I. Lučić: S veseljem ću u mirovinu otići kao glumac, kako sam i počeo
Ivica Lučić u prvoj je trećini svog drugog mandata na čelu Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića. Iako posao ravnatelja nije baš najteži na svijetu, priznaje, u početku mu je oduzimao podosta vremena i energije, no sada, nakon pet godina, svladao je i taj 'zanat', pa ga sve češće viđamo i na daskama koje život znače. A u njegovoj matičnoj kući upravo su te stare daske nedavno zamijenjene novima, pa je glumiti još veći užitak.
U drugi ste mandat tek zagazili, 'termin' vam je u ožujku 2022. Još je mnogo vremena i posla pred vama. Kakvi su grubi dugoročni planovi, što u svom mandatu planirate/želite realizirati?
- Velika mi je želja i nadam se da ću ju uspjeti realizirati u mom mandatu, ili bar dok sam ja u Kazalištu, započeti pripreme za veliku lutkarsku predstavu za odraslu publiku. Za tu bi nam produkciju trebala suradnja s drugim kazalištima, a u obzir svakako dolazi i HNK u Osijeku. No, još je to visoko u zraku da bih nešto konkretno mogao o tom reći. Imam već nekih ideja.
Koje karike u tom lancu nedostaju?
- Nedostaju financijska sredstva, jer bi to morala biti malo veća predstava da bi bila odraslima zanimljiva. Ne želim omalovažavati lutkarstvo, no njima ne možemo ponuditi lutkarsku predstavu namijenjenu prije svega djeci. Iako naša osječka publika prepoznaje lutkarstvo kroz dječje i vole ih gledati. U koprodukciji smo s HNK-om Varaždin premijerno na OLJK-u 2014. izveli predstavu Romeo i Giulietta, u režiji Dubravka Torjanca, za publiku stariju od deset godina. Bio je to pokušaj približavanja lutkarstva i odrasloj publici, no ovo bi bio veliki događaj.
Završetak mandata i mirovina ne će se poklopiti?
- Ne će! S veseljem ću u mirovinu otići kao glumac! Nakon isteka mog mandata, nadam se da će se netko mlađi prihvatiti ovog posla i da ću se ja vratiti na scenu i u te dvije godine do mirovine odigrati još koju ulogicu, a u mirovinu otići kako sam u Kazalište i došao.
Ne mogu se svi ravnatelji pohvaliti s toliko uloga tijekom mandata? Sve ste češće opet na sceni. Nedostaje vam gluma?
- Imao sam toliko i vremena, i mogućnosti, i želje koja je oduvijek tu, da prošle godine uskočim u dvije predstave - Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom i Nezaboravak. Bilo mi je jako drago zbog toga, iako sam uskočio i u predstavu James i divovska breskva Roalda Dahla, na OLJK-u 2007. Volim održavati tu kondiciju na daskama, jer bez toga, kao i trkač, glumac gubi formu. Sada ću na neko vrijeme uzeti pauzu, no nikako se toga ne ću odreći.
'Odmarate' li se dok glumite ili šefujete?
- Ravnateljski posao u Dječjem kazalištu nije toliko kompliciran, turbulentan i žestok. Bar sada, iako mi je u početku bilo naporno. Sada je to gotovo rutinski, no i ekipa oko mene je super, pa se mogu posvetiti svojoj velikoj ljubavi. Mogu to zahvaliti i okolnostima da nam je došao Vladimir Ham kao moj pomoćnik koji zaista odrađuje dio posla.
Glasno se šuškalo da će vas zamijeniti, možda čak i prije isteka mandata.
- To se govorilo od početka, čim je došao na mjesto voditelja marketinga, koje je odlaskom Jasminke Mesarić bilo upražnjeno. Novinari su me pitali hoću li ja sada 'odfrkunti', pa sam im govorio da imaju pogrješnu informaciju.
Ne će vas potjerati?
- Mislim da nema razloga za to, jer ovu ćemo godinu završiti pozitivnim financijskim rezultatom. Dugo se vuče taj dug iz prethodnih razdoblja koji je bio oko milijun kuna. Zaključno s 31. prosinca 2018. taj će dug biti oko pola milijuna, na što sam ponosan. Pomogao nam je Grad, ali smo i mi u Kazalištu, ne ću biti skroman, napravili sve da uštedimo.
Gdje ste rezali?
- Nitko nije osjetio mjere štednje na plaći, ili bilo kojim drugim radničkim pravima, nego smo radili jeftinije predstave. Radili smo u okviru svojih mogućnosti, nismo noge pružali izvan pokrivača.
Sudeći prema nagradama koje su pljuštale, umjetnički niste zakidali publiku?
- To nikako. Sjećam se jedne situacije kada su na Akademiju došli gosti iz Praga koje je oduševila činjenica da se kod nas može napraviti predstava gotovo bez kune troška, a da bude odlična. Na to im je Hrvoje Seršić rekao da bi rado imao njihove budžete i radio super predstave. Ne treba se bahatiti, iako je lijepo vidjeti dobro opremljenu predstavu s mnogo utrošenog novca, ali opravdano. Zato bih volio u svom mandatu napraviti tu grande, dobru predstavu s mnogo uloženog novca.
Iako još imate dosta vremena za popraviti ili zabrljati, po čemu biste voljeli da pamte vaše ravnateljstvo? Ili po čemu mislite da će ga pamtiti?
- Ljudi zaborave što si govorio i radio, ali će se dobro sjećati kako su se uz tebe osjećali. Volio bih da mene pamte prema tome da su se uz mene dobro osjećali, da je štimao posao, financije, odnosi među ljudima, a ne prema nekim megaprojektima, ili da sam najbolji lutkar na svijetu. Volio bih da pamte da su u tih osam godina radili bez nepotrebnog stresa i pritiska, ali da svi dajemo maksimum, bez grubosti.
Iako se na prvi pogled ne čini, treba li zgradi Kazališta neki zahvat, obnova, a da je realno za očekivati da je ostvarivo?
- Uvijek mnogo toga nedostaje. Prošle smo godine vlastitim sredstvima i uz pomoć Ministarstva kulture uspjeli obnoviti pozornicu, zamijeniti daske koje život znače. Godinu prije obnovili smo zvučni park, sad nam preostaje svjetlosni. Reflektori su stari 30-ak godina, a današnje vrijeme traži nove mogućnosti. Jedan reflektor srednje kvalitete košta i do 10.000 tisuća kuna, a nama treba bar njih 20. Nisu to astronomski iznosi, ali s obzirom na mjere štednje nam jest mnogo. SLUK je pred nama i predstave zahtjevne svjetlosne scenografije, pa bismo trebali bar početi. Mislim da nas ne će iznevjeriti usred predstave, ali mikseta bi mogla. Za nju moramo izdvojiti oko 20 tisuća kuna.
Morate li to sami financirati?
- Moramo imati svoja sredstva, od 20 do 50 posto, neovisno o iznosu. Često moramo prvo potrošiti, pa nam onda oni to nadoknade, no teško nam je potrošiti desetke tisuća kuna i onda čekati mjesec-dva.
EU fondove pratite?
- Za sada nismo naišli na neku priliku, no pratimo ih. Opcija nam je međunarodna suradnja, što smo prije nekoliko godina pokušali sa subotičkim kazalištem, no projekt nije prošao. Zgrada je relativno nova i ne treba obnovu, a za parcijalne radove iznosi su premali.
U praznom džepiću ste, uz silne iznose koji drugi dobivaju.
- Za sada je tako. Čekamo priliku ili ideju. Ograničeni smo i onemogućeni uvjetima natječaja, pokušali jesmo, ali nemam ljude koji bi na projektu mogli raditi, a zapostaviti svoj posao u kazalištu. Grozim se pomisli da netko ode na bolovanje, jer smo kadrovski 'knap'. SLUK će nam biti veliki izazov, jer svaki dan netko od naših treba biti gotovo 24 sata na raspolaganju.
SLUK vam je izazov i veselje.
- Ove godine počinje 29. svibnja i traje do 2. lipnja. Prije se održavao ranije, u proljeće, ali dogovoreno je da ne bi trebao padati u vrijeme bilo kakvih blagdana. Druge su manifestacije vezane datumski, poput Vukovarskog lutkarskog proljeća koje je uvijek oko Uskrsa, Mali je Marulić u prvoj polovini travnja, pa će se ove godine preklopiti, što nije zgodno, kao ni da se nadovezuju jedan na drugi. Konac svibnja je idealan, jer je toplo, a nema još komaraca.
Konačni obrisi SLUK-a već se naziru.
- Ove godine nema selekcije, jer je prijavljeno samo 12 predstava, pa je Organizacijski odbor sve ih odlučio uvrstiti. Nama će to organizacijski izazvati male tektonske poremećaje, nadam se bez cunamija. No, naviknuti smo mi trčati s jedne predstave na drugu, pa će sve proći bezbolno, nadam se.
To su vam izvannastavne aktivnosti. Što nas i vas očekuje od premijera u ovoj sezoni?
- Predvidjeli smo za 7. ožujka svima poznatu priču Djed i repa, kojoj ćemo dodati još neke tekstove. Namijenjena je najmlađima i small size je formata. Lutke su prstne, a glazbu će glumci izvoditi uživo, ponovno imamo takvu ekipu. Obnavljamo Uspavanku za mišića, a nova su imena Gordan Marijanović, od rujna naš novi član ansambla, te Srđan Kovačević umjesto mene i Ivana Vukičević umjesto Snježane Ivković. Koprodukcijski s Gradskim kazalištem "Joza Ivakić" radimo Pepeljugu, koja će nakon premijere u proljeće kod nas na repertoar doći od jeseni. Glumci su isključivo vinkovački, a kod nas će odraditi dio proba, jer je dio glumaca iz Osijeka. Premijera na OLJK-u bit će Trojica u trnju, u režiji Nikole Zavišića.
Ansambl se vidno pomlađuje, nešto privremeno, nešto i trajno.
- Nakon odlaska Snježane Ivković, prije dvije godine došla je Kristina Fančović, nakon nje došao je i Srđan Kovačević, a odlaskom Edija Ćelića upraznilo se mjesto koje je popunio Gordan Marijanović. Ivana Vukičević na stručnom je osposobljavanju, a toplo se nadam mogućnosti da i ona ostane. Tada bismo imali četvero mladih, iako smo i mi ostali još dovoljno snažni. Prije ovog podmlađivanja, ansambl je bio bliže 50-ima, nego 40-ima. Za sada smo zadovoljni, no uvijek može bolje. Glumca ne smijemo prenapregnuti, teško je iz uloge u ulogu biti novi. I sam sam to osjetio na svojoj koži kad sam bio mlad, igrajući nekoliko sezona u svim predstavama. To se odrazi i na zdravlje. Ne bih to htio mladim kolegama.
Narcisa Vekić
DEVET SATI PRIPREMA
Kojom predstavom na SLUK-u konkurirate? Stižu li i predstave iz inozemstva?
- Nezaboravak, jer ima mnogo lutkarskih elemenata. Konkurencija je isključivo hrvatska, ali nam u goste dolaze hrvatska kazališta iz Mostara i Pečuha, uz studente osječkog AUK-a. To znači da 15 predstava u četiri dana. HNK nam je opet rado izišao ususret. Problem nije trajanje predstava, nego priprema scene, a za neke lutkarske to znači i devet sati rada.
TISUĆE DJECE
Obrijali ste bradu, sezona Djeda Božićnjaka je gotova?
- Opet je nekoliko tisuća djece prošlo preko moga koljena. Ove sam godine bio dosta eksponiran, mediji su me pratili, što mi je drago, ali ne zato što sam ja u prvom planu, nego mislim da je lijepo drugima donositi radost. U to vrijeme uvijek u džepu nosim bombone, a koncem se kolovoza prestanem brijati, kako bi brada bila prirodna. Nosi to sa sobom i probleme, ali vrijedi.
ožujak 2022.
ZAVRŠAVA MU DRUGI MANDAT
12
hrvatskih predstava u konkurenciji ovogodišnjega SLUK-a; DKO konkurira “Nezaboravkom”
4
mladih glumaca osvježilo je ansambl čiji su članovi bliže
50-ima, nego 40-ima