Magazin
VJENČANJA I ČUDNI OBIČAJI

Kad tradicija pošašavi: Luda vjenčanja, bez sprovoda
Objavljeno 12. siječnja, 2019.
Što je muž bogatiji, deblju si ženu može priuštiti

Vjenčanje je kao ulazak u novu godinu - uglavnom je lijepa svečanost koju slavi dvoje ljudi na početku njihova zajedništva, a onda slijedi više ili manje otrježnjenje. Naravno, svaka kultura ima svoje običaje vjenčanja ovisno, između ostalog, i o vjerskim uvjerenjima, a ponekad i o praznovjerjima. Neki su neobični i zanimljivi, na svoj način. Evo nekih iz nama bliskih ili udaljenijih zemalja:

FRANCUSKA: Kada se ljudi vjenčaju (posebice mladi parovi), prijatelji i obitelj okupljaju se u kući mladenaca i lupaju loncima i tavama, uz galamu i pjesmu. Mladenci moraju izići i poslužiti ih pićem i hranom, a ponekad im čak dati i novac da odu. U ekstremnijim slučajevima, ako mladenci ignoriraju goste, provaljuju im u kuću, otimaju mladoženju, odvedu ga nekamo daleko i ostave. Sam mora pronaći put kući, a vrlo je izgledno da su ga ostavili bez odjeće! Ova tradicija bučenja i galamljenja započela je u srednjem vijeku. Kada se udovica "prebrzo" ponovno odlučila udati, susjedi bi im remetili prvu bračnu noć razularenim ponašanjem. No, smisao je ionako u pukoj zabavi.


MAURITANIJA: Što je djevojka veća/teža, poželjnija je i privlačnija. Stoga roditelji svoje kćeri šalju - ponekad i u dobi od pet godina - u ljetne kampove za debljanje kako bi dobile na kilaži. Ova je tradicija poznata kao Leblouh. Djevojke moraju pojesti nenormalnu količinu hrane, a u nekim ih slučajevima čak i prisilno hrane, tove. Smatra se da dnevno unesu u organizam i do 16.000 kalorija. Praksa se temelji na uvjerenju da veličina žene upozorava na prostor koji zauzima u srcu svoga muža. Veličina žene također upozorava na muško bogatstvo: što je bogatiji, veća je, deblja žena koju si može priuštiti. Kad dođe vrijeme, muškarac i njegova obitelj biraju nevjestu i sklapaju dogovor s njezinom obitelji.


ŠKOTSKA: Blackening je tradicionalni škotski svadbeni običaj koji se obavlja prije ceremonije i simbolizira teškoće u braku. Nevjestu, mladoženju ili oboje, prijatelja i obitelji uranjaju u nešto odvratno - jaja, mrtvu ribu, pokvarenu hranu, usireno mlijeko, katran, blato ili brašno. Zatim ih vežu za drvo ili vozaju po gradu u prikolici. Cilj je da se osjećaju nelagodno i da ih vidi što više ljudi. Vjeruje se da nakon što kroz to prođu zajedno, mogu proći i kroz sve kušnje i nevolje koje donosi brak. Crnjenje se prakticira uglavnom u ruralnim područjima sjeveroistočne Škotske.


KINA: Kod pripadnika skupine Tuija u Kini postoji običaj da svaka nevjesta plače na ceremoniji vjenčanja. Stari ljudi vjeruju da je ova praksa korisna za izražavanje zahvalnosti i ljubavi nevjeste prema svojim roditeljima i drugim članovima obitelji. Ako nevjesta ne plače, gosti ju doživljavaju kao nekulturnu i neodgojenu. Nevjesta počinje vježbati plakanje mjesec dana prije vjenčanja i svaku noć provede sat vremena glasno plačući. Nakon deset dana vježbi se pridružuje majka, potom baka i druge rođakinje. Suze ne označavaju tugu, nego radost i nadu. Ovaj se običaj više ne prakticira.


BORNEO: Iako su mnogi vjenčani običaji plemena Tidong na Borneu poznati, najčudniji je onaj koji parovima ne dopušta korištenje kupaonice tri dana nakon vjenčanja. To znači da nevjesta i mladoženja ne smiju tri dana ići ni na toalet. Ako tijekom tog razdoblja koriste kupaonicu, vjeruje se da će to njihovu braku donijeti lošu sreću, bit će ispunjen nevjernošću ili čak smrću njihove djece u vrlo mladoj dobi. Tijekom prva tri dana nakon vjenčanja par nadgleda nekoliko ljudi koji im daju minimalno hrane i pića. Nakon tri dana mladenci se kupaju i smiju se vratiti normalnom životu.


MONGOLIJA: Dauri u Kini i dijelovima središnje Mongolije imaju jedinstven način odabira datuma vjenčanja. Zaručnici drže jedan nož i njime moraju ubiti pile. Seciraju ga i pregledaju mu organe. Ako je jetra zdrava, par može odrediti datum i početi planirati vjenčanje. No, ako je jetra bolesna, to je znak loše sreće, pa par mora ponoviti postupak dok ne nađe pile zdrave jetre.


INDIJA: U nekim dijelovima Indije astrološka podudarnost igra veliku ulogu kod vjenčanja i svatova. Ako nevjesta ima izražen Mars u svom znaku, kažu da je ukleta i izaziva ranu smrt svoga muža. Da bi prekinula ovu kletvu, mora se udati za drvo banane, koje se potom uništava i time poništava prokletstvo. Međutim, ta je praksa protuzakonita jer se smatra da krši prava žena. Ipak, ljudi ga i dalje prakticiraju, čak i bollywoodske zvijezde poput Aishwarye Rai.


WALES: Još od 17. stoljeća Velšani su imali jedinstvenu tradiciju udvaranja: mladić uzima komad drva i od njega izrađuje žlicu, s ukrasima. Poklanja je ženi koja mu se sviđa, kao znak ljubavi i ozbiljnih namjera. Ako ju odabranica prihvati, žlica postaje simbolom zauzetosti za oboje. Ova ljubavna žlica služila je i kao obećanje da mladoženja nikada neće dopustiti da mladenka gladuje. Danas se ljubavne žlice mogu i kupiti, a poklanjaju se i u drugim posebnim prigodama, poput krstitki i rođendana. Ova se tradicija može naći i u drugim dijelovima Europe.

Piše: Narcisa VEKIĆ
Pljuvanje donosi sreću
MARKIŽANSKO OTOČJE: Ljudi Markižanskog otočja u Francuskoj Polineziji imaju jedinstvenu tradiciju vjenčanja. Nakon završetka ceremonije mladenkini rođaci leže licem prema dolje i jedno uz drugo na podu. Mladenci izlaze iz dvorane za vjenčanje hodajući preko njih kao preko običnog saga.

MAASAI PLEME: Vjenčanja su složena i uključuju brojne tradicije. Međutim, najneobičniji običaji uključuju pljuvanje. Nakon što su dvije obitelji dogovorile brak, određen je i datum vjenčanja. Na taj dan starija osoba ispljune mlijeko ispred kuće mladenke kako bi obilježila povorku za vjenčanje. Mladenka je odjevena u šarenu odjeću s ogrlicama od školjki i bisera. Glava joj je obrijana i nauljena janjećom masnoćom. Otac će joj pljunuti na glavu i grudi. Vjeruje se da pljuvanje unosi sreću u bračni život mladenke.

TAMILSKI BRAHMANI: Neobičnu tradiciju oko vjenčanja prakticira ovaj narod u južnoj Indiji. U jednom od mnogih rituala mladoženja se mora pretvarati da ponovno promišlja o braku i odlazi postati svećenik, dok ga članovi obitelji uvjeravaju da ostane i oženi se. Svećenik na vjenčanju također je uključen u pokušaj ‘promjene odluke mladoženje‘. Nakon svega, mladoženja odlazi u dvoranu za vjenčanje, gdje ga čeka i pozdravlja obitelj mladenke i vjenčanje može početi.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike