao‘‘ spuštajući ju na koljena i podižući ju prema potrebama nadolazeće pjesme. Riječ je bila o rock-verziji pjesme ‘‘Hold me‘‘, koja je potrajala znatno dulje od očekivanog jer je Tom u interakciji s publikom pronašao dobre pjevače u parteru, pa je sve kulminiralo kada je nepoznatoj djevojci ‘‘nesebično‘‘ ustupio mikrofon. Impozantan glas nepoznate djevojke je ostavio publiku u čudu, a Odell je potom ipak morao nastaviti sa showom, pokazujući vještine sviranja usne harmonike na pjesmi ‘‘Entertainment‘‘, zaokružujući sve pjesmom ‘‘Half as good as you‘‘, koju inače izvodi u duetu s briljantnom Alice Merton. Naravno, nakon ovih ushićenja nitko nije ni očekivao da će koncert samo tako završiti, što su izvođači i potvrdili poslije kratkog predaha vraćajući se još živahniji. Nova pjesma ‘‘Son of an only child‘‘, ponovo je tada zapalila Tvornicu, a kako ne bi izostao ni neizbježni dojam Balkana, iz publike je doletjela i hrvatska zastava, kojom se Tom Odell bez razmišljanja ogrnuo. Ipak, trebalo je koncert polako privesti kraju, za što su se pobrinule nezaboravne izvedbe ‘‘Concrete‘‘ i ‘‘Somehow‘‘, a neizostavni ‘‘Another love‘‘ stavio je točku na i.

Publici je nakon završetka koncerta trebalo nekoliko trenutaka da se pribere i vrati u stvarnost, čime je posebno naglašen katarzični trenutak cijele izvedbe Toma Odella – zvijezde u usponu, kojoj taj status ne znači puno, pa sve prisutne osvaja skromnošću, spontanošću, ali i ‘‘smotanošću‘‘, dok njegov glas i izvedba s pomoću klavira samo pokazuju obrise briljantne karijere koja ga zasigurno očekuje.