Objavljeno 19. siječnja, 2019.
Izložba konceptualnog umjetnika G. Trbuljaka interpolirana u stalni postav
ZAGREB
U sklopu devetog ciklusa Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO krajem studenoga otvorena je izložba Gorana Trbuljaka, jednog od najvažnijih hrvatskih suvremenih konceptualnih umjetnika, pod nazivom “Zašto bi netko kupio Glavoper od Gorana Trbuljaka?”, koja ostaje otvorena do 1. travnja 2019.
Ta zanimljiva izložba-slučaj pred publiku donosi tri različita Trbuljakova motiva koji uvode u njegov pogled na problematiku umjetničkih zbirki i općenito fenomena kolekcioniranja. Primjerice, Glavoper koji uspostavlja reference s radom Marcela Duchampa Fontana iz 2017. dokumentira činjenicu da postoje dva Trbuljaka, čime se ističe neizvjesnost Trbuljakova autorstva, njegove originalnosti i potencijalne anonimnosti. Predstavljena je i serija od 20 radova Bez naslova, na kojoj je autor radio od 1971. do 1982., za ovu priliku posuđenu iz bečke zbirke Kontakt, umjetničke zbirke Erste Group i ERSTE Foundation, te skromni izbor iz privatne Zbirke anonimnog umjetnika.
Izravni dijalog
U igri razotkrivanja izravnih i skrivenih motiva kojima se pojedinci i institucije vode u kreiranju umjetničkih zbirki, valorizaciji i procjeni umjetničkih radova Trbuljak postavlja dvojbu o podijeljenom autorstvu kockanjem načelima i sudbinskim koincidencijama. Iza naslova izložbe skriva se činjenica da je umjetnik Goran Trbuljak spletom okolnosti u nešto uvučen, a izložbom predstavlja dokaze o okolnostima te uvučenosti.
Izložba “Zašto bi netko kupio Glavoper od Gorana Trbuljaka?” i izloženi radovi povezani su u ideji predstavljanja manifestacije problema društvenog konteksta umjetničke aktivnosti, u kojoj ovaj važni konceptualni umjetnik svojom intervencijom iskazuje karakterističan autorski pogled na problematiku identiteta umjetnika i ideje autentičnosti umjetničkog rada provociranjem brojnih pitanja o njegovoj tržišnoj i institucionalnoj valorizaciji.
Kustosica izložbe je Jasmina Fučkan, voditeljica Zbirke skulpture i Zbirke bjelokosti MUO, a inicijator projekta Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO ravnatelj je Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović. Projekt ima za cilj ostvarenje dijaloške situacije između aktualnog stalnog postava Muzeja i suvremenog umjetničkog izričaja, a u njemu su do sada izlagali brojni suvremeni umjetnici: Dalibor Martinis, Dubravka Rakoci, Željko Badurina, Slaven Tolj, Ida Blažičko, Nika Radić, Božica Dea Matasić, Akiko Sato i sada Goran Trbuljak.
Sličnosti
“Tri su rakursa jednoga pogleda. Prvi je dao sam naslov izložbe “Zašto bi netko kupio Glavoper od Gorana Trbuljaka?” To je zapravo naslov teksta koji je Trbuljak napisao, koji je ishodište izložbe i sumira njegove temeljne preokupacije, od Duchampova umjetničkog koncepta teme ready madea, fluktuacije ili promjene značenja umjetničkog rada, konteksta tko je uopće u poziciji da prosuđuje umjetnički rad i određuje vrijednost, govori o temi kolekcioniranja i prodaje umjetničkih radova do teme honoriranja radova, razmatra teme priznatog autorstva anonimnog umjetnika te utjecaja ili refleksije toga rada i brojna druga pitanja. Taj tekst je osnova kataloga izložbe. Prerađen je ili prilagođen audiovodiču jer Trbuljakovu izložbu prati audiovodič, koji posjetitelji mogu poslušati na hrvatskom ili engleskom jeziku. Na taj način posjetitelji dobivaju i usmenu informaciju o tome što gledaju i zbog čega”, objasnila je kustosica Jasmina Fučkan.
“Na galeriji slikarstva 19. i 20. stoljeća Trbuljak izlaže radove iz zbirke anonimnog umjetnika, koji je kolekcionar. Tako ovaj izlog govori o marčnim pobudama ovog kolekcionara. On prikazuje izbor radova drugih suvremenih umjetnika od Ivice Malčića, Antuna Maričića, Vlasre Delimar, Zorana Pavelića do Ivana Ladislava Galete, Mladena Stlinovića. Radovi su to koji su podsjetili ili bi u nekom segmentu mogli pokazati sličnosti s njegovim vlastitim radovima, pa ih je tako sakupljao da ih sakrije s tržišta i, naravno, ukloni iz povijesti”, objašnjava kustosica Fučkan.
Inače, stalni postav u razdoblju od gotike do druge polovine 20. stoljeća završava industrijskim grafičkim dizajnom. Osim toga, obuhvaća zasebne prikaze sakralne umjetnosti u rasponu od gotike do baroka onoga što je karakteristično za umjetnost kontinentalne Hrvatske. Tu je i prikaz fotografije, koji završava osamdesetih godina 20. stoljeća, a na trećem katu su studijske zbirke satova, bjelokosti, tekstila, s izdvojenim prikazom suvremene umjetničke keramike, stakla i porculana. Prikazuje važna djela od 14. do 20. stoljeća.
”Uveli smo dinamički pristup u stalnom postavu. Riječ je o izložbama suvremenih umjetnika koje odabiremo i pozivamo. Izložbe nisu natječajnog karaktera, nego su umjetnici pozvani da naprave izložbu, koja je izravno povezana sa stalnim postavom”, napominje kustosica.
Darko Kovačević
JOŠ DVIJE PARALELNE IZLOŽBE U MUZEJU
Golemi izložbeni prostor zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt uvijek dopušta nekoliko paralelnih izložbi, pa uz stalni postav na katovima, uz interpoliranu izložbu suvremenih umjetnika, u prizemlju i u aneksu Muzeja daju mogućnost posjetitelju da pogleda još dvije izložbe, gotovo uvijek vrlo različite od ostalih. Tako je prigodno u prizemlju od 11. prosinca 2018. do 27. siječnja 2019. “Adventska izložba blagdanskih čestitki: Sljedeća će biti bolja…”. U aneksu Muzeja iza glavne zgrade u tijeku je gostujuća izložba iz Hrvatskog restauratorskog zavoda pod nazivom “Tajni život baštine”. Ona je bila otvorena 4. prosinca 2018., a može se pogledati do 3. veljače 2019. Ovogodišnja adventska izložba posvećena je čestitanju i običaju slanja pisanih čestitki, upravo onakvih kakve su se u Hrvatskoj razmjenjivale od kraja 19. stoljeća te gotovo do danas i do pojave e-mail čestitki. S više od 400 primjera blagdanskih čestitki prikazano je kako se mijenjao taj nezaobilazni element uljudnog ponašanja i blagdanske tradicije.
TRBULJAK I SALATARA
Kao direktor fotografije snimio je 25 igranih filmova, među kojima se ističu ‘’Izgubljeni zavičaj’’ Ante Babaje, ‘’Ritam zločina’’ Zorana Tadića, ‘’Sokol ga nije volio’’ Branka Schmidta i ‘’Kontesa Dora’’ Zvonimira Berkovića. Dobitnik je brojnih nagrada za filmsku fotografiju. Goran Trbuljak rođen je 1948. Studirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1972. diplomirao na grafičkom odsjeku. Nakon dvije godine usavršavanja slikarstva na Likovnoj akademiji (Ecole Nationale des Beaux Arts) u Parizu vratio se u Zagreb, gdje je 1980. diplomirao snimanje na Akademiji dramske umjetnosti. Od 1988. stalno djeluje kao profesor na odsjeku Snimanje iste škole. Za animirani film “Svaki je dan za sebe, svi zajedno nikad” (2002.) dobio je Oktavijana na 11. Danima hrvatskog filma. Osim filmom bavi se fotografijom, videom i slikarstvom. Živi i radi u Zagrebu.
Atraktivnost posjetu ovom muzeju daje i Veliki pokal Davis Cupa za 2018. (popularna Salatara) u ulaznoj auli, koji je stigao u prosincu i ondje će biti do studenoga 2019. Naime, drugi put u povijesti osvojili su hrvatski tenisači taj pokal, a u MUO je bio izložen i nakon prvog osvajanja, prije trinaest godina - 2005.
suvremenost
MEĐU BAROKNIM NAMJEŠTAJEM