Prije punih je devet godina, tada kao o.d. stupila na čelo GISKO-a. Godinu dana kasnije povjeren joj je četverogodišnji mandat ravnateljice. Osim što uspješno vodi središnju knjižnicu Osijeka, OBŽ-a i osječkog Sveučilišta, Dubravka Pađen-Farkaš piše za djecu (i biva za to nagrađena), priče joj završavaju na kazališnim daskama, a ne propušta ni izložbe, predstave, promocije, koncerte po gradu i regiji, kako osobi koja kulturnu instituciju vodi, i priliči.

Kada ti točno istječe stari i počinje novi mandat?

- U prosincu 2018. članovi Upravnoga vijeća knjižnice još su mi jednom povjerili zadaću obnašanja dužnosti ravnatelja za iduće četverogodišnje mandatno razdoblje, koje počinje danas, 18. siječnja.

Pred tobom su četiri godine izazova. Planovi?

- Program je na tragu prethodnih, uz nove projekte. Želja mi je osnažiti Odjel za rad s djecom i mladima, jer upravo on treba biti poticajna sredina za razvitak djeteta, a usluge i aktivnosti koje on nudi malim korisnicima svojim sadržajima obogaćuju njihov svijet, aktivno sudjeluju u njihovu odrastanju, razvijaju pozitivan odnos prema knjizi i knjižnici kao mjestu gdje se osjećaju sigurno i ugodno. Jedan od zadataka toga odjela svakako je poticanje čitanja i stvaranje novih čitatelja, koji će znati uživati u knjizi, shvatiti poruku pročitanoga, znati iznositi svoje stavove i mišljenja te kritički rasuđivati od najranijih dana. Ove godine GISKO obilježava 70 godina uspješnog rada i postojanja, pa će se cijele 2019. organizirati aktivnosti posvećene obljetnici.

Uz redovito poslovanje, knjižnica se posljednjih godina prometnula u jedno od mjesta koje na neki način kreira kulturnu ponudu u gradu: izložbe, prezentacije, radionice… postale su sastavnim dijelom događaja. Koliko ih u godini ugostite?

- Knjižnica je davno prestala biti mjestom na kojem se samo posuđuju knjige i prerasla je u neki "treći prostor". Veseli me pomisao da je brojnim našim sugrađanima nakon kuće i posla upravo knjižnica postala taj "treći prostor", koji im omogućava da gotovo svakodnevno sudjeluju u različitim aktivnostima, da se druže, razmjenjuju informacije i koriste se knjižnicom za istraživanje, obrazovanje ili razonodu. Knjižnica svojim korisnicima, kako stvarnim tako i potencijalnim, osigurava bogatu građu, pristup internetu i knjižnično osoblje spremno za nove izazove struke i strategije koje zahtijevaju veći angažman u dinamičnom okruženju. U protekloj je godini knjižnica samo na Odjelu za rad s djecom i mladima imala više od četiri stotine susreta s djecom, sedamnaest velikih izložbi, niz predavanja, susreta s književnicima i radionica. Obilježene su sve važne obljetnice hrvatske i svjetske povijesti, kulture i umjetnosti. Pri knjižnici djeluju Austrijska čitaonica i Američki kutak, koji su također imali brojne aktivnosti.

Koje programe smatraš osobito uspješnima?

- Kao prvo, izdvojila bih program Ukorak s vremenom, koji se uspješno provodi već tri godine, a za cilj ima osobama treće životne dobi omogućiti usvajanje osnovnih znanja i vještina korištenja računala. Tečaj je do sada uspješno završilo više od dvadeset grupa, točnije, 350 polaznika. Program je namijenjen umirovljenicima koji se do sada nisu ili su se vrlo malo susretali s radom na računalu, ali i onima koji se njime već duže koriste, a htjeli bi unaprijediti svoje znanje i vještine. Ovaj je program omogućio knjižnici da dodatno obogati zajednicu u kojoj djeluje, a svojim korisnicima omogući steći pozitivna socijalna iskustva i usvojiti nova znanja. Drugi program svakako je onaj namijenjen djeci i mladima - međunarodni Festival slikovnice Čuvari priča, koji za cilj ima promicanje čitanja i istinskih obiteljskih vrijednosti, senzibiliziranje najmlađih za pisanu riječ i isticanje važnosti čitanja, i to kroz igru, zabavu i niz književno-likovnih radionica i susreta s piscima i ilustratorima. Još jedan vrlo uspješan program je i Mala Galerija GISKO, koji se provodi već niz godina i suradnja je s lokalnom zajednicom, točnije, knjižnica nudi izložbeni prostor afirmiranim umjetnicima i umjetnicima amaterima i njihovim udrugama za izložbe slika, ilustracija, skulptura te predmeta umjetničkoga obrta. Autori imaju mogućnost aktivnog sudjelovanja u kreiranju postava, ali, također, jako je važno što su brojni naši sugrađani dobili priliku javnosti predstaviti svoje radove. Izuzetno dobar program svakako je i Sveučilišni ponedjeljak u GISKO-u, koji je prošle godine počeo u suradnji s Doktorskom školom u Osijeku, a popularizira znanost i jača veze između znanosti, umjetnosti i društva. Istodobno tim se projektom na zanimljivim, javnosti otvorenim, predavanjima upoznaje znanstvena i društvena zajednica s postignućima mlađih znanstvenika te upozorava na važnost knjižnice kao bitnog čimbenika u procesima studiranja, nastavnog, znanstvenog, stručnog, umjetničkog i svakog drugog rada na Sveučilištu.

Posljednjih ste se nekoliko godina prihvatili i zahvata na zgradi. Što ste od planiranog do sada obavili, što vas još čeka?

- Kuća Gillming-Hengl ima svojstvo zaštićenog kulturnog dobra i jedna je od najvrjednijih secesijskih građevina i izniman kulturni biser grada Osijeka, u koju je knjižnica smještena 1957. Posljednji je put pročelje u cijelosti obnovljeno sredinom 80-ih, u sklopu uređenja secesijskog niza. Tijekom 2016. i 2017. obnovljeno je i sanirano krovište, balkon iznad glavnog ulaza te zapadna kapija i ograda, a prošle je godine završena i obnova južnoga dijela ograde. Radovi su financirani sredstvima iz spomeničke rente Grada Osijeka, vlastitim i sredstvima koje je odobrilo Ministarstvo kulture. Prošle je godine zamijenjena cjelokupna vanjska stolarija na zgradi Ogranka Retfala i djelomično Ogranka Industrijska četvrt. U ovoj godini planiramo zamjenu stolarije glavne zgrade, a u sljedećim godinama i cijeloga pročelja.

Uz te "zidarske", ima li većih planova, novina, iznenađenja?

- "Zidarski" su nam radovi izuzetno važni i nadam se da će se realizirati prema planu, a novina i iznenađenja će biti, no ako ih odmah prijavim, ne će to više biti, pa neka pričekaju, kako bi doista i bili iznenađenja. (SMIJEH)

Koje su dječje bolesti GISKO-a, a koje kronične? Što se od toga može liječiti, što izliječiti, zaliječiti...?

- Dječje se bolesti brzo liječe i uglavnom su benigne, pa sve dok su takve, ne obraćamo na njih posebnu pozornost. Daleko je veći problem s kroničnim bolestima, a jedna od njih je upravo prostor u kojem se knjižnica trenutačno nalazi. Ako sam na početku rekla da bih voljela da je upravo knjižnica neki "treći prostor", potreban za druženje, učenje, igru i razmjenu informacija, to svakako podrazumijeva fizički prostor koji to omogućava, jer je upravo to pretpostavka za sve te aktivnosti. Kako se uloga knjižnica mijenja, ona, dakle, nije više samo mjesto čuvanja i posudbe građe, nego i mjesto koje korisnicima treba omogućiti pristup novim tehnologijama i digitalno pohranjenim informacijama, mjesto okupljanja, i to za različite skupine korisnike, od kojih sam već kao važnu skupinu istaknula djecu i mlade. Mnoge knjižnice u svijetu funkcioniraju kao atrakcije u svom okruženju, kao brendovi koji za ulogu imaju i revitalizaciju gradskih središta. Mislim da su Osječani zaslužili imati jedan novi, višenamjenski prostor knjižnice koji će pridonijeti oživljavanju gradskoga središta i biti važno mjesto, novi zajednički javni prostor za susretanje i inspiraciju.

U kojoj je fazi razdvajanje, sveučilišna knjižnica?

- Gradnja nove zgrade sveučilišne knjižnice napreduje prema zacrtanom planu i vjerujem da će do razdvajanja doći u nekoliko sljedećih godina.

Ostavlja li ti ravnateljski posao, koji nema radno vrijeme i traži 16 sati dnevno angažmana, vremena za rad s djecom, radionice, čitaonice, pričaonice? Znam da ti je to strast.

- Moram priznati da sam izgubila kontinuitet odlazaka na radionice s djecom i mladima, ali budući da mi je to strast, potrudim se naći vremena za to. Često me pozovu da predstavim svoje slikovnice, pa mi je to sjajna prilika boraviti u društvu onih na kojima svijet ostaje. Divno je vidjeti kako čarolija priče djeluje i kako oči malenih - ali i onih malo većih - postaju sve veće, a usta se otvaraju. Zahvalna sam na tom daru.

A pisanje?

- Pisanje je u sličnom položaju kao i radionice s djecom - volim to, pa uvijek nađem vremena.

Što je u ladici, kod izdavača, ilustratora?

- U ladici je nekoliko priča, kod izdavača dvije, a kod ilustratora jedna koju čekam već jako dugo, ali ovaj put imam čvrsto obećanje da će do iduće godine imati naslovnicu, a, ako bude sreće, i korice.