Na groblju u Višnjevcu u subotu će biti pokopan hrvatski branitelj Miroslav Balatinac, tragično preminuo 1991. godine, tijekom Domovinskog rata. Njegovi posmrtni ostatci su, naime, 25 godina ležali u grobu pod tuđim imenom.

I dok se obitelj Ž. M.-a godinama molila na posljednjem počivalištu, gdje su nakon identifikacije tijela smatrali da počiva njihov sin, roditelji i obitelj branitelja Balatinca još uvijek je tragala za posmrtnim ostatcima svoga Miroslava, nadajući se da će dočekati dan kad će moći pokopati svoje dijete. Ironijom sudbine, samo nekoliko kilometara dalje, u grobu na groblju u Retfali, posmrtni ostatci njihovog sina Miroslava ondje su cijelo to vrijeme, a da nijedna od ožalošćenih obitelji zbog gubitka svojih sinova branitelja to nije znala.

"Moga sina greškom su pokopali u Retfali, a tek ovoga prosinca doznali smo o čemu se radi i to s pomoću DNA analize, koja je pokazala da se DNA u 99,7 posto podudara sa DNA-om moga sina. Kad su nas iz Ministarstva branitelja izvijestili da se policijskom istragom došlo do novog otkrića, bili smo šokirani", priča Duško Balatinac, otac poginulog branitelja, susprežući suze i gotovo još uvijek ne vjerujući da je riječ o nehotičnoj zamjeni posmrtnih ostataka.

Naime, kako neslužbeno doznajemo, između Nemetina i Sarvaša još 1994. godine, u vrijeme dok je to područje bilo pod kontrolom UNTAES-a, pronađena su tri tijela. Kad je obitelj Ž. M.-a pozvana na identifikaciju, a u nedostatku DNA analize, mogli su samo identificirati tijelo s pomoću pregleda kostiju, zubi, odjeće ili kakvih drugih stvari. Nakon obavljene identifikacije i smatrajući da je riječ o njihovu sinu, obitelj Ž. M.-a obavila je pogreb na Retfalačkom groblju.

"Ne mogu vam reći jesam li ožalošćen, ogorčen ili jesam li zadovoljan sad kad je ovo sve gotovo. Jasno mi je da se pogreške događaju. Branitelji su navodno bili razmijenjeni s vojnicima srpske nacionalnosti i za tri posmrtna ostatka s hrvatske strane mi smo, koliko znam, vratili trojicu njihovih. Kako je došlo do pogreške, iako DNA analize tad nije bilo, nitko ne zna. Što da radimo sad, jednostavno se ništa ne može", zaključuje Duško Balatinac, dodajući da je obitelj Ž. M.-a zatražila susret za koji on smatra da je diranje u stare rane, no vjeruje da će supruga i on upoznati obitelj koja je cijelo ovo vrijeme, a da to ni sama nije znala niti mogla pojmiti, vodila brigu o posljednjem počivalištu njihova sina.

"Možete misliti samo kako je toj obitelji koja je tolike godine smatrala da u grobu leži njihovo dijete, a zapravo je to naš Miroslav. Naše je dijete bilo udaljeno od naše kuće samo nekoliko kilometara, a mi smo mislili da je Bog zna gdje. Nakon što je obavljena i ekshumacija posmrtnih ostataka, na čemu smo zahvalni toj obitelji zbog pristanka, mogli smo u miru i znajući s gotovo stopostotnom sigurnošću da je to naš sin, početi planirati pogreb koji će biti ove subote", naglasio je Duško Balatinac, dodajući da će njihov voljeni Miroslav biti pokopan u Višnjevcu i to u grobnici koju su kupili još kad su čuli da je stradao, a gdje će sad pronaći svoj vječni mir.

"U dogovoru sa svojom djecom ne želim davati nikakve izjave, iako znam da se niste obratili u lošoj namjeri. Ni sama ne znam što ću sa sobom", poručila je telefonski našoj novinarki supruga Ž. M.-a, hrvatskog branitelja, čiji posmrtni ostatci još uvijek nisu pronađeni.

Kako neslužbeno doznajemo, obitelj je bila u šoku kad su iz Ministarstva branitelja doznali da je istraga pokazala drukčije od onoga kako su oni godinama vjerovali da jest, odnosno da od 1994. godine ondje leži njihov član. Nadaju se da će kad-tad doznati istinu o tome.

Da je prije nego što je uvedena DNA analiza, koja se kod nas počela primjenjivati nakon 1994. godine, moglo doći do pogreške potvrdio nam je prof. dr. Mladen Marcikić, specijalist sudske medicine koji je u to vrijeme sudjelovao u brojnim procesima identifikacije posmrtnih ostataka.

"Jednostavno oslanjanje na izjave rodbine i njihov dojam mogli su dovesti do krive identifikacije. Vrlo je moguće da rodbina napravi krivu prosudbu pri određivanju je li to njihov član obitelji ili ne. Ne zaboravimo da rodbina može biti impresionirana i pod stresom i kod svježih mrtvih tijela, a kamoli kod kostura", tumači dr. Marcikić, dodajući da su se prije upotrebe DNA analize liječnici pouzdavali u svoje nalaze i ipak uspijevali doći do pozitivnih identiteta. Ovakve pogreške, kaže, mogle su biti rijetke, a u najvećem je broju slučajeva klasična identifikacija bila pouzdana", potvrdio je dr. Marcikić.