U rujnu 2017. godine Alicja Auriga, doktorandica s West Pomeranian University of Technology in Szczecin (Poljska), prvi je put došla u Osijek na međunarodnu razmjenu u okviru programa Erasmus+.

Tu ne bi bilo ništa neobično da nije ponovno došla u Osijek i putem programa studentske mobilnosti CEEPUS nedugo nakon završene prve mobilnosti, već početkom 2018. godine. U listopadu 2018. godine došla je u Osijek i po treći put, također putem Erasmus+ programa, a planira se vratiti i u 2019. godini, ponovno putem CEEPUS-a. Činjenica da se stalno vraća u Osijek bila je povod razgovora za Sveučilišni glasnik.

Ovo je Vaš treći posjet Osijeku, a planirate doći ponovno i četvrti put. Što Vas je privuklo u grad i što Vas drži i dalje ovdje?

-Moja pustolovina s Osijekom, zapravo Fakultetom agrobiotehničkih znanosti, započela je slučajno. Tražila sam sličnu istraživačku ustanovu mojoj u Szczecinu s kojom bih mogla surađivati i naučiti nešto novo. Htjela sam otići negdje na mobilnost, a kako je moja prijateljica upravo u to vrijeme bila na praksi u Hrvatskoj, pitala sam ju za savjet i zahvaljujući jednoj hrvatskoj profesorici ostvarila sam kontakt i pronašla fakultet kakav sam tražila. To mi je bilo dovoljno da se prijavim i uskoro sam došla u Osijek. Dolaskom na Fakultet agrobiotehničkih znanosti uvidjela sam kako još uvijek mogu naučiti mnogo stvari od kolegica i kolega, osječkih znanstvenika i da mogu razmijeniti iskustvo i znanje. Fakultet je vrlo dobro organiziran i profesionalno ustrojen, a fakultetski tim, s kojima sam radila i radim, doista me se dojmio. Rad je s ljudima u Osijeku i na Fakultetu ugodan je i kolegijalan te su uvijek spremni izići u susret. Nikomu nikada nije bio problem podijeliti znanje i postignuća sa mnom, čime pokazuju prave vrline znanstvenika, duh znanja i suradnje. Pokrenuli smo projekt o biofortifikaciji bilja koji smo nastavili raditi svakim mojim ponovnim dolaskom i planiramo ga nastaviti mojim ponovnim dolaskom.

Međutim, to nije bio moj jedini razlog povratka u Osijek. Osijek je miran i spokojan grad, a ja jako držim do toga. Sve ima svoje mjesto i vrijeme. Postoji vrijeme za posao kao i vrijeme za druženje s prijateljima. Svugdje se može doći pješice, a arhitektura je prekrasna, baš kao i rijeka Drava.

Kao studentica maksimalno ste se koristili programima mobilnosti. Koje su prednosti Osijeka nad ostalim sveučilišnim gradovima u kojima ste do sada bili?

-Glavna je prednost Osijeka u tome da se svugdje može doći pješice ili biciklom. Također, blizina istinskoj prirodi, poput Parka prirode Kopački rit, doista je posebna. Bitno je naglasiti i kako je samo Sveučilište smješteno u središtu grada. U gradu Oulu u Finskoj naš fakultet i studentski dom bili su smješteni u šumi, gotovo 15 kilometara od samoga grada, što nam je pomalo kompliciralo studentski život. S druge strane u Pragu sam imala sličan problem jer mi je studentski dom bio na suprotnoj strani grada od sveučilišta, također na rubu grada, a kvaliteta smještaja bila je mnogo lošija od osječkoga. Međutim, u Pragu, kao i u Oulu, imali smo mnogo više studentskih organizacija, aktivnosti i mnogo bogatiji studentski život. No, ovdje u Osijeku otkrila sam izvrsno piće, voćni liker višnjevac.

Imate li problema u komunikaciji s kolegicama i kolegama na Sveučilištu? Govorite li već hrvatski?

-Do sada sam naučila ponešto hrvatskoga jezika, ali ne govorim mnogo jer se bojim praviti pogreške iako ga dosta razumijem. Što se tiče engleskoga jezika, to je jezik komunikacije s hrvatskim kolegicama i kolegama. U pravilu sve teče vrlo dobro iako se zna dogoditi s vremena na vrijeme sitan problem u komunikaciji.

Planirate se vratiti i peti put u Osijek ili možda ostati ovdje?

-Nema sumnje kako je Osijek prekrasan grad za život. No što će donijeti budućnost, to nitko e može znati.