Zanemarimo li kontroverze koje su se - gle čuda - počele vezati uz ovaj film nakon što je osvojio tri Zlatna globusa (najbolji film – komedija, sporedni glumac i scenarij), kada se oglasila obitelj Dona Shirleya i kao na svakoj ostavinskoj raspravi zahtijevala novo ročište, film redatelja Petera Farrellya jedan je od "najnevinijih" filmova koji se bave problemima rasne i klasne razlike šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nešto poput "Vozeći gospođicu Daisy" trideset godina poslije.

Nekada je dobar film, koji se smatrao kandidatom za Oscara, morao imati bar dobar scenarij, no s obzirom na to da to možemo smatrati aoristom već nekoliko desetljeća, simpatični i ugodni filmići u kojima se pojavljuju glumačke veličine dobivaju pozornost koju možda i ne zaslužuju. A Viggo i Mahersala jesu glumačke veličine, koje svojom pojavom od svake uloge izvuku maksimum, a Peteru Farrellyju - koji je s bratom do sada uglavnom snimao komedije prepune zahodskog humora (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary, Ljubav je slijepa) - pomogli su da njegova stereotipna priča o rasizmu dobije i više nego zasluženu pozornost.

Kada, 1962., Tony Lip (Mortensen), izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio ni osnovnu školu, dobije posao vozača dr. Dona Shirleya (Ali), svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti "Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug" kako bi ih ona uputila na nekoliko mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnošću, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljena su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjela i doživjela putovanje svojih života.
"Zelena knjiga: Vodič za život" nije loš film, samo je jedan od onih za koje bismo mogli reći kako će se sigurno svidjeti vašim starijim ukućanima. Neobavezna humorna drama koja je snimljena kako ne bi izazivala previše kontroverzi. Ipak, na kraju su je dočekale.