Slikovnica osječke autorice Ivane Šojat - Heliot - zmaj gnjezdaš - namijenjena djeci od tri do deset godina, priča je o baki, njezinu unuku i zmaju. Dječak je nestašan, nemiran, neposlušan i neuredan - pravi živi dječak. Prepredena, lukava i mudra, dobra baka zna i uspijeva dječaka dovesti u red. To čini uz pomoć strašnog i umiljatog zmaja Heliota. Objavljena 2015., slikovnica - koju je oslikala Ana Jakić Divković - dobit će i treću dimenziju, jer ju ekipa na čelu s redateljem Robertom Raponjom postavlja na kazališne daske Hrvatskoga doma Vukovar. Premijera je u petak, 15. veljače.

Prodekan za međunarodnu i međuakademijsku suradnju, izv. prof. Robert Raponja rođen je u Puli, na Filozofskom fakultetu apsolvirao komparativnu književnost i talijanski jezik i književnost 1990., a na ADU u Zagrebu diplomirao režiju 1993. Bio je u različitim statusima, od slobodnog umjetnika, preko jednog od umjetničkih voditelja do ravnatelja kazališta u Puli, ali se uvijek intenzivno bavio dramskom pedagogijom.

Premijera je gotovo pred vratima. Ide li sve prema planu?

- Premijerna izvedba u Hrvatskom domu Vukovar planirana je za 15. veljače, sve ide prema planu. Predstavu smo počeli smišljati i domišljati u listopadu prošle godine, imali smo lijep broj kreativnih proba, od čitanja slikovnice pa do dramaturške prilagodbe u kojoj su sudjelovali i glumci pod vodstvom dramaturginje Tijane Pavliček. Priprema za predstvu nalik je na pravu igru i svaka proba, i meni kao mentoru i svim glumcima i suradnicima, donosi veliku radost. Usudio bih se reći da je predstava gotova; na vrijeme smo dobili sve rekvizite, scenografiju, kostimografiju, lutke, tako da nam do premijere ostaje vrijeme da uživamo u igri.


Zašto baš ova slikovnica? Jeste li ju vi birali ili su ju u HDV-u izabrali, pa režiju ponudili vama?

- Ova slikovnica bila je inspirativna, a autorica nam je dala dovoljno slobode u oblikovanju našega scenskoga viđenja, kojemu je poseban pečat dala scenografija i kostimografija, kao i lutke Marijane Perišić. Svim izvođačima i meni jako je drago što smo imali priliku družiti se s tako zanimljivom i inspirativnom umjetnicom koju je preporučila, uostalom kao i priču, direktorica HDV-a Ivanka Miličić. Ostali dio autorskog tima su studenti i pedagozi Kazališnoga odsjeka i Nove glazbe Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. S obzirom na to da Akademija i ja osobno s HDV-om imamo dugogodišnju uspješnu suradnju, projekti koje ostvarujemo rađaju se iz kreativnoga dijaloga. Dakako da svi vodimo brigu o tom da napravimo repertoarno zanimljivu i atraktivnu predstvu.

Neke su slikovnice, kao i tekstovi, baš pisani kao za scenu i lakše ih je režirati. Biste li i za ovu slikovnicu Ivane Šojat to rekli? Koje su zamke?

- Ivana Šojat osmislia je priču o neurednom, a vrlo inteligentnom dječaku Luki, koji gradi svoje izmaštano kraljevstvo unutar svoje sobe. Njegov kreativni nered za njega je savršen red, u kojem se samo on snalazi te ne želi ništa promijeniti u svom kraljevstu i čuva ga i odupire se svim svojim snagama majci koja želi preurediti taj njegov "nered". Sve to traje do dolaska bake, koja ga potakne preoblikovati svoje kraljevstvo, sve pod izlikom kako bi se odupro strašnom zmaju Heliotu. Kazališna inačica rađena je prema motivima slikovnice, ona nije njezin preslik, ponajprije zbog likovnih i glumačkih invencija. Uz to, dječja će publika prolaziti kroz vrata i ući u svijet šestogodišnjeg Luke i oživiti njegov kreativni nered, ali i red.


Kojem je uzrastu predstava namijenjena?

- Predstva je namijenjena djeci predškolske i školske dobi, može se igrati i u dječjim vrtićima i školama.

Rad za djecu nije vam nepoznanica. Koliko je prošlo od vaše posljednje režije dječje predstave?

- Kada radim za djecu, uvijek se pitam jesam li odrastao. I onda ponovno otkrijem kako se nisam zaboravio igrati i kako me rad na dječjim predstavama osvježava i obnavlja, otkrivam u sebi kako imam i čežnje i nade i kako volim sanjariti. Stoga volim raditi predstve za djecu. One zahtijevaju iskrenost, otvorenost, neposrednost i jasnoću u izrazu. Posljednju predstavu namijenjenu djeci radio sam prije tri godine, također u Vukovaru, a riječ je o predstavi Fljuf i Žljuf rađenoj prema tekstu Hrvoja Zalara. U svom redateljskom opusu imam veliki broj predstava koje sam radio i u lutkarskim kazalištima, kao i predstava koje su bile namijenjene dječjoj publici. Uvidom u repertor hrvatskih kazališta namijenjen dječjoj publici, mogu reći da vodstva kazališta ozbiljno i savjesno promišljaju o tom kakve uspomene djeca trebaju ponijeti iz kazališta i raduje me što ona uvijek neposredno i spontano reagiraju i tako potiču stvaratelje da budi odgovorni i posvećeni u realizaciji svojih kazališnih zamisli. Tako smo i mi radili našu predstvu u kojoj se pojavljuje i zmaj Heliot.