Ekonomija
KOMU UZETI, A KOMU DATI?!

Državno poljoprivredno zemljište godinama pretačemo iz šupljeg u prazno
Objavljeno 9. siječnja, 2019.
Pad proizvodnje ne može se zaustaviti. Procesi u poljoprivredi su spori, kaže dr. Mijo Sabolić

Prema nekim podatcima, samo je 60-ak općina do sada dobilo suglasnost Ministarstva poljoprivrede na programe raspolaganja državnim zemljištem, kojima je obuhvaćeno 60.000 ha poljoprivrednog zemljišta, čulo se to na nedavnom okruglom stolu o provedbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji je na snazi od 1. ožujka ove godine. Društvo agrarnih novinara Hrvatske (DANH) za tim je stolom okupilo sve “suprotstavljene” strane - i “male” poljoprivredne proizvođače i “velike” poljoprivredne subjekte, i načelnike općina i zakonodavce, kako bi iznijeli svoja iskustva i probleme s kojima su se susreli. A problema je, kažu, bilo puno, od neusklađenih zemljišnih knjiga, dugog čekanja...
- Mi još nismo uspjeli donijeti program raspolaganja. Jedan od razloga je i potkapacitiranost. U našoj županiji tri su službenika koja moraju napraviti sav posao za 26 općina, donijeti programe i raspisati natječaje. To je nemoguća misija. Nakon što je Zakon izišao, pristupili smo ishođenju svih očitovanja zaduženih institucija, a neka od njih čekali smo i šest mjeseci. Neki su nam govorili da donesemo bilo kakav program pa nek nas odbiju, no mislim da je to neozbiljno - rekao je Milan Šulter, načelnik općine Donji Andrijevci, prema kojemu je bilo iluzorno očekivati da općine odrade taj posao za tri mjeseca. Navodi i paradoksalne situacije poput one da u programima ne može navesti pojedine čestice uknjižene u katastru kao poljoprivredno zemljište kad je u stvarnosti to nadvožnjak iznad međunarodnog cestovnog koridora 5C.
- Prije deset godina rađen je koridor 5C, još ni danas nitko se nije udostojio te čestice u katastru staviti u svojstvo uporabe za koju su namijenjene - rezignirano komentira Šulter pitajući se ima li smisla da se za svaki novi natječaj ponovo traže očitovanja koja su već dobili.

Stvar prioriteta
S druge strane, među 60 najučinkovitijih je i Općina Semeljci, koja je dobila suglasnost Ministarstva za svoj program.
- Problema oko zemljišta uvijek je bilo i uvijek će ih biti. Mislim da je zakonodavac dobro odlučio da zemljište daje na raspolaganje lokalnim samoupravama. Da, nemamo kapaciteta da to odrađujemo, ali to je naš problem. Sve ovisi o prioritetima. Ovo nam je jako važno pa ćemo i odraditi - komentira Grga Lončarević, načelnik općine Semeljci, dodajući da ta općina gospodari sa 9200 ha čistih oranica i sve su obrađene, do zadnjeg komada zemlje.
- Našim je poljoprivrednicima bitno da pravovremeno, zakonito i transparentno raspolažu svojom zemljom. Kad smo prije 15-16 godina radili prvi program, radilismo i po noći i svakako, samo da sve stignemo odraditi. Ovaj smo program slično napravili. Zakonodavac nas je ograničio nekim stvarima, tako da, recimo, danas nemamo mogućnost da poljoprivrednik kupi neko zemljište koje mu je bitno zbog daljnjeg razvojnog projekta jer je Zakon rekao da je kod nas zemljište P1 i P2 klase, no nemoguće je da je sve prvorazredno zemljište. To je za nas ograničavajuće - kaže Lončarević, dodajući da su odredili maksimum od 60 ha isključivo da bi svi oni koji se bave poljoprivredom imali mogućnost dobiti zemlju.
- Na državno zemljište gledam kao i na dodatni poticaj za razvoj gospodarstva. Ako neki poljoprivrednik ima 30-40 ha i država mu da još 30, milina! To mu je poticaj i dodatak na ono što ima. I mi smo naš program izradili na taj način. Dobili smo suglasnost i ovih dana pripremamo natječaj - kaže Lončarević, ističući kako im je sve zemljište pod pravovaljanim ugovorima, ovjerenim od Državnog odvjetništva i tako namjeravaju raditi i dalje.
- Nećemo dopustiti javašluk, koji se kod nekih pojavio prije dvije godine, kada su se ljudi s dva svjedoka upisivali na nekakvo zemljište. Imamo takvih nekoliko slučajeva i tretiramo ih kao bespravne korisnike i na taj ćemo način provesti postupak da se zemljište vrati u posjed onome čije jest - zaključuje Lončarević.
Limiti uništavaju
Proizvođač Jakša Liović iz Donje Bebrine (Brodsko-posavska županija) zapošljava 20 osoba na farmi, uz koju je kaže “od jednog zrna pšenice” stvorio uspješan pekarski obrt. Od 60-70 ha koje obrađuje uspio je, kaže, stvoriti pet-šest milijuna kuna i živi solidno. Te pekarnice nikad nisu radile nedjeljom, ističe.
- Borimo se s institucijama. Primjerice, kod nas je načelnik općine propisao 65 hektara, ali Vijeće to poništava i donosi odluku o 30 hektara. U Vijeću su tri umirovljenika, dva studenta i dvije osobe koje rade u javnim službama. Oni od poljoprivrede znaju samo da je trava zelena - komentira Liović pitajući se kako će naš poljoprivrednik biti konkurentan s 30 hektara zemlje. Što on može uložiti?
- I dalje ćemo imati pad proizvodnje jer većina ljudi koji odlučuju o našoj sudbini ne razumije poljoprivredu. Ovo će biti posljednji udarac i ratarstvu, našoj jedinoj rentabilnoj proizvodnji. Samo tonemo. Više sami sebe ne možemo prehraniti, a pričamo o ekološkoj proizvodnji. Mi koji smo na terenu znamo što znači ekološka proizvodnja. Kod nas u općini 30 gospodarstava daje zemlju na ugar. To je čisto uzimanje poticaja - zaključuje Liović.
I Matej Prlić, stočar iz okolice Virovitice, kao najveći problem ističe ograničavanje površine.
- Sad Zakon kaže - hektar po uvjetnom grlu, no općina se postavlja iznad tog zakona postavljajući 30-40 ha ili 50-70 ha kao limit. I kako onda govorimo o razvoju stočarstva ako nama koji imamo 125 uvjetnih grla općina odredi limit od 30 hektara? Sutra možemo zatvoriti farmu jer privatne zemlje nemamo - upozorava Prlić.
- Ovo nam je 15. ili 16. zakon i u svim zakonima do sada stavljao se naglasak na dosadašnje posjednike, uz uvjet da im je primarna djelatnost poljoprivreda, bez obzira na vrstu proizvodnje kojom se bavi. Ovaj posljednji zakon, prvi put od kada je hrvatske države, eliminira toga posjednika i smatramo da to nije dobro - rekao je Mato Brlošić, zamjenik predsjednika Poljoprivredne komore, istaknuvši kako je sada prednost dana stočarima a netko bi sutra mogao reći da su prioritet višegodišnji nasadi, što nas dovodi do nesigurnosti u proizvodnji. Ističe i problem okrupnjavanja zemljišta.
- Do sada je kriterij bio i blizina zemljišta, no, nažalost, toga apsolutno nemam, kao ni tendencije da se privatno zemljište okrupnjava. Imamo situaciju da se kod zamjene privatne i državne zemlje ne plaća porez na promet, a, primjerice, ako se dva poljoprivrednika dogovore o razmjeni zemljišta, oba moraju platiti porez na nekretnine! - navodi Brlošić, dodajući kako su maksimumi određeni od općine bez konzultacija s proizvođačima.
Uvjetovati zapošljavanje
Branko Karamarković, u ime proizvodne organizacije “Mliječni put” iz Virovitice, Zakon ocjenjuje uglavnom dobrim, ali smatra da bi se moralo ispraviti nekoliko “situacija”. Karamarković, naime, misli da je zemljište u rukama lokalnih šerifa, čast iznimkama, koji su dodjeljivali i po babi i po stričevima, pa su tako, kaže, i nogometaši dobili pravo na poljoprivredno zemljište.
- Pa čak i ako su dobili i po babi i po stričevima a dobra su poljoprivredna gospodarstva, sad će propasti ako im se odredi maksimum ovim zakonom o smanjenju, jer, primjerice, rade 200 ha na koja su digli kredit i uložili milijune u mehanizaciju i silose te zaposlili ljude. Ni jednu lokalnu upravu do sada nisam čuo da su odredili program prema broju zaposlenika koje to gospodarstvo zapošljava! - komentira Karamarković, dodajući kako je trebalo uvjetovati možda 50 hektara za jedno radno mjesto i tako zadržati mlade na selu, pa ako hoćeš aplicirati na 100 ha, trebaš otvoriti dva radna mjesta.
Branko Celovec, u ime Udruge Baby Beef, misli da je Zakon dobro zamišljen, da ide u smjeru stočarstva, koje je pokretač poljoprivredne proizvodnje, no nije siguran da će se to u praksi i ostvariti.
- Devedesete godine imali smo 900.000 goveda, a sada ih imamo 450.000. Znači, pali smo na pola. Zamisao je dobra, ali se bojim da mi stočari nećemo dobiti ništa - tvrdi Celovec, prema kojemu je također najveći problem ograničavanje hektara, osobito ako zemlja može biti dodijeljena samo na području lokalne samouprave.
- To praktično znači da, ako neka farma s 1000 uvjetnih grla nema ni 5 hektara zemlje, a na 4 km je granica druge lokalne samouprave u kojoj, primjerice, nema stočara, ne možete dobiti tamošnju zemlju. Dakle, borili smo se da to područje interesa bude bar 50 km od proizvodnog objekta ili 50 km od sjedišta firme - objašnjava slikovito Celovec, dodajući kako je ovo zavaravanje javnosti i proizvođača, jer će Zakon imati kontraefekt pa će stočari koji sada imaju zemlju u koncesiji a nije na njihovoj lokalnoj samoupravi, i tu zemlju izgubiti.
- Sve u svemu, naš zaključak je da se stočni fond neće obnoviti na ovaj način i s ovim zakonom. Mi ćemo i dalje padati sa stočnim fondom. Apeliram na nadležne da se nešto s tim zakonom promijeni. Od samih uvjeta do same raspodjele, jer smatram da lokalne uprave nisu dobro rješenje - poručuje Celovec.
Na lokalnoj razini

I predstavnici velikih tvrtki tvrde kako nam primjenom ovog zakona prijeti daljnji pad proizvodnje. U PP Orahovica, koja ima 35 poslovnih subjekata i raspolaže s nešto više od 1000 ha, boje se neizvjesne budućnosti.
- Računica je jednostavna - ako nekom želite dati, netko će drugi morati izgubiti - kaže Saša Breznik, predsjednik Uprave PP Orahovica. Dodaje kako su u ovom trenutku zaustavili sve investicije i čekaju rješenje sudbine koja im prijeti gubitkom 25 posto zemljišta. Dosad nisu dobili nikakav odgovor od Ministarstva.
- Naš plan je bio u sljedeće dvije-tri godine investirati oko 27 milijuna kuna različitih projekta. Postavlja se pitanje kako će PP Orahovica organizirati proizvodnju s ograničenjem od 50-70 hektara. Trenutno imamo 300 uposlenih, no morat ćemo učiniti određene korake da bi se poslovanje stabiliziralo - kaže Breznik, pitajući se koja je strategija ovog zakona.
Mate Božić, iz Žito grupe Osijek, smatra kako ovaj zakon nema strategiju, ona je spuštena na lokalni nivo. Svi integracijski sustavi imaju veći prihod po hektaru, pa će se, praktično, zemlja uzimati od onih koji imaju dobru poljoprivrednu proizvodnju. Žito gospodari sa 16,5 tisuća ha, od kojih je 8,5 tisuća državnih, i potencijalno može izgubiti 1200 hektara zemlje.
- Zemlju će od sustava koji imaju veće prihode po hektaru sada dobiti manji, koji će uglavnom živjeti od poticaja. Problem je što će se smanjiti i sam društveni prihod. Drugi problem je što se uzima zemlja od proizvođača koji ispunjavaju sve svoje obveze i koji su u mirnom posjedu - ističe Božić, koji primjedbu ima i na funkcioniranje pravne države, odnosno uvođenje u posjed unatoč svim sudskim presudama od prije dvije godine.- Otkad smo ušli u EU, postali smo sluge. Proizvodimo 45 posto dostatnosti hrane. A strategija je svake normalno uređene države proizvodnja hrane i obrana države. Pali smo na ispitu! - kaže dopredsjednik HPK-a Antun Vrakić, poljoprivrednik iz Brodsko-posavske županije, dodajući kako je sabornica prazna kad se raspravlja o Zakonu o poljoprivredi.
- Šaka saborskih zastupnika ne raspravlja, nego samo diže ruku. Mi smo krivi. Stvorili smo državu, a kako ćemo ju sačuvati? Imamo zemlje koju nema tko obrađivati. Danas u nekim slavonskim selima u 20 kuća nitko ne živi. Tko će raditi i tko će braniti našu zemlju? Nitko tko radi i proizvodi ne smije biti oštećen. Važni su i oni na 20 i oni na 120 hektara ako imaju pozitivnu proizvodnju. Ovo je krajnje vrijeme da spasimo proizvođače - apelira Vrakić, dodajući kako malverzacijama treba stati na kraj.
- Ekološka proizvodnja ne postoji! Pa gdje su ti silni ekološki proizvodi? To je samo da se dižu poticaji. Deset godina zvone zvona u hrvatskim selima, na to smo upozoravali i nitko ništa ne poduzima. Tisuću godina smo stvarali ovu državu, i kako ćemo ju zaštititi - pita Vrakić.

Pad proizvodnje
- Mogu se složiti da je ovaj zakon donio neizvjesnost dosadašnjim korisnicima koji su pokrenuli svoje proizvodne procese investicijama, ušli u EU fondove, u kredite i zaposlili ljudi. Naravno da pozdravljamo da se zemlja da stočarima koji su bili zapostavljeni, naravno da pozdravljamo i mlade poljoprivrednike, poštujemo i domicilnost, no morat će se razmisliti što dalje i prilagođavati procesima koji dolaze jer će nedostatak zemljišta prouzročiti smanjenje radne snage i zaustavljanje investicija, što će dovesti do smanjenja proizvodnje - kaže Vlado Čondić u ime HGK-a, dodajući kako moramo štititi dosadašnju proizvodnju.
- Nije najbolje rješenje rezati postojeći kolač. Tu nema pravičnog rješenja. Hajd’mo se boriti za preostalu zemlju koja postoji kao državno vlasništvo - poziva Čondić.
- U ovoj je raspravi simptomatično da su svi, i veliki i mali, iskazali nezadovoljstvo ovim zakonom. Sad su u najtežoj poziciji čelnici lokalne samouprave jer su im mogućnosti vrlo ograničene. Kod uvažavanja potreba svih, i malih i velikih, kompromis je nekada nemoguć - kaže Tomislav Panenić, predsjednik Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora i nekadašnji načelnik općine Tompojevci. I on ističe da neće biti investicija dok god postoji nesigurnost.
- Ako želimo sigurnost i investicije, raspolaganje mora biti provedeno, i s tog stajališta bolje je ikakvo nego nikakvo raspolaganje. Rekao bih da je prerestriktivno ugraditi sve kriterije u zakon. Ne bih se osjećao ugodno kao načelnik sa svim ovim kriterijima koji su postavljeni. Nije isto raspolagati zemljištem na istoku ili jugu Hrvatske. Teško se prilagođavamo. Prije smo imali politiku samodostatnosti, a sad smo prešli na politiku sigurnosti hrane. Mali će se poljoprivredni proizvođači sada suočiti prije svega s problemom raseljavanja i morat će obrađivati zemlji koju je do sada obrađivao netko drugi. Ne bih više govorio o nedostatnosti - kaže Panenić.
Dr. Mijo Sabolić, iz tvrtke Poljodar iz Daruvara, već dugo postavlja pitanje kada će se u Hrvatskoj naći kritična masa ljudi i misli koja će nas voditi u razvoj poljoprivrede, a ne držati u stalnoj stagnaciji ili stalnom zaostajanju.
- Pad proizvodnje ne može se zaustaviti. Procesi u poljoprivredi su spori, i nemaju rezultate sutra, moraju se pametno i dugo raditi da bi dali rezultate - kaže Sabolić i predlaže izmjenu Zakona, jer bi s malim izmjenama ovaj zakon bio “puno životniji i puno primjenjiviji, i ne bi ostavljao tako velike posljedice”.
Renata Prusina
Ne iskorištavamo sve sve
- Usudim se reći da je kod svih administracija i vlada najveći krimen bio način raspolaganja državnim zemljištem. U tom smo se dijelu pokazali krajnje neuspješnima - izjavila je Zvjezdana Blažić, iz konzultatntske tvrtke Gea savjetovanje, istaknuvši kao najveći problem što ne iskorištavamo sve zemljište koje imamo te da se cijelo vrijeme bavimo rasporedom jednog te istog zemljišta. “To je dovelo do toga da u posljednjih 20 godina hrvatska poljoprivreda bilježi stalni pad vrijednosti proizvodnje. Nakon ulaska u EU pali smo u vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, znači, outputa, za 5 milijardi kuna a istovremeno smo uložili oko 25 mlrd. kuna poticaja u poljoprivredu, prosječno godišnje bilo 3,2 mlrd. kuna. Lani je prema Agenciji za plaćanje isplaćeno oko 5 mlrd. kuna za razne vrste plaćanja u poljoprivredi a samodostatni samo u nekoliko poljoprivrednih proizvoda”, ističe Blažić.
Hrvatska je poljoprivreda usitnjena i nekonkurentna. Iznad 100 ha ima 1300 PG-ova, kaže Zvjezdana Blažić
Možda ste propustili...

NA FAZOS-U PRVA JAVNA BERBA KOMPARATIVNOG POKUSA HIBRIDA KUKURUZA U OBŽ-U

Povezivanje znanosti i gospodarstva

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

NAJTRAŽENIJI I DALJE KONOBARI I KUHARI

Unatoč rastu broja oglasa, poslodavci sve teže do radnika

2

NAJPOSJEĆENIJI JE GRAD ZAGREB

Na kontinentu turistički porasti

3

KUTAK ZA INVESTITORE

U središtu pozornosti dionica Atlantic grupe