U petak su me roditelji ostavili u Zagrebu, a u ponedjeljak su počinjala predavanja. Vikend sam iskoristila za upoznavanje s javnim prijevozom. Toga me i najviše bilo strah. Kako ću i hoću li uopće uspjeti pohvatati sve te linije, presjedanja s tramvaja na autobus, veličinu grada? Kako ću doći do faksa? Na kraju sam na prvo predavanje stigla sat i pol ranije – kroz smijeh počinje svoju zagrebačku priču simpatična Osječanka Sara Krstanović (22), studentica završne godine socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, koja danas Zagreb "ima u malom prstu".

"U početku sam stanovala u domu na Savi, što je prilično daleko od fakulteta, pa sam znala da će put do faksa potrajati i cijeli sat. Imala sam sreću što mi je i cimerica bila brucošica pa smo zajednički istraživale grad – pješice i javnim prijevozom." Sara je u Zagreb otišla zbog željenog studija te da se osamostali. Kod kuće je ostavila obitelj, društvo, ali i ljubav - dečka koji studira u Osijeku. Znala je da treba napraviti taj korak, ali i da će biti teško. "Prvi mi je put došlo u glavu što sam napravila prve noći kada sam ostala spavati u toj groznoj Savi, koja još nije bila renovirana, u kojoj se sve raspadalo. Nisam imala police, stolnu lampu, ni zavjesu." Poslije se preselila u dom na Cvjetnom, a cimerica joj je ove godine postala sestra, brucošica veterine. Treća sestra studira u Osijeku. Nove se cimerice odlično slažu, bez zadrške mogu si sve reći. "Nekako je lako”, kaže Sara.

A nešto je lakše i roditeljima dviju sestara pokriti sve te troškove studiranja jer obje primaju državnu stipendiju. "Stipendija od 1200 kuna pokrije mi dom, koji košta 475 kuna, mobilnu tarifu od 160 kuna, mjesečni pokaz od 100 kuna, koji vrijedi za cijeli Zagreb i šire, te još neke troškove. Roditelji mi mjesečno pošalju još najmanje 2500 kuna. Time pokrivam skripte i pribor, odjeću, kozmetiku, put kući, hranu, poneki izlazak. Odjeću nosimo kući na pranje, svaki drugi tjedan." A kod kuće na meniju prolazi sve osim pohanoga! "U menzama se toliko izdovoljimo pohanog mesa da kod kuće mora biti nešto drugo", govori kroz smijeh. A noćni život? "Studentski je noćni život u Zagrebu od ponedjeljka do nedjelje, kako se kome partija. Osobno više volim mirnija okupljanja u stanovima i sobama. No uvijek imate sadržaja, a FER-ove su brucošijade najiščekivanije. Novca potrošiš koliko i poneseš", kaže Sara, koja se s diplomom želi vratiti u Osijek te raditi s djecom i mladima s teškoćama u ponašanju.
J.Pejaković