VINKOVCI - Nakon objave kolumne u kojoj smo prokomentirali ružne riječi pravoslavnog svećenika iz Bobote kojima blati državu u kojoj je rođen, u kojoj živi i radi i u kojoj su rođena njegova djeca, javio nam se naš čitatelj, Ivo Kelić iz Marinaca, uspješni poljoprivrednik i hrvatski branitelj koji je aktivno sudjelovao u procesu mirne reintegracije, i naveo primjer protojereja vinkovačkog Predraga Azapa te podsjetio kako je pokazao ljudskost pomažući onima koji traže mjesto gdje su pokopani njihovi najmiliji. Prota Azap, kako voli da ga se oslovljava, proširio je u drugoj polovini 90-ih među pravoslavne vjernike apel da, ako imaju saznanja, dostave podatke o mjestu pokopa ubijenih mještana Marinaca.

- U ljeto 1997. s pokojnim načelnikom Općine Nuštar Perom Drinovcem više puta sam se kao predstavnik Marinaca susreo s protom Azapom i od prvog susreta na mene je ostavio jako dobar dojam i odmah sam znao da je on čovjek koji će nam pomoći. Zamolili smo pomoć i on je obećao da će pomoći koliko god bude mogao. Naši su mještani uskoro u svojim poštanskim sandučićima počeli dobivati uglavnom nepotpisane ceduljice s podacima o lokaciji gdje je tko pokopan. Tako smo uspjeli ekshumirati i dostojno pokopati 26 naših mještana i da nije bilo prote Azapa i njegove ljudskosti, to ne bismo uspjeli. Zahvajujući njemu mi smo jedino mjesto koje je pronašlo sve svoje ubijene, a neki i dandanas traže svoje. Na marinački kirbaj, Malu Gospu, 8. rujna 1997. organizirano u dva autobusa nas stotinjak došlo je posredovanjem UNTAES-a u Marince i dočekao nas je prota Azap (na snimci), jer on je tada bio paroh parohije Pačetin, a Marinci su toj parohiji pripadali, poželio nam dobrodošlicu i da se što prije vratimo svojim kućama u Marince – kaže Ivo Kelić, koji je nebrojeno puta, maskiran kao pripadnik UNTAES-a ili na drugi način, posjetio Vukovar i druga okupirana mjesta i snimio na tisuće neponovljivih fotografija, a posjetio je i svoju kuću u Marincima - skrivao se na tavanu, a u prizemlju su srpski vojnici pili i ispisivali na zidovima velikosrpske parole.

- Svojim vjernicima sam na neki način sugerirao kako je dobro pomoći svojim susjedima ako nešto znaju i kažu gdje su pokopani njihovi rođaci jer sam i tada vjerovao da i takve ljudske geste pridonose pomirenju, a sve je to i dovelo do pomirenja. U vrijeme integracije Podunavlja u politički sustav Hrvatske gospođa Vesna Škare-Ožbolt pozvala me je da svojim djelovanjem pridonesem, pa sam na pravoslavni Božić 7. siječnja 1998. u crkvi u Pačetinu služio liturgiju pomirenja. Družio sam se s Kelićem, Drinovcem i nuštarskim župnikom Antom Mihaljevićem i bili smo dobra ekipa. Da su u drugim sredinama išli našim primjerom, postigli bi suživot i ljudi bi mirno živjeli - kaže protojerej stavrofor Predrag Azap, koji je okupljenim vjernicima u vinkovačkoj pravoslavnoj crkvi Silaska Svetog Duha na apostole na nedavni Božić rekao: "Zamislite, braćo, da se svi na stranu dobra svrstamo, bez obzira na to krstimo li se zapadnim ili istočnim obredom i bratski zbijemo redove i oko dobra se okupimo i da svatko od nas ono što mu je zadaća učini na najbolji način. Sumnje nema, Bog Svevišnji bi nas pomogao, i ovu našu Slavoniju i našu državu Hrvatsku u kojoj živimo." Miroslav Flego