U okviru znanstveno-teatrološkoga događaja 29. Krležini dani u Osijeku, koji je organiziran od 6. do 8. prosinca 2018., održan je i tradicionalni 29. znanstveni skup u suorganizaciji Filozofskoga fakulteta Osijek, Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Dvodnevni je skup započeo 7. prosinca 2018., podsjećajući na dan formalnoga utemeljenja HNK-a, i to prije 111 godina, 1907. Tijekom dva dana teatrološkoga i dramatološkoga simpozija 26 znanstvenika, kazališnih kritičara i redatelja izlagalo je referate okupljene oko teme „Redatelji i glumci hrvatskoga kazališta. Drugi dio“. Time su nastavili prošlogodišnju raspravu oko umjetničkih ostvaraja i dosega zaslužnih redateljskih i glumačkih osobnosti iz povijesti hrvatskoga kazališta, ukoričenu u Zbornik 28. Krležinih dana u Osijeku. Ovogodišnji su znanstveni skup obilježile različite frekvencije i snage metajezika, koji se provlačio kroz priopćenja, te tematska raznovrsnost. S jedne strane, nazočni su pratili preglednost priopćenja autopoetičke naravi zaslužnih kazališnih umjetnika – od onih izravno vezanih uz znanost o umjetnosti do primarno umjetničkih praktičara koji u sklopu svojega pedagoškoga rada na akademijama razvijaju znanstveno-akademski diskurs baveći se aktivno dramsko-kazališnim fenomenima niz godina. S druge strane, pokazalo se kako je sve manje moguće jasno razgraničenje dviju naslovno postavljenih kazališnih struka. Naime, izložen je nemali broj referata u kojima dolazi do prepletanja nositelja kazališnog čina u obličju jedne ili više osoba koje će istovremeno posegnuti za ulogom redatelja, glumca, koreografa, scenografa ali i dramskoga pisca, posebice u recentnim autorskim projektima gdje tradicionalna hijerarhijska kazališno-strukovna podjela gubi važnost.

Na kraju, uočljivo je kako se u znanstvenom segmentu Krležinih dana težište sklanja s hermetičnosti akademsko-znanstvenoga diskurza na životniju, otvoreniju i širem slušateljstvu primamljiviju kazališno-povijesnu kontekstualizaciju koja se upražnjava kroz pozicije i ostvaraje pojedinih redatelja, odnosno glumaca u hrvatskom kazalištu.