Problematika društvenih mreža, kao tema ovotjednog Magazina, bila je povod za još jedan razgovor s dr. sc. Mirelom Holy, pročelnicom na Veleučilištu Vern, Zagreb, također uglednom književnicom, zagovornicom održivog razvoja i komunikologinjom. Holy je nadavno primljena i u članstvo Hrvatskog društva pisaca, a članica je i Hrvatskog društva književnika za djecu i mladež - Kluba prvih pisaca. Što se književnosti tiče, podsjećamo na tri izdanja Mirele Holy - "Mitski aspekti ekofeminizma", "Komunikacijske strategije magije" i "Vražica nosi Pradu... a bogovi konfekciju", kojima je autorica zainteresirala širu javnost i priskrbila odlične kritike.

Europska unija pokušava novim zakonom ograničiti širenje neprimjerenog sadržaja na društvenim mrežama, no hoće li u tome uspjeti, kakva su rješenja moguća i prihvatljiva?

- Europska unija krajem prošle godine objavila je Action Plan against Disinformation, odnosno Akcijski plan za suzbijanje dezinformacija, koji se sastoji od 10 mjera koje se planiraju provesti tijekom ove godine radi suzbijanja štetnog utjecaja lažnih vijesti, odnosno manipulativnih sadržaja u cyber prostoru, posebice na društvenim mrežama. Ne radi se o EU uredbi koju države članice direktno prenose u svoje zakonodavstvo ili o direktivi koju države članice implementiraju u nacionalno zakonodavstvo, nego o akcijskom planu čiji je glavni cilj suzbiti manipuliranje javnim mnijenjem u godini u kojoj se održavaju europski parlamentarni izbori.

Iz sadržaja Akcijskog plana razvidno je kako je to u prvom planu mjera kojom EU nastoji suzbiti utjecaj ruske propagandne kampanje na stavove i mišljenja biračkog tijela u Europskoj uniji. S obzirom na činjenicu da su na ishode Brexita i posljednjih američkih predsjedničkih izbora velik utjecaj imali astroturfing, varijanta crne propagande gdje se neka organizacija predstavlja kao "neovisna građanska inicijativa", a ustvari se radi o front-grupi koja zagovara interese sponzora, ili manipulaciji podatcima dobivenima metodama data mininiga kojima se lažnim vijestima ciljano kreira mišljenje korisnika društvenih mreža, ta bojazan je potpuno opravdana. No također trebamo imati na umu da se takvim metodama ne služe samo Rusi ili totalitarističke političke opcije, već se različitim varijantama propagande, kako one crne, tako i one sive i bijele, koriste gotovo sve države i mainstream političke opcije. Rekla bih da su se te metode već toliko ukorijenile u političkoj, pa i ekonomskoj komunikaciji, da ih više i ne registriramo, a pojedinci koji ih koriste čak nisu ni svjesni da ih koriste. Treba naglasiti da lažne vijesti ili fake news nisu ništa drugo no crna propaganda na digitalnim medijima. Ne radi se o novom fenomenu, novi su samo kanali preko kojih se plasiraju te propagandne poruke.

Jedini pravi odgovor na prijetnju fake newsa je medijsko opismenjavanje građana i birača, razvijanje kritičkog mišljenja prema svim sadržajima koje konzumiraju ne samo u cyber prostoru već i u tradicionalnim medijima. Iako oduvijek postoji sprega medija, politike i interesnih lobija te upravo ti, profitni interesi presudno utječu na sadržaje koji se objavljuju u medijima, s nekritičkim preuzimanjem informacija plasiranih preko društvenih medija, bez selekcije i nadzora informacija od strane medijskih vratara, tzv. gatekeepera, nažalost razina vjerodostojnosti objavljenih informacija u današnjim tradicionalnim medijima ne razlikuje se značajno od onih objavljenih na digitalnim kanalima.

Neki su protiv zakonske regulative pa Europsku uniju prozivaju da ograničava medijske slobode uključujući i slobodu izražavanja na društvenim mrežama. Vaš komentar?

- Smatram da svatko tko komunicira u javnom prostoru, a društvene mreže su javni prostor, mora imati odgovornost za izrečeno. Ako se pri tome služi neistinama, klevetama i obmanama, za to mora odgovarati na isti način kako je to predviđeno Zakonom o medijima. No u tome je ključno da su pravila igre potpuno jasna i da jednako vrijede za sve. Plasiranje laži i kleveta kojima se pojedincima ili grupama nanosi šteta nije sloboda izražavanja, nego ozbiljno kazneno djelo koje mora biti adekvatno sankcionirano. Učinkovita represija najčešće je najučinkovitija prevencija govora mržnje i klevetanja u digitalnom prostoru.

Priča o tzv. lažnim vijestima - fake news - već je poprimila tragikomične razmjere. Kako zapravo smanjiti utjecaj lažnih vijesti, uključujući i širenje tzv. alternativnih istina, što je termin kojim se često služi Donald Trump, u svijetu globalno umreženom i komunikacijski isprepletenom?

- Smatram da se stvara namjerna histerija na ovu temu, a ta histerija obično nekome koristi. Kao što sam prethodno rekla, fake news nisu ništa drugo nego crna propaganda na digitalnim kanalima. To znači da su fake news laži koje se objavljuju i šire iz nepoznatih ili nevjerodostojnih izvora. Kada bi se tradicionalni mediji više povodili za pravilima struke te provjeravali informacije, tražili komentare druge strane i vodili se načelima objektivnog, nepristranog izvještavanja, i ovaj bi problem bio daleko manji. No želja za time da se prvi objavi vijest, realizira što više klikova, lajkova, dijeljenja i komentara, u drugi je plan gurnula ono što medije čini četvrtom polugom vlasti. I za to su svi odgovorni. I mediji, i oni koji nekritički konzumiraju i dijele te sadržaje, a i oni koji ih plasiraju zbog svojih interesa. Iznimno su odgovorni i političari koji komuniciraju s biračima ne po načelima vjerodostojnosti, stručnosti i karizme koja proizlazi iz uvjerenja, već po načelu cilj opravdava sredstvo. Ako ne postoji stvarna volja kod svih sudionika komunikacijskog procesa da mijenjaju svoje ponašanje, pozitivna promjena nije moguća. No to nije neka novost. Svijetom su uvijek vladali partikularni, osobni interesi, a ne oni javni.

Govori se i o mogućnosti da društvene mreže ne prežive, s obzirom na neke od većih problema, pa i afera, s kojima se suočava primjerice Facebook, no kolike su šanse da se pojavi neki novi oblik social network tipa komunikacije?

- Komunikacija je iznimno dinamično područje i stalno se mijenja. Trendovi govore u prilog integriranju komunikacija, sve veće važnosti big date, odnosno velikih podataka, te virtualne stvarnosti. Ne vjerujem da će društvene mreže nestati. One će se mijenjati i prilagođavati interesima financijskih elita i manipuliranih potrošača.

Hrvatska je mala zemlja pa svaka i najnevinija vijest na Fejsu i drugim društvenim mrežama poprima efekt velike drame, što u velikim zemljama poput SAD-a nije slučaj. Kako to objašnjavate?

- Ne bih se složila s tom konstatacijom. U SAD-u veliki utjecaj na mainstrem medije imaju objave na Twitteru koji u Hrvatskoj nikada nije zaživio. Istraživanja su pokazala da je Twitter društvena mreža preko koje se plasira najviše lažnih vijesti u javni prostor i tradicionalne medije. To je, uostalom, i omiljeni kanal komunikacije američkog predsjednika Trumpa, a velika većina vijesti o Trumpu često se preuzima iz njegovih tvitova.

Dojam je da se pod izlikom medijskih sloboda ne vodi baš puno računa o odgovornosti?

- Društvo je onoliko odgovorno koliko su odgovorni svi pojedinci u tom društvu. Pogrešno je kontinuirano prebacivati odgovornost na druge. Svi smo odgovorni. Pitanje je želimo li se promijeniti.
(D.J.)