Za istarske Gustafe znamo gotovo 40 godina, bar svi mi koji volimo glazbu i glazbom se bavimo, pa svaki razgovor o tom unikatnom bendu počinje i završava njihovim liderom Edijem Maružinom, glazbenikom i tekstopiscem, koji je vodnjanski bend Gustaph Y Njegovi Dobri Duhovi osnovao još davne 1980. godine. Skrativši naziv grupe na jednu riječ, Maružin je s Gustafima snimio hrpu sjajnih albuma, održao bezbroj koncerata diljem Hrvatske i šire, u regiji, a nisu izostale ni nagrade - Porin za najbolji rock-album 2007. (izdanje "F.F.").
No upravo kad smo očekivali novi album Gustafa, prvi nakon LP-ja "Kanibalkanska" (2012.), Maružin nas je zaskočio nečim posve drugim - bendom Edi East Trance Blues i njihovim premijernim albumom
"Sumpor", objavljenim za
Croatia Records. Sve u svemu, i više nego dostatno razloga za intervju s Edijem Maružinom, o Gustafima, "Sumporu", bluesu, istarskom i američkom, i svemu drugom, pomalo i polako...
SUMPOR PROČIŠĆUJE
Za početak, premda si to već sto puta objašnjavao u medijima, da ponovimo gradivo za čitatelje Glasa Slavonije: Kad se, kako i zašto rodila ideja o osnivanju Edi East Trance Blues grupe, projekta, benda...? Znači li to da su Gustafi privremeno ili za stalno prošlost?
- Ma, neeee... odgovorit ću najprije na zadnji dio pitanja. Dakle, jedino po čemu su Gustafi prošlost, i to trenutačna prošlost, kreativni je rad oliti stvaranje novih pjesama za Gustafe, koje trenutno nije u planu. Ne vidim korist od njih. Mi stalno stvaramo nove pjesme, a na koncertima publika traži stare. Pa evo vam stare! Gustafi rade koncertno konstantno i tutta forza. Nemamo namjeru stati. A ja imam novi bend koji nema stare pjesme, pa ih publika ne može ni tražiti. Zasitio sam se "hitova" odavno, radim nasilu neke pjesme, da bi se svidjele masi. I kako sam "otišao u penziju", priklonio sam se novim principima - nemam više ni volje ni vremena da bih se bavio stvarima koje mi ne čine zadovoljstvo. Zato je nastao ovaj projekt i naknadno bend - Edi East Trance Blues. Bilo je tu još nekoliko okidača, poput susreta i prijateljstva s jednim od rijetkih živućih starih bluesera Otisom Taylorom ili pak susreta s cigarbox gitarom, koju mi je poklonio naš sadašnji član Danijel Paulović, no ne smije se izostaviti ni moja životna opčinjenost bluesom. Prva muzika na koju sam se naježio. Tko pozna Gustafe, zna da je na svakom našem albumu bila bar jedna blues-pjesma. Zatim, tu su i neke moje stare najave, još od prije četiri-pet godina, sve da bih mogao napraviti jedan takav blues-album, daklem odjednom se sve poklopilo i Edi East Trance Blues je tu!
Tko je sve u Edi East Trance Bluesu, tko je producirao i miksao album prvijenac, tko je izdavač itd., za sve one koji imaju nakanu otići do trgovine i kupiti fizički primjerak, CD? Naravno, svatko sve može saznati i s interneta, ali bolje je kad to ti izravno kažeš...
- Dakle, EETB je nastao kao moj potpuno solo projekt, s kojim nisam imao u planu CD, još sam manje bio spreman oformiti stalni bend. Želio sam to sve sam snimiti u svom studiju, sam isproducirati, i onda dati na besplatni download. Pa tko hoće slušati, neka sluša. No onda su taj materijal čuli neki ljudi koji su rekli da sam lud, da to treba obavezno ozbiljno snimiti i izdati na CD-u, pa sam onda pozvao ekipu da mi pomogne u toj namjeri, i dobro smo se našli u toj priči pa sam, eto, odlučio osnovati bend i s njim sve te pjesme svirati i uživo. I tako je nastao "Sumpor". Koji je specifičan i po tome što je iskomponiran, uvježban, sniman, miksan i masteriran kod mene doma, tamo gdje su pjesme nastale, s nakanom da pokušamo uhvatiti taj duh pjesme na izvorištu. Nisam želio ljude iz Gustafa, da izbjegnem svaku moguću konotaciju s Gustafima, da mi netko ne bi došao tražiti "Brkicu" ili "Katarinu", no mog starog kompanjona Čedu, koji je sa mnom 38 godina, nisam mogao izostaviti. Pozvao sam i drugog starog frenda, za kojega znam da mu je blues mio, Predraga Ljunu, gitarista i usnog harmonikaša, bas su svirali Davor Milovan Bili i Danijel Paulović, prije spominjan da mi je "uvalio" cigarbox, i to je bilo to. Zapravo, ne smijem zaboraviti ključnu figuru u svemu tome - Edija Cukerića, mog dugogodišnjeg prijatelja i producenta Gustafa, koji je i odsvirao neke stvari na albumu, kao i pripomoć Anga Maružina na gitari (koji je i koncertna zamjena kada Ljune nema) i Bernarde Ravnić kao back vokala te čovjeka koji je album smiksao i masterirao - Marka Kalčića (znanog iz Svadbasa i Ruiza). Album nam je vrlo hrabro izdala Croatia Records.
Na pitanje zašto blues, odgovaraš u predgovoru albuma: "Nisam crnac, ni merikan, ali blues nije pitanje boje ni kontinenta. Blues je stanje uma, odraz duše." Dakle, tu je sve jasno, no zašto naziv "Sumpor", je l‘ to asocijacija na alkemiju, možda i na pakao, gdje sumpor sasvim lijepo "miriše"...?
- Pa ima nešto u tome, vezano uz alkemiju, magiju kao način života, sumpor pročišćuje, liječi, ubija boleštine, a to je meni trebalo, ovo je bio sumpor za mene, a možda i za našu scenu, posebno blues, gdje se stvarno ništa jako pametno ne događa, ako izuzmemo grupu Bebe na vole i još nekoliko imena (ne smijemo zaboraviti na istinskog bluesera Marka Brecelja). Cijela naša blues-scena živi na recikliranju klasičnog delta bluesa, na popularnim 12-icama i udri tu-dum-tu-dum, i tako do sutra, i po mogućnosti još pjevaj na engleskom, jer - "to je blues"!
TO JE MOJ BLUES
Ako je, kako i sam tvrdiš, album "istrijanski bili blues", znači li to da u njemu ne treba tražiti crnila svakodnevice, nego isključivo zabavu i poneko "zrno utjehe"? Drugim riječima, daj malo opsežnije elaboriraj vezu bluesa i Istre, bluesa i Maružina... Čakavština, odnosno istarski dijalekt, sasvim se dobro sljubljuje s glazbenom formom kakav je blues...
- Iskreno, prva stvar koju nisam htio jest da moram nekom nešto tumačiti i opravdavati se! To je moj blues, i ako ti se sviđa slušaj ga, ako ne, odustani. Jednostavno. Nema objašnjenja, nagovaranja, ulizivanja. Neki su mi čak rekli da to uopće nije blues! I kako da sad ja njima razjasnim blues? Nemam volje, ni razloga. Ne stvaram muziku da bih je nekom objašnjavao. Puštam da govori sama. Sviđa ti se? Super! Ne sviđa? Pusti! Koja je korist od razglabanja, je li to blues, što je blues... ako netko to želi, prepuštam njemu. Ono što mi nitko ne može osporiti - to je moj blues. "Svaki čovjek ima svoj blues", kaže Marko Brecelj. A ja zbilja ne mogu svirati kao crnac, a niti on može svirati kao ja. Čakavština je moj izraz, ne znam pjevati, pisati, prije svega razmišljati na engleskom, američkom engleštinom, mogu još samo na književnom hrvatskom jeziku pisati. Drugo mi je strano. Ali mi je moj jezik pjevniji i bliži.
"Puž blues" prvi je singl Edi East Trance Bluesa, no ima li planova i za još koji singl, videospot..., o čemu to ovisi, pretpostavljam o recepciji benda, pjesama i albuma u javnosti, među publikom...?
- Nedavno smo snimali spot za "Puž blues", režirali su ga Ira Tomić i John Kardum, također moji stari suradnici, nadam se za desetak dana i završetku montaže, odnosno promociji, pa krećemo dalje. Ne interesira me prijam kod publike, tj. lažem, sigurno da bih htio da se sviđa svakom, ali me to neće omesti u mojim planovima. Već u veljači snimamo drugi spot i singl, još nisam odlučio koji, a želja mi je da svaka pjesma ima svoj video clip, bar za internet, a i za CMC, jer je CroRec izdavač. Želio bih da u kratkom roku snimimo i objavimo i live album s tim pjesmama, a kao sljedeći projekt dao sam sebi zadatak da snimim deset pjesama, blues-pjesama s prijašnjih albuma Gustafa, poput "Neka te bura", "Zarad tebe", "Niman sna"... sve prerade u trance blues!
Kad smo kod publike, može li Edi East Trance Blues privući neke nove fanove, mlađe ili starije obožavatelje bluesa, ili će se za album zakačiti ponajviše fanovi Gustafa? S druge strane, možda fanovima Gustafa ne legne "Sumpor"... Dvojiš li o tim pitanjima?
- Ne dvojim ni o čemu. Kako bude - bit će. Kome se sviđa O.K., kome ne, opet O.K. "Men sviđa", rekao bi moj stari prijatelj Rus Vladimir. Ako se bude svidjelo svima, svirat ćemo po velikim festivalima i dvoranama, za velike novce. Ako se ne bude sviđalo nikom, svirat ćemo po malim birtijama, za niš‘. Realno je očekivati da se album neće sviđati svakome, ali sam siguran da već sada imamo neke fanove, čak sve više njih, pa vjerujem da je ispred nas ipak lijepa budućnost. A da se mislim obogatiti time - ne mislim. Da sam to htio, bio bih napravio album hitova za raju s Gustafima. Zabrinjava me jedino što je većina novih EETB fanova nešto starija, a takvi ne izlaze baš često na koncerte, hahaha... Što se tiče fanova Gustafa, usrdno ih molim da u "Sumporu" ne traže Gustafe! Bit će razočarani. Da sam to želio, ne bih mijenjao ime, ni članove, mogli su to i Gustafi snimiti. Gustafi su Gustafi, EETB su EETB. Dovoljna je sličnost što sam ja unutra, jer ja sam vuk, mogu mijenjati dlaku, ali ćud ne. Ne mogu potpuno pobjeći od sebe. Volio bih da mogu, ali za sada ne znam taj put.
MIČEM SE U STRANU
Politiku je danas nemoguće izbjeći, vjerojatno to ni ti ne možeš. Koliko se kaotična stvarnost društva odražava na tebe, ali i na tvoje stvaralaštvo? Inspiracije vjerojatno ne manjka?
- Ah! Pokušavam pobjeći od toga, međutim, s današnjom tehnologijom to ne možeš. Kamo god se okreneš, odnekud te napadaju. Taoci smo politike. Dobro rekoše neki - ako se ti ne baviš politikom, ona će tobom! No svejedno se mičem u stranu, dovoljno sam se "nauživao" politike, donekle je iskoristio, i sad - doviđenja, bako! Političke su pjesme kratkoga daha, već sutra su ti smiješne, prekosutra zaboravljene. Eventualno ostaju pamtljive one koje se bave stanjem uma i odrazom duše, dakle prouzročene su posljedicama političke sile, jer ako si zbog politike gladan, lakše stvaraš blues. A tko bi stvarno htio raditi pjesme referirane na današnje političko stanje, mogao bi jedan album na dan stvoriti. A što se tiče inspiracije, dobivam je direktno od Boga. Kad bih je pronalazio negdje drugdje, ne bih se micao s tog mjesta.
Vratimo se glazbi. Kakvo je inače tvoje mišljenje o glazbenoj sceni danas, napose u Hrvatskoj? Može li se kod nas od glazbe dobro živjeti a da nisi Huljić i njemu slični? Koliko su pritom nužni neki kompromisi da bi se uspjelo?
- Iskreno - stanje na sceni je nikakvo, tj. loše. Istina, malo i zbog godina, više nemam puno volje pratiti stvari oko sebe, živim svoj život i svoju muziku. Odem na poneki koncert, poslušam nešto što mi moj Čedo donese - a on je, za razliku od mene, glazbeni urednik i profesionalni fanatik za praćenje glazbene scene, kako naše tako i svjetske - ali u principu, više me ne zanima toliko slušanje, a i danas je gotovo nemoguće pratiti sve što se zbiva koliko toga ima u eteru, na internetu... današnja tehnologija omogućila je svakoj šuši da svira i snima i samim su time zagadili glazbeni eter, onemogućili da pratiš sva zbivanja. Malo ti je da slušaš 24 sata na dan ako bi htio poslušati sve što ljudi snime. Nekada, ako si uspio snimiti ploču - uspio si i na sceni! Danas, ako snimiš CD, ništa nisi napravio. Ima ga svatko. Danas uspijevaš ako imaš nekoga tko će te ubaciti u uho slušatelja, i to dovoljan broj puta da se zacementiraš. Postoji jedno glupo pitanje - što se najviše sluša na radiju. Kažem glupo jer to nije pravo pitanje. Pitanje bi trebalo glasiti: Što se danas najviše PUŠTA na radiju? To se i sluša. E, sad, onaj tko ima najveći i najlakši pristup, tome pripada i kolač. Danas se gotovo jedina lova u glazbi, a svakako najlakša, vrti u autorskim pravima. Stvara se prava mala eterska mafija koja vlada tim prostorom i kupi grdnu lovu. I onda moraš neke kompromise raditi da bi nekako mogao u taj krug, da i tebe zapadne komadić kolača. A kompromisi su svakakvi. No ja više nisam za svakakve kompromise.
Osim glazbe, koji su ti još interesi kad je popularna kultura u pitanju, recimo, film, književnost, video... na tom tragu?
- Ma i to sve manje. Ja sam čovjek od kulture, oduvijek sam se bavio umjetnošću i kulturom, ali ove sam se konzumentske kulture zasitio i ne pratim gotovo ništa više. Vratio sam se na selo, na zemlju, pratim Zemlju i njezinu kulturu i stvaram svoju muziku. Naravno, svejedno sam dosta vezan uz ljude, moji su prijatelji mahom iz tog đira, tako da ipak nisam potpuno zastranio, da nemam veze s kulturnim zbivanjima, ali sve manje.
RETARDIRANI MRAVOJED
Živimo u globalno umreženom svijetu, virtualna je stvarnost svuda oko nas - koliko takvo doba pomaže današnjim autorima, bendovima (ali i tebi, prije Gustafima, sada Edi East Trance Bluesu) da se pokažu, iskažu i promoviraju na tržištu? Usput, kakvo je tvoje mišljenje o društvenim mrežama, koliko si, ako jesi, "opsjednut" Fejsom, tvitanjem, Instagramom...?
- Na to sam pitanje djelomično odgovorio u drugim odgovorima, pa za "razjasniti" ostaju samo društvene mreže. Svijet se mijenja konstantno, svaki dan vrijede nova pravila i tko ih ne poznaje i ne poštuje, propada. Još prije 15-20 godina nitko nije znao što su društvene mreže. Danas, ako nisi u mreži, ne postojiš, nitko za tebe ne zna. Meni bi to odgovaralo da se profesionalno ne bavim muzikom. No ovako to mi je najjeftiniji oblik propagande ili PR-a, kako ga sad popularno zovu, veze s vanjskim svijetom, i moram biti dio toga. Počeo sam s MySpaceom prije desetak godina, poslije Facebook, pa Instagram, Twitter, Linkedin... sad sam samo na Facebooku, ali, vjerujte mi, da nemam Gustafe i EETB, istoga časa nestao bih i s njega. Twiter i Instagram još prakticiram dva put godišnje, hahaha... nije to moj svijet. Moj svijet polako odlazi.
Planovi? Kakva je budućnost Edi East Trance Bluesa, da budemo malo "vidoviti", što nakon objavljivanja albuma, je l‘ u planu veća turneja po RH i regiji?
- I na to sam mahom odgovorio, a pitanje turneje zbilja je smiješno za Hrvatsku. Turneja označava skup koncerata od bar dvadesetak organiziranih svirki u, recimo, mjesec dana, mjesec i pol. Jesi čuo da je to netko napravio nakon Bijelog dugmeta? Turneja je izumrla riječ u našim okvirima. Svi sviraju sporadične svirke, ako nekom uspije organizirati četiri svirke u deset dana, to je već ozbiljna turneja, hahaha... O budućnosti EETB-a mogu samo reći da ćemo svirati svagdje gdje nas pozovu. I plate.
Edi Maružin u tri-četiri riječi?
- Retardirani mravojed brzih refleksa.
I za kraj, da malo zlorabim slična, malo morbidna pitanja iz Classic Rocka i drugih inozemnih časopisa - koje bi riječi želio da budu upisane na tvom nadgrobnom spomeniku, kako bi glasio tvoj epitaf?
- www.edimaruzin.com
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Počeo sam s MySpaceom, poslije Facebook, pa Instagram, Twitter, Linkedin... sad sam samo na Facebooku, ali da nemam Gustafe i EETB, nestao bih i s njega.
Političke su pjesme kratkoga daha, već sutra su ti smiješne, prekosutra zaboravljene. Eventualno ostaju pamtljive one koje se bave stanjem uma i odrazom duše...
Ako se bude svidjelo svima, svirat ćemo po velikim festivalima i dvoranama, za velike novce. Ako se ne bude sviđalo nikom, svirat ćemo po malim birtijama, za niš’...