Da bi osobe koje nemaju nikoga tko bi se o njima brinuo nakon što budu otpuštene iz bolnice imale adekvatnu skrb i nakon hospitalizacije, Klinički bolnički centar Osijek gotovo svakodnevno pronalazi način kako im osigurati odgovarajući smještaj. Tjedno je do 30 zahtjeva za smještaj u obiteljske domove pacijenata koji nemaju pomoć kod kuće, odnosno nemaju nikoga tko im može pomoći nakon izlaska iz bolnice. O tome se brine Robert Bandov, viši stručni savjetnik u Ravnateljstvu Kliničkog bolničkog centra Osijek, koji u suradnji sa socijalnim službama ne samo u Osijeku nego i u cijeloj Slavoniji i Baranji smješta pacijente u određene ustanove. Bandov ističe kako ni jedan pacijent neće biti otpušten i poslan u praznu kuću, nego će biti zadržan dok mu se ne nađe odgovarajući smještaj.

- Ne smije se dogoditi da se traži smještaj tek nakon završetka liječenja. Stoga se, ako vidimo da pacijentu ne dolazi obitelj i pretpostavi se da se nitko neće pojaviti, odnosno da pacijent nema nikoga, obraćamo Centru za socijalnu skrb Osijek, odnosno uz pomoć policije tražimo osnovne podatke o pacijentu kako bismo znali kako dalje postupati – kaže Bandov, dodajući kako je najveći problem smještaj pacijenata s područja Baranje. Uz to što je mnogo udovaca, dosta je i dugogodišnjih alkoholičara koji nakon oporavka u bolnici nemaju kamo, odnosno ne mogu se vratiti u neadekvatne uvjete u kojima su do tada živjeli. Bolnici je, kaže naš sugovornik, u cilju siguran otpust pacijenta, pa makar to značilo i da će biti smješten izvan dotadašnjeg mjesta stanovanja.

Bandov također naglašava kako su u Osijeku potrebe mnogo veće od broja udomiteljskih obitelji. Prema proceduri, ako pacijent nema (dovoljna) primanja, država snosi troškove njegova smještaja. Naime, može se dogoditi da im mirovina ne pokriva cjelokupan smještaj, pa će država snositi ostatak.

- Od 20 do 30 zahtjeva tjedno na razini KBC-a, uspijem riješiti njih četiri ili pet. Ipak, uvijek je ponajprije potrebna suglasnost samog pacijenta da bi se mogla pokrenuti cijela procedura, a ima onih koje je potrebno dugo uvjeravati da ne mogu funkcionirati sami – pojašnjava Bandov.

I Ivki Kaurinović, ravnateljici osječkog Centra za socijalnu skrb, poznato je podosta takvih slučajeva kod kojih se ustanova uključuje u traženje smještaja jer osoba nema nikoga, odnosno obveznici ne mogu pridonositi za njihovo uzdržavanje. Ako pacijent ima obveznika uzdržavanja, no on ne može pridonositi za plaćanje smještaja, CZSS će se ubilježiti na imovinu i potom nakon smrti naplatiti beskamatno u dijelu koliko je država doplaćivala za smještaj.

- Kad je hitno potreban smještaj, ne gledamo na udaljenost od mjesta stanovanja. Ima slučajeva da nama s Korčule šalju upite za smještaj, a bilo je i upita centara za socijalnu skrb iz Istre – kaže Kaurinović, dodajući kako se CZSS ne uključuje u slučaju kad pacijent sâm može platiti smještaj u udomiteljsku obitelj, odnosno neki od privatnih domova za smještaj starijih ili nepokretnih osoba.