Momčad Vrgorca doslovce se prošetala kroz osječki Zrinjevac i izborila plasman u četvrtfinale Kupa. Nakon teškog stradanja na splitskim Gripama u prošlom prvenstvenom kolu Osijek Kelme je u osmini finala Kupa doživio najteži domaći poraz od povratka u prvoligaško društvo.

Još do samo prije godinu dana Osječani su se mogli ravnopravno nositi s Vrgorcem, ali danas je istina posve drukčija. Vrgorčani su daleko kvalitetniji, pa je konačni ishod utakmice samo objektivna slika trenutačnog odnosa dvaju suparnika. Nije lako gledati što je ostalo od nekad vrlo dobre osječke momčadi. Iskusniji igrači jednostavno više nisu u stanju povući na pravi način, a mlađa garda još je sasvim zelena za prvoligaške okršaje. Ne može se reći kako se Osječani nisu trudili ili željeli u toj utakmici, nego jednostavno nisu mogli. Baš ništa. Tu i tamo poneka prilika, jedna vratnica (Pandurević) odaju tešku nemoć osječke momčadi. Već na prvi pogled moglo se zaključiti kako će se razvijati taj susret. S jedne strane "dječica" (Osijek Kelme), a s druge strane muškarci (Vrgorac). Taj neravnopravni odnos snaga i nije mogao drukčije završiti nego novim teškim porazom Osječana. Ovaj put nije bilo nekakvog posebnog pada u igri, nego su gosti od prve minute dali do znanja tko je gazda na parketu pa su posao odradili s lakoćom. Daleko jači u duel-igri, daleko tehnički i trkački nadmoćniji, bila je to čista igra mačke i miša. Uostalom, nije Vrgorac slučajno u samom vrhu domaćeg prvenstva, a Osječani na njegovu samom dnu. Pred trenerom Sašom Voldinom Sizifov je posao jer do kraja prvenstva ima se još dosta igrati, a Osijek Kelme već je sada gotovo izgubio sve izglede za osiguravanje prvoligaškog statusa. Neće biti lako motivirati momčad u susretima koji dolaze. Zato u klubu trebaju polako početi razmišljati o budućnosti vezanoj uz drugoligaški status. Najveći upitnik bit će iznad igračkog kadra. Voldin je protiv Vrgorca priliku dao nekim mlađim igračima, poput Živkovića, Pedića, Petrušića, Šviteka. Ima tu određenog potencijala, ali trebat će dosta vremena i obostrane volje kako bi se od njih istesali igrači koji su spremni odgovoriti na prvoligaške izazove.

Nije se lako pomiriti s činjenicom da će Osijek nakon deset godina ostati bez prvoligaša, ali to je jednostavno realnost. Liga se skraćuje, klubovi organizacijski napreduju, a Osijek Kelme to s trenutačnim načinom financiranja ne može pratiti. I zato ispadanje ne treba doživjeti kao tragediju, nego kao priliku za novi organizacijski početak. D.Keler