Želim da pozdravim milion ljudi koji su imali hrabrosti da podrže jedan hrabar i trnovit put Srbije u budućnost - govorio je Aleksandar Vučić, predsjednik Srpske napredne stranke, bivši premijer i sadašnji predsjednik Republike Srbije, na svečanom mitingu u Kraljevu u povodu zaokruženih deset godina postojanja naprednjaka, odnosno Srpske napredne stranke.

Sportski centar "Ibar" bio je tog, 21. listopada 2018. blistav i u nježno pastelno dekoriran. Posvuda su lebdjeli baloni napunjeni helijem. Stranački dužnosnici, aktivisti, simpatizeri i njihovi gosti popunili su svaki pedalj prostora, i više od toga. Mnogi su, unatoč jakoj kiši, ostali vani na hladnom, zaogrnuti državnim i stranačkim zastavama. Glasnici, u prvim redovima do ulaza, propinjali su se na vrhove prstiju zvjerajući preko gomile prema pozornici! Kada bi nešto iz dubine dvorane nazrijeli, čuli ili im je netko nešto dojavio, munjevito bi informaciju prenosili, kao kroz lijevak, dalje prema pozadini. Ljude je najviše zanimalo tko je što od dužnosnika kazao, tko se s kim rukovao i tko pokraj koga sijedi.

Vučić, usmjeravajući svoj talent prema dojmu da ga svi podcjenjuju, održava uspješno vitalnost stranke neprestanim obećanjima, rotacijama, izborima, provjetravanjima. Sada on i njegova ekipa traže od naprednjaka dopuštenje za održavanje izvanredne skupštine SNS-a u danima koji dolaze, na kojoj bi se biralo novo vodstvo. Vučić je naglasio "da će oni koji nisu pošteno radili svoj posao i koji nisu radili dovoljno biti smenjeni na skupštini stranke i morat će ustupiti mesto novim i mladim ljudima koji će znati braniti interese stranke i Srbije još bolje i jače". Trenutno pomlađivanje stranke Vučiću je prijeko potrebno kao štit od osamostaljenih klanova, kartela i obitelji koje ga kao uteg vuku na dno mutnih voda srpske političke zbilje.

Ako stvari promatramo iz kuta Zapada, u Republici Srbiji puno je toga loše! Jedna je od najsiromašnijih zemalja "modernog svijeta". Kao i većina tranzicijskih zemalja, Srbija je u predinstitucionalnom dobu. Beskrajne reforme proživljavaju zakonodavna, sudbena i izvršna vlast. Korupcija je i dalje sustavna. Pravosuđe je maligno bolesno i smatra se da samo trideset posto sudaca primjenjuje zakone, a ostali ih tumače prema potrebi i osjećaju. Cijene proizvoda su u posljednjih desetak godina porasle 30 posto. Prema podatcima Eurostata, ureda za statistiku Europske unije, individualna potrošnja u Srbiji pada iz godine u godinu, danas je samo 45 posto prosječne potrošnje u EU-u. Pedeset tisuća Srba godišnje odlazi na rad u EU, SAD, i dalje. Sedamdeset i sedam tisuća godišnje umire, a rađa se četrdeset sedam tisuća (tu su uračunane i albanske općine). Uspostavom bezviznog režima između Njemačke i Srbije predviđa se odlazak dodatnih tristo tisuća radno sposobnih osoba. Osamsto liječnika godišnje trbuhom za kruhom napušta Srbiju. Dijele se mađarska i hrvatska državljanstva populaciji Srbije koja na bilo koji način može dokazati svoje podrijetlo. Ukupni bruto društveni proizvod Srbije je 2017. godine bio četrdeset jednu milijardu eura, ali ekonomski analitičari poput Branka Dragaša smatraju da on realno, zbog prenapuhanosti dinara i drugih ekonomskih zakonitosti, ne prelazi sedamnaest milijardi eura. Umirovljenici levitiraju, bez novca i podrške, u limbu prije odlaska u vječna lovišta. Ovrhe i stečajevi ubijaju Srbiju i pokrivaju kriminal. Sigurnosna situacija je loša. Novi val banditskih okršaja i atentata svakodnevan je na užarenim beogradskim ulicama. Ubijaju se istaknuti članovi srpskih i "crnogorskih" klanova povezanih s kriminalom. Padaju pokošeni odvjetnici i političari. Sijeku se sve uzdignute glave. Društvo je polarizirano i jednima je sve to propadanje, a drugima samo teškoće na koje nailazi Srbija na putu obnove.

Prosvjedi pod okriljem Saveza za Srbiju počeli su pod nazivom "Stop krvavim košuljama", a preimenovani su u "Jedan od pet miliona", kao uzvrat na Vučićevo da neće ispuniti zahtjeve prosvjednika makar ih bilo i pet milijuna! Prosvjednici, koji se subotom u 18 sati okupljaju na platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu, u biti nemaju plan, ideju za promjenu ni lidera koji bi donio promjenu. Pojavljuju se prema utvrđenom planu stari srpski vlastodršci poput Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, koji hoće, samo načelno, natrag na vlast. Demonstracije su se početkom godine, u manjoj mjeri, proširile i na druge gradove Srbije. Napad na lidera Levice Srbije, Borka Stefanovića, uspio je, nakratko, senzibilizirati prosvjednike, ali se oni iz ipak reaktivnih ne uspijevaju transformirati u aktivističke i kao takvi pod pritiskom vlasti bit će ispuhani. Prosvjednici su većinom osobe iz srednjeg i visokog staleža srpskog društva,nespremnih i neotpornih na nasilje i trpljenje pritiska. Oni gube postojeći status i zbog narušene slike o samima sebi solidariziraju se oko manje važnih pitanja osobne naravi. Nema na prosvjedima radnika, seljaka, umirovljenika, navijača, bolesnih i egzistencijalno ugroženih. Nema esencije društva! Priče o etici, politici i moralu pričaju glumci i estradni umjetnici.

Prosvjedi su također znak slabosti političke opozicije, koja trenutno nudi samo jedno - samu sebe. Potpuno su izgubili sposobnost dohvata glasača redovitim mehanizmima i postupcima političke borbe. Dobra pokrivenost terena članovima vladajuće stranke, koja raspolaže s dvadeset tisuća ljudi spremnih na organizaciju "svojih" demonstracija, može trenutne i buduće prosvjede usmjeravati kao svojevrsni društveni odušak i stvaranje privida izvanrednog stanja, koje će vlastodršcima olakšati jedini za europske i američke pokrovitelje bitan put, prema priznanju Kosova.

Na prosvjedima održanima 22. prosinca 2018. izneseni su zahtjevi na kojima će se ubuduće graditi antirežimski otpor. To su: otkrivanje nalogodavaca ubojstva Olivera Ivanovića, bivšeg direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju, pokušaj ubojstva političara u usponu Borka Stefanovića i novinara portala Žig info, Milana Jovanovića, koji se zakačio s lokalnim kabadahijama oko nekakvog sitnog novca pa su mu, iz osvete, zapalili kuću i auto. Traži se i više vremena za predstavnike opozicije u Javnom servisu Republike Srbije.

Objedinjavajući zahtjeve za otkrivanje nalogodavca kriminalnih djela za svu trojicu zajedno oporba razvodnjava priču oko ubojstava Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici. Lideri opozicije vežu se za jedan brutalni atentat s leđa na kosovskog političara za zahuktavanje političke promidžbe i uvertiru u moguće, tko zna koji put, izvanredne izbore. Izjednačavanjem tako teškog djela ubojstava s napadom na političare i novinare koji nisu presudni akteri političke scene trivijalizira se sama bit prosvjeda.

Stvarni politički i programski legitimitet po zahtjevima na prosvjedima imaju jedino desni Srpski sabor Dveri, koje protivnici etiketiraju kao neoljotićevce, te novisni Đorđe Vukadinović, jer se oni zauzimaju za cjelovitost Republike Srbije s Kosovom kao autonomnom pokrajinom s pet okruga.

Mnogim emotivcima događaji u Beogradu pobuđuju uspomene na demonstracije protiv Slobodana Miloševića devedesetih godina i antirežimski slogan koji ih je pratio - Srbija je svet! Razlika je što je devedesetih svijet radio protiv Miloševićeva, a danas još radi u korist Vučića, iako je svjetski fitilj strpljenja dogorio gotovo do kraja. Srpska napredna stranka na nadolazećim izvanrednim unutarstranačkim izborima pognut će glavu pred voljom svojega predsjednika, ali Aleksandar Vučić i nekoliko njegovih najbližih suradnika mogu još samo sanjati suncem obasjane dane kada im je ustupljena vlast. Vučić je bio miljenik Zapada! Svi su vjerovali da on može operativno i ideološki izvući iz srpskog naroda priznanje Kosova. Nisu računali na azijsku krv koja kola žilama ljudi stiješnjenih u balkanskim kotlinama. Precijenili su demokratski potencijal Srbije, gdje moraš biti junak da bi glasao protiv vlasti, a učiniti nešto više od toga znači biti prepušten sudu božjem. Dok su to pohvatali i razumjeli, prošlo je, kao i uvijek, puno dragocjenog vremena. Europljani drže da je došlo vrijeme za polaganje računa i da se dogovoreni posao mora završiti. Amerikancima se ne žuri, osvojili su teritorij, i iz vojne baze Bondsteel kod Uroševca kontroliraju područje i odgovara im kaos. Englezi se izražavaju preko stranke Dveri. Rusi su gospodina Vučića odlikovali Ordenom sv. Aleksandra Nevskog, kao četvrtog Srbina u povijesti (do sada su ga dobili Milan Obrenović, Aleksandar Karađorđević i Nikola Pašić), i načelno ga podržavaju. Vladimir Putin osobno je došao u Beograd uručiti orden A. Vučiću. Potpisao je nekoliko ugovora, od kojih su najvažniji energetski, te time utjecao na unutarnje srpske odnose, kao i vanjskopolitičke. Što se Kosova tiče, Putin je naglasio da se Rusija zalaže za uzajamno prihvatljivo rješenje Beograda i Prištine, ali utemeljeno na Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a. Očekivano, Putin i Vučić posjetili su i Hram Svetog Save u Beogradu, dok je na ulicama masa Srba oduševljeno klicala svom idolu - Putinu!

Inače, Vučić je oko pitanja Kosova do sada samo manevrirao i zavlačio govoreći "narod nije hteo moje rešenje za Kosovo i Metohiju" i "moje će ponuđeno rešenje biti shvaćeno tek za petnaest ili dvadeset godina". Istina je zapravo da svih ovih godina nikada javno nije predočen ni jedan prijedlog za rješenje kosovskog pitanja sa strane službenog Beograda. Pušten je u javnost poneki prijedlog, poput onoga o razmjeni teritorija, koji je žestoko napala Srpska pravoslavna Crkva. Kada se i ako podrška inženjera duša i mjeritelja teritorija sa Zapada i Istoka i količina novca smanje, gospodin Vučić će prikazati sebe kao žrtvu nemilosrdnih Amerikanaca, a srpski narod će koristiti kao taoca održavanja na vlasti. Za sve loše optužit će opoziciju i plaćenićke medije. Pozivat će u pomoć i prijetiti Rusima (što se upravo događa).

Kako će se u takvom scenariju akteri događanja morati snalaziti, najbolje je opisao novinar Magazina Tabloid, Milovan Brkić, kada su ga pitali je li ikada imao problema zbog svojih tekstova, a on je šifrirano i epski odgovorio: "Kako da ne, pa mene je Zemunski klan držao golog u kanalizacijskom šahtu sedam dana. Ne znam ni sam kako sam preživeo, valjda me je održala moja seljačka priroda, uvek željna osvete."