Objavljeno 24. siječnja, 2019.
?Dobrim odabirom biljaka koje posadimo učinit ćemo kamenjar zanimljivim tijekom cijele godine
Kamenje u vrtu igra važnu dekorativnu ulogu. Veće kamenje može biti središte vrta koji je na taj način još zanimljiviji. Kamenje je dio prirode, tako da uvijek može naći svoje mjesto u vrtu. Najčešće se koristi u obliku vrtnog kamenjara, gdje sadimo biljke koje rastu na pjeskovitim ili kamenitim mjestima i drugdje u vrtu ne bi uspijevale.
Kada govorimo o kamenjaru on je zadnjih godina postao neizostavan element gotovo svakog vrta, i to bez obzira na njegovu veličinu, jer i u malim vrtovima ima mjesta za bar mali “kameni vrt”. Dobrim odabirom biljaka koje ćemo u njega posaditi učinit ćemo ga zanimljivim tijekom gotovo cijele godine. Idealno ga je podizati na osunčanom položaju, na blago terasastom terenu odakle će biti vidljiv iz svih dijelova vrta.
Većina biljaka u kamenjaru ima izvor u Alpama, pa neki vrtlari cijeli vrt promijene u kamenjar i naprave alpski vrt, koji je potpuno drugačiji svijet nego što je to uobičajeno za vrtove. U kamenjaru ili kamenom vrtu rastu biljke koje trebaju mnogo sunca i toleriraju vrlo teške klimatske uvjete. Prikladne su biljke iz svih skupina: trajnice, lukovice, jedno i dvogodišnjice, grmlje, pa čak i neka patuljasta stabla.
Prema jugu
Kako biljke za kamenjar trebaju mnogo sunca, uvijek ga valja napraviti tako da je okrenut prema jugu i ne u sjeni stabala, grmova, ograde ili sličnog. Najbolje mjesto je na brijegu. Kamenjar se najbolje uklopi u velik vrt ili u vrtove na ruralnim područjima.
Za gradnju kamenjara trebamo veće kamenje ili sličan materijal. Važno je koristiti takav, kao da je stigao ili je dio planine. Riječno kamenje nije primjereno, jer je previše zaobljeno. Također nije pogodno kamenje iz kamenoloma jer ima previše oštre rubove i izgleda neprirodno. Kamenje za kamenjare treba imati rubove koji su već malo izbrušeni kao u planinama.
Umjesto kamenjara možemo napraviti druge površine koje omogućuju rast biljaka koje uspijevaju na kamenitim i pješčanim staništima. Suhozidovi ili kameni zidovi nude slične uvjete za rast. Biljke sadimo u pukotine. Time napravimo šareni zid koji se mijenja kroz godinu.
Gredice u obliku planinskih sipina oponašaju prirodne oblice koje su tipične za visoke planine. Ove gredice dobro odvode vodu pa moraju biti podignute iznad terena, ili na padini. Podignute gredice najprikladnije su za male vrtove. U velikim vrtovima mogu se koristiti kao uske granice. Podignute gredice napravljene su od kamena, opeke, drva ili betona, i nekih 10 cm uzdignute iznad okolne ravnice.
Alpske biljke mogu biti posađene u koritima i teglama, u kojima napravimo prikladnu mješavinu zemlje i osiguramo učinkovitu drenažu. Korita smjestimo na sunčana mjesta. Svi ovi oblici se mogu kombinirati s kamenjarom. Gredica u obliku sipine može biti produžetak kamenjara, podignute gredice i korita mogu biti uz put koji vodi do kamenjara.
Ne pretjerujte s biljkama
Kamenje se u tlo postavlja tako da leži na svojoj široj strani te da dvije trećine stijene bude ukopano u tlo. Nikada ga ne smijemo postavljati tako da poput kamenih monolita strši nad tlom...
Kamen je odavno postao neizostavan materijal u oblikovanju vrtova, bilo da njime popločavamo staze, gradimo ogradne zidove ili ga koristimo za podizanje kamenjara. U velikim su vrtovima lijep prizor i dovoljna je samo jedna do dvije kamene gromade na zelenoj podlozi tratine u kombinaciji s kakvim mediteranskim drvom.
Ako je vrt ravan, nasipanjem zemlje umjetno stvaramo nekoliko terasa, sve kako bi kamenjar izgledao što prirodnije. U velikim je vrtovima prijelaznu zonu prema vrtu preporučljivo izvesti nasipanjem drobljenog kamena ili kamenih oblutaka. Budući da većina vrsta koje se sade u kamenjaru traži potpuno osunčane položaje, u njegovoj blizini ne bi trebalo biti višeg raslinja koje bi svojom krošnjom moglo činiti sjenu.
Čest je izbor niže crnogorično i zimzeleno grmlje (Pinus mugo, japanski pačempres - Chamaecyparis obtusa “Nana variegata” ili dunjarica – “Cotoneaster horizontalis”), ili jastučaste trajnice (žednjak - Sedum sp., čuvarkuća - Sempervivum sp., klinčić – Dianthus, babosvilka - Armeria sp., jastučac – Aubrieta).
Jasminka Knežević
Odabitr najboljeg kamena
Kamenje se u tlo postavlja tako da leži na svojoj široj strani te da dvije trećine stijene bude ukopano u tlo. Nikada ga ne smijemo postavljati tako da poput kamenih monolita strši nad tlom. Idealno je koristiti one vrste kamena koje prevladavaju u okolnom području. Vapnenac koji na sebe brzo navuče “patinu” uvijek je idealan izbor. Kamenjar u priobalju može podnijeti i pokoju stijenu izvađenu iz mora, u čije se šupljine mogu posaditi neke manje bujne biljne vrste.
U manjim kamenjarima koristimo manje stijene, dok će one veće, u koje sadimo i poneki grm, podnijeti i pokoju veću gromadu. Kako je vrlo važno da je u kamenjaru tlo dobro propusno, na njegov donji dio postavljamo drenažni sloj od krupnog šljunka ili krhotina cigle, crijepa i sl. Na taj sloj dolazi sloj tla debljine oko 20 centimetara, nakon čega slijedi razmještanje kamena. Izbor biljaka koje je moguće saditi u kamenjaru zaista je velik.
Plan sadnje
Među kamenjem ima mjesta i za ukrasnu tratinčicu - Bellis perennis, pakujac - Aquilegia vulgaris, puzavu sadarku - Gypsophila repens, ali i lukovičaste vrste poput anemone - Anemone coronaria, tulipana - Tulipa sp., narcisa - Narcissus sp. ili presličice - Muscari sp. Prije no što počnete sa sadnjom, napravite plan sadnje.
Iako će se u prvo vrijeme činiti kako je u kamenjaru posađeno malo biljaka, imajte na umu kako će se za kratko vrijeme biljke razrasti i potpuno prekriti površinu. Zato ne pretjerujte u njihovu broju. Prije sadnje biljke u teglama razmjestite po prostoru kako biste dobro procijenili idealan smještaj, a tek nakon toga počnite sa sadnjom. Nakon sadnje tlo oko biljke prekrijte šljunkom ili drobljenim kamenom koji će pružiti biljkama zaštitu od isušivanja, a spriječit će i pojavu korova.
Alpske biljke mogu biti posađene u koritima i teglama u kojima napravimo prikladnu mješavinu zemlje