Tko je uspješan trener, uspješan poslovni čovjek? Onaj koji dobro sagledava situaciju i koji je svjestan svojih ograničenja.

Koliko god Novi zavjet prikazivao Petra kao slabog i nepouzdanog Isusova učenika, on je zapravo bio izuzetno velik. Šimun koji je postao Petar - Stijena. Kako? Evo kako to Marko opisuje. Nakon neuspješnog noćnog ribolova ribar Šimun je s ostalima ispirao mreže na obali Genezaretskog jezera. Na obali je bilo mnoštvo ljudi koji su htjeli slušati Isusa, pa Isus zamoli Šimuna da uđe u njegovu lađu te da se malo otisne od obale tako da je mogao zgodno propovijedati mnoštvu koje je bilo na obali. Na kraju pouke zamoli Isus Šimuna da izveze na pučinu i baci mreže za lov. Znao je Šimun da od toga ne bi trebalo biti ništa jer - ako noću nisu uspjeli, po danu nisu imali nikakve šanse. Pa ipak, iz pristojnosti, Šimun je bacio mreže i ulov je bio neobično velik, tako da su mogli napuniti dvije lađice. Šimunu je bilo jasno da to može biti samo Božje čudo i baca se pred Isusa - kao Božjeg čovjeka - govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Ne znamo na koje je grijehe Šimun Petar mislio. Možda je varao u prodaji ribe, možda nije bio pravedan u njihovoj raspodjeli. Možda nije izvršavao sve židovske propise, možda se znao opiti, možda ovo, možda ono.

Međutim, Isus se na to ne osvrće. Veli mu jednostavno: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!” I tako ribar Šimun postade apostol Petar. Evo veličine Petrove. Svjestan je svojih ograničenja, svoje nesavršenosti, svoje grešnosti. Ne treba mu ona agencija (“PR”) koju unajmljuju političari da im “ispegla” imidž. Govori istinu, ne okoliša. Veli: “Ja sam grešnik.” Slično će Pavao za sebe ustvrditi: “Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.” I evo, ovu dvojicu koji su, kako bi Slavonci rekli, “pod falinkom” Isus uzima, jednoga za prvaka apostola, a drugoga za najuspješnijeg apostola prozvanog apostolom narodâ.

Velik je onaj čovjek koji je svjestan svojih sposobnosti, ali i svojih ograničenja, onaj koji nije tašt, da bi se samo brinuo o tome koliko je popularan. Velik je onaj čovjek koji se - baš zato što je svjestan svojih nedostataka - uvijek trudi nedostatke ispraviti, a ono dobro poboljšati. Bog nas prihvaća kao svoju djecu unatoč našim slabostima i ludosti. Nema smisla pred Bogom “peglati” svoju sliku. Bog od nas očekuje poniznost i jednostavnost da bi zajedno s nama učinio velike stvari.