Gadno se Osijek namučio u Kranjčevićevoj kako bi slomio otpor najlošije momčadi HNL-a Rudeša i upisao prva tri proljetna boda. Bijelo-plavi opet su se više mučili sami sa sobom, negoli sa suparnikom, čija je kvaliteta ipak ozbiljno limitirana.

Naime, Rudeš je u najvećem dijelu utakmice samo parirao Osijeku bez posebnih napadačkih ambicija, ali bijelo-plavi su igrali s premalo energije i žara, djelovali su nekako ukočeno, pa se susret pretvorio u gadno mučenje. Dugo već nismo gledali Osječane s toliko pogrešaka i nervoze u dodavanjima. Zašto im se to događa, doista nije lako objasniti. Netko će reći kako je to jednostavno nedostatak kvalitete, ali to je malo preteška formulacija. Isti su ti ljudi jesenas djelovali daleko sigurnije i samouvjerenije. Nakon susreta trener Zoran Zekić jednom je rečenicom sve najbolje opisao: ‘‘Nakon ovakvog nastupa bilo kakva pitanja su nepotrebna, a i odgovori također. Nema se tu što puno pričati.‘‘


Ipak, za neuvjerljivu predstavu svoje momčadi "optužio" je - pritisak.


- Očito se neki igrači teže nose s rastućim rezultatskim pritiskom. Osobno to mogu razumjeti - zaključio je Zekić.


Prije samo tjedan dana tvrdio je kako se veseli pritisku, a sada je on opet problem. E, pa onaj tko se s pritiskom ne zna i ne može nositi, nije mu mjesto u momčadi Osijeka. Ima u HNL-u dovoljno klubova u kojima se može igrati ležerno, a ako misle nositi bijelo-plavi dres, onda je krajnje vrijeme da se nauče igrati s određenim rezultatskim imperativima.

Od Osijeka smo očekivali presing, očekivali smo određene napadačke automatizme koji su se vidjeli na pripremama u Rovinju, ali ništa od toga se nije dogodilo. Ovo bi trebale biti utakmice u kojima potpuno do izražaja dolaze stvari koje bi trebale biti najjače oružje osječke momčadi. No Zekić se odlučio na određeni taktički avanturizam. Promijenio je neke stvari u načinu igre. Nije to bilo loše zamišljeno, pa čak je i dijelom solidno provedeno u djelo na terenu, ali nije mogao znati kako će bočni igrači Grgić i Janža, na kojima je bazirao ideju biti tako neprecizni u ubacivanjima s krilnih pozicija.


- U prvom smo poluvremenu radili ono što sam htio od svojih igrača, osim malo više točnih proigravanja u završnoj trećini kada smo učestalo probijali suparnika po bokovima, ali je nedostajalo mirnoće i preciznosti u centaršutevima s obje strane, a onda nam se u završnici prvog dijela još dogodi i glupost iz koje smo skrivili kazneni udarac. Malenica nas je spasio u toj situaciji - pričao je Zekić.


Ta promjena načina igre nije baš svima donijela dobro. Marin Pilj je, recimo, u tome djelovao posve izgubljeno. Teško nam se sjetiti je li u tih prvih 45 minuta imao ozbiljan kontakt s loptom. Sve se uglavnom svodilo na preskakanje igre i slanje dugih dijagonala na bočne pozicije. U tome je do izražaja dolazio Petar Bočkaj, koji stvarno ima teledirigirane te dijagonale. Međutim, Pero je načinom igre cijelu utakmicu balanisrao između junaka i tragičara susreta.


- Pero je imao dva-tri sjajna poteza, pa onda jedan teško objašnjiv koji bi nam stvorio velike probleme - kaže trener bijelo-plavih.


U probleme bi upadao kada je imao previše dodira s loptom. No kod njega je zabrinjuavajuće nešto drugo - tjelesna sprema. On izgleda kao da nema snage za više od 60 minuta ozbiljnog nogometa, a trebao bi ordinirati u sredini terena gdje se bez trkačkog dijela ne može opstati.

Uglavnom, mogli bismo dugo nabrajati što sve nije odgovaralo te večeri u Kranjčevićevoj, ali na kraju dana ostaje samo jedna istina - Osijek je pobijedio. I time srušio dvije teze. Prva je bila naša kako nije u stanju pobijediti kada igra loše. Eto, razuvjerio nas je, ipak može, a druga je bila ona trenera Zorana Zekića "kako Osijeku nitko neće pokloniti pobjedu". Rudeš ju je bome poklonio. Pokloni su stigli u razmaku od samo sedam minuta. Prvo nisu iskoristili kazneni udarac, a onda je Pantalon napravio pogrešku koja je omogućila Mirku Mariću postizanje pobjedonosnog pogotka. Pomislili smo tada kako će vodstvo "otkraviti" bijelo-plave i skinuti im utege s nogu, ali dogodilo se baš suprotno. Nakon što su došli u prednost, izgledali su još nervoznije i počeli još više griješiti. Rudeš je bio preslab kako bi to kaznio. I takva mizerna pobjeda vrijedna je tri boda, pa na tablici Osijeku neće ništa nedostajati iz tog susreta. Ovaj su put dva raspoložena (Malenica i Marić) i jedan korektan (Pušić) igrač bili dovoljni za pobjedu. No za ono što dolazi Osijeku će trebati više, daleko više.


- Imao sam osjećaj da smo nakon vodstva odlučili prestati igrati u oba smjera. Bože, koliko smo griješili u dodavanjima, to je stvarno nevjerojatno. Ipak, pobijedili smo i to je jedino važno - smatra Zekić.


Nema dvojbe kako ćemo svi brzo zaboraviti tu utakmicu. Iskreno, još brže bi ju zaboravili da je Osijek igrao kako treba i do pobjede došao lakše. Ovako će ostati određeni upitnici, koji su prije svega vezani uz izostanak nekih stvari koje su tijekom priprema imponirale. Prije svega, količina trčanja i kretanja bez lopte, pa onda presing koji gotovo uopće nismo vidjeli u prva dva proljetna nastupa. No umjesto o tome Zekić se opet požalio na širinu igračkog kadra:


- Odljev kvalitete nam je velik i nije ga lako nadoknaditi unutar kadra koji nam je ostao. Vjerujem kako ćemo se ipak pojačati do kraja prijelaznog roka.
Prijelazni rok traje do kraja ovog tjedna, a postoje neke naznake kako bi se igrački kadar mogao ojačati. Osim toga, valjda će se i igra bijelo-plavih popraviti u susretima koji dolaze. Ma mora se popraviti jer gore od onog što je Osijek prikazao u Kranjčevićevoj valjda i ne može. Ili se možda varamo? Igračima se može poručiti samo jedno - ljudi, daj se opustite i počnite opet igrati nogomet. Jesenas ste pokazali da možete raditi jako dobro...