O Brazilcima definitivno ne možemo govoriti samo kao o nogometašima, a od dvoranskih sportova više to nisu samo odbojkaši ili košarkaši. Rukomet je na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru bio drugi najgledaniji sport, što dovoljno govori kako u najvećoj južnoameričkoj državi itekako ima publiku. Dosad smo se na velikim natjecanjima dvaput susretali. Na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. lako smo slavili, taj susret i nije baš nešto posebno upamćen. Zato ćemo itekako dugo i dobro zapamtiti jedini sraz dosad na svjetskim prvenstvima. U Kataru, prije četiri godine, visili smo ko‘ lusteri. Tek u završnici osmine finala Svjetskog prvenstva uspjeli smo slomiti otpor. Bilo je 26:25, a da je kojim slučajem završilo drukčije, bila bi to najveća senzacija u povijesti svjetskih prvenstava. Veća čak i od one u prvom kolu SP-a u Portugalu kada smo poraženi od Argentine. Južnoamerikanci nam očito znaju zadati glavobolje. Autor tadašnjeg Brazila, koji se pripremao za Olimpijske igre u Riju de Janeiru bio je Jordi Ribera, sadašnji španjolski izbornik, protiv kojeg smo dokazali kako imamo recept za pobjedu. Naslijedio ga je brazilski trener Washington Nunes koji se pokazao odličnim Riberinim učenikom. Potvrda je plasman u drugi krug ispred Rusije, Srbije i Koreje, a pri tome su namučili svjetske prvake Francuze. I igra im se poboljšala. Djeluju discipliniranije, taktički zrelije, nije to više iga s "divljom" 3-3 obranom i presingom na cijelom terenu, što ni jedan suparnik nije volio, ma koliko kvalitetan bio, ali kada se jednom takva vrsta obrane probije onda više povratka u pravilu nije bilo. Golemu dozu ozbiljnosti Brazilcima su donijeli i igrači koji kruh zarađuju u Europi. I ranijih godina izlaz proboj na europsku scenu tražili su kroz Španjolsku ili Portugal. I danas ih u reprezentaciji ima određeni broj koji su u Španjolskoj. Najveća zvijezda je lijevi vanjski Petrus Santos. To što igra u Barceloni dovoljno govori o njegovoj kvaliteti. No, ima ih i u ostalim europskim klubovima. Tako srednji vanjski Texeira član je Bukurešta, desni vanjski Toledo u poljskoj je Wisli, a krila su im Borges u francuskom Tremblayu i nešto poznatiji Chiuffa koji je u lisabonskom Sportingu. U svakom slučaju, Brazilci su postali ozbiljna reprezentacija. Ne za najveće domete, ali ih treba shvatiti vrlo ozbiljno. K.Lacković