OSIJEK - U Galeriji Waldinger Gradskih galerija Osijek svečano je otvorena izložba akademskog slikara iz Osijeka Josipa Alebića pod nazivom "Adoracija kadra". Kustos izložbe mladi je osječki povjesničar umjetnosti Igor Loinjak.

Uz voditeljicu Gradskih galerija Ljerku Hedl, na otvorenju su govorili dekanica Akademije za umjetnost i kulturu (na kojoj je autor izložbe redoviti profesor), Helena Sablić Tomić, kustos Loinjak i voditeljica Odjela za kulturu Gradskog Poglavarstva Danijela Klobučar koja je izložbu otvorila.

Kustos izložbe Loinjak kritički se osvrnuo na izložbu koja se sastoji od dvadesetak slika velikog formata te desetak crteža olovkom u aneksu galerije. Između ostaloga, Loinjak je napisao u katalogu izložbe: "Umjetnički se put Josipa Alebića geografski može opisati geometrijskim likom trokuta s vrhovima u Osijeku, Beogradu i Sarajevu. Rastrganost među trima gradovima dijelom je utjecala i na rastrganost u recepciji njegova cjelokupnog opusa, budući da se istovremeno u sva tri grada podjednako mogao osjećati strancem i domaćinom. Rođenjem vezan uz Osijek, studijem uz Beograd, a poslom ponajviše uz Sarajevo gdje je radio na Akademiji likovnih umjetnosti, Alebić je neprestano morao balansirati između vlastitoga umjetničkog puta i okruženja u kojem se nalazio. U Osijeku je bio osobito aktivan u ratnom razdoblju kada je djelovao u Udruzi likovnih umjetnika "Prizma" te izlagao s kolegama umjetnicima na brojnim izložbama održanim u prvoj polovini devedesetih. Beogradu se nije često vraćao nakon završetka poslijediplomskoga studija u klasi Stojana Ćelića 1974. godine, kod kojega je i diplomirao.

Sarajevo se, pak, možda i nije pokazalo najboljom sredinom za Alebićev temperament, jer slikar iz toga podneblja nije crpio gotovo nikakve utjecaje i impresije ostajući uvijek iznova i trajno vezan za geografiju svoga rodnog kraja.

Nova faza Alebićeva slikarstva je kada isječak motiva ustupa mjesto cjelovitu prizoru. Ulazi tada na velika vrata na Alebićeva platna i crta obzor tako da sunčeva svjetlost koju se do tada moglo pratiti samo u igri odbljesaka dobiva svoje eksplicitnije značenje. Podizanjem pogleda prema panorami slavonske ravnice s nepreglednim poljima suncokreta čije povijene glave odaju stanovitu sjetu. Kolebanje između želje da oslika isječak ili uprizori cjelinu omogućuje da se njegov opus podijeli na dva dijela - onaj do prijelaza tisućljeća te onaj koji počinje raditi od suncokreta (2002.) do danas. Ipak, i ovu podjelu treba shvatiti i doživjeti samo uvjetno, jer kao što od uprizorenja isječka odstupa u nekoliko prikaza Šume kod Šaga (1994.), tako i u nekim kasnijim slikama, kao što su Ljeto I (2007.) i Ljeto II (2007.), još uvijek temeljnu gradbenu logiku određuje oslanjanjem na prizor neuvjetovan silnicama obzora.

Uz slikarski se dio opusa važno dotaknuti i Alebićevih crteža i grafika. Opus u crtežu i grafici mu je slobodniji i samosvojniji, jer slikar tu nije okrenut obožavanju propozicija medija.

Josip Alebić rođen je 1945. godine u Osijeku, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu 1971. godine, a 1974. završio je poslijediplomski studij te stekao naobrazbu magistra slikarstva. Do umirovljenja je bio redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i vanjski suradnik na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. D.Kć.