VINKOVCI


U povodu Dana dragovoljnih darovatelja krvi, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović uručila je na prigodnoj svečanosti krajem listopada prošle godine u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu visoka državna odličja Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske darovateljima krvi iz cijele Hrvatske koji su krv darovali 100 i više puta, a među primateljima ovog visokog odličja bio je i Tomislav Dujmić, jedan od sedam vitezova koji su prema evidenciji darovatelja krvi Gradskog društva Crvenog križa Vinkovci krv darovali više od sto puta. Prije toga dobio je visoko priznanje Hrvatskog Crvenog križa.


Tomislav Dujmić, 69-godišnji umirovljenik je počeo dragovoljno davati krv još kao 18-godišnjak kada je kao mehaničar radio na željeznici.


- Teško je stradao naš kolega kada ga je udario vlak i hitno je prevezen u vinkovačku bolnicu, jako je krvario pa smo nas nekoliko otišli u bolnicu dati krv. Nažalost, ozljede su bile tako teške da je ubrzo umro. Tada sam prvi put dao krv i shvatio kako je važno da bolnice imaju dovoljne količine krvi u zalihama. Odlučio sam da ću kada god bude potrebno dati krv jer će ona spasiti nečiji život, a nema većeg zadovoljstva nego nekome pomoći, pogotovo spasiti život. Sama spoznaja da dragovoljnim davanjem krvi nekome pomažem puno mi znači jer u radnom vijeku nagledao sam se i previše nesreća i tragičnih sudbina – kaže Tomislav Dujmić.


Dodaje kako je nakon željeznice radio u Vinkovačkom vodovodu i kanalizaciji pri kojemu je bilo i vinkovačko Gradsko groblje, gdje je vozio kombi kojim je prikupljao poginule u prometnim ili drugim nesrećama i nagledao se stravičnih prizora koje malo tko može podnijeti. Priznaje kako je i to u mnogome utjecalo na njega da dragovoljno daje krv onima kojima je potrebna.
- Taj sam posao radio 25 godina, sve do umirovljenja. Za to vrijeme prevezao sam oko 14.500 pokojnika i svaki od njih, imenom i prezimenom, evidentiran je na groblju. Kupio sam poginule vojnike na ratištu, poginule u prometnim nesrećama i ubijene u različitim događajima, pa i cijelu obitelj ubijenu u ratu. Bilo je tu puno tragičnih sudbina, ali sam uvijek to shvaćao kao moj radni zadatak koji moram obaviti. Srećom, sve to što sam vidio i čemu sam nazočio na poslu nije se odrazilo na moje zdravlje jer sam strogo dijelio posao i privatni život. Nikada nisam sanjao ružne prizore. Kada bih došao s posla kući, isključio bih se i nisam mislio na ono što sam toga dana radio niti se time opterećivao. Kada bih bio kući, nikada nisam govori o poslu ni supruzi ni djeci, to je bio moj posao i sve grozote koje sam vidio ne moraju i njih opterećivati - priča Dujmić, dododajući kako je u 110 darovanja krvi ukupno dao, kako se šali, bačvu od 50 litara krvi. Redovito ide na akcije darivanja krvi u Vinkovcima, ali i u drugim gradovima poput Osijeka, Zagreba i Rijeke jer njemu je važno pomoći, ne gledajući odakle je onaj koji treba pomoć.