Cijeli svijet je sa zanimanjem dočekao vijest o slijetanju kineske letjelice na tzv. tamnu stranu Mjeseca tako nazvanu jer je skrivena pogledima sa Zemlje. Ta do sada nedostupna svemirska adresa oduvijek je nadahnjivala ljudsku maštu. Znatiželja je ovaj puta još veće jer se po prvi puta u kozmičko nadmetanje kao novi takmac uključuje narastajuća svjetska sila Kina.

Navodno Kinezi planiraju na tamnoj strani Mjeseca uzgajati rajčice i još koješta, bacivši rukavicu u lice dosadašnjim vladarima svemirskog biznisa NASA-i Roskosmosu. Unatoč Otonu Kučeri, Milojku Mikeu Vuceliću i Josipu Kotniku, odavno prizemljeni Hrvati za svemir i nisu baš zainteresirani. Naime, kada je riječ o visokoj tehnologiji uvijek se u nečemu može profitirati ili bar ušićariti. No, nas to ne zanima, Hrvate more posve druge zemaljske brige. Hrvatska ne samo da nije članica Europske svemirske agencije nego i nema svoj vlastiti svemirski program kakav primjerice razvijaju takve sile kao što su Bjelarus, Bolivija, Bugarska, Litva, Maroko, Mongolija, Paragvaj, Peru ili Alžir. Primjerice, naziv Alžirske svemirske agencije na berberskom jeziku glasi: Tafullut Tadzayrit n Tallunt. Berberi, istina, nisu dali ni jednog kozmonauta ili astronauta, ali su zato svijetu podarili Tertulijana i sv. Ciprijana. Kao što je poznato obojica su bila poprilično upućena u nebeska pitanja, a ovdje nije suvišno spomenuti da je zvjezdanu slavu doživio još jedan Berber, Zinédine Zidane. Ali zato su u svemir letjeli i u jednom se komadu na Zemlju vratili afganistanski Paštun Abdul Ahad Mohmand, Mongolac Jügderdemidiin Gürragchaa (obojica pod sovjetskom zastavom) i Iranka Anousheh Ansari, kao američka astronautica. Logikom velikih brojeva u jednoj od misija svemiroplova (space shuttlea) Challenger u travnju 1984. sudjelovao je i američki Hrvat Terry J. Hart, rođen u Pittsburghu. Uostalom, laž je da Hrvati nisu zainteresirani za svemirske teme, o tome svjedoči i "Prizemljeno Sunce" zagrebačkog skulptora Ivana Kožarića, ali i kozmička poezija velikog pjesnika Nikole Šopa. Dovoljno je zaviriti u njegove "Kućice u svemiru" i "Astralije".

Zašto su Kinezi odabrali slijetanje baš na tamnoj strani Mjeseca ostat će tajna. Možda ima istine i u tome da su Kinezi kao posljednji istinski marksisti na kugli zemaljskoj odlučili tragom 11. teze o Feuerbachu, umjesto da filozofiraju o Mjesecu ili o njemu pjevaju, tamo i odletjeti. Naime, nepregledno je mnoštvo književnih djela, kazališnih uradaka, glazbenih uradaka, igranih filmova stvorenih u čast jedinom Zemljinom prirodnom satelitu. U prilog ovoj marksističkoj teoriji govori i radnja finsko-njemačko-australske znanstveno-fantastične komedije "Iron Sky" iz 2012. smještena upravo na tamnu stranu Mjeseca gdje se, vidi vraga, nalazi skrivena nacistička vojna baza, svojevrsni kozmički Četvrti Reich. Nema sumnje da su kineski drugovi zacijelo iz najdubljih antifašističkih pobuda odlučili istražiti što se uistinu nalazi s one strane Mjeseca i podloj nacističkoj guji, ako je tamo slučajno nađu, zavrnuti glavu. Zato su tamo i poslali svoju svemirsku ekspediciju izvrsno zaklonjeni od pogleda američkih i ruskih špijunskih satelita i teleskopa. Iako su Kinezi u Velikoj proleterskoj kulturnoj revoluciji (1966.-1976.) čekićima uništili doslovce sve dostupne artefakte iz svoje višetisućljetne povijesti, ostala je snažna usmena predaja pa i ona o Mjesečevoj božici Chang‘e prema kojoj je kineska lunarna misija i dobila ime.

Prošle godine se navršila 45. obljetnica od izdavanja čarobnog albuma "The Dark Side of the Moon" britanske rock skupine Pink Floyd. Nama se čini da su kao i u slučaju glasovite pjesme Davida Bowieja "Space Oddity" spomenute lunarije i astralije poslužile Rogeru Watersu, Davidu Gilmouru, Richardu Wrightu i Nicku Masonu kao metafora za stanje u mozgu nakon uzimanja LSD-a. Izravna je to aluzija na njihovog bivšeg člana Syda Barretta koji je zbog drogiranja skrenuo s uma zbog čega je morao napustiti taj sastav. No, manje je poznato da su se Pinkfloydi početkom karijere svojim stihovnim aluzijama u više navrata naslanjali na klasičnu kinesku poeziju kao u primjerima pjesama "Chapter 24" (s albuma "Piper at the Gates od Dawn"), "Set the Controls for the Heart of the Sun" ("A Saucerful of Secrets") i "Cirrus Minor" (album "More") svjedočeći kako inspiracija i imitacija nemaju granica.