Kultura
“STAKLENA MENAŽERIJA” U UTORAK U OSIJEKU

Mlada glumica vinkovačkog GK “Joza Ivakić” Matea Marušić ponovno na sceni osječkog HNK
Objavljeno 7. siječnja, 2019.
U poznatoj drami u glavnoj ulozi je vrsna osječka glumica Areta Ćurković
OSIJEK - Na sceni osječkog Hrvatskog narodnog kazališta sutra (utorak, 8. siječnja 2019. godine), u 19 sati, u sklopu programa Siječanjski popust 2019., na programu je poznata i popularna drama Tennesseeja Williamsa "Staklena menažerija", u izvođenju glumica i glumaca Gradskog kazališta "Joza Ivakić" iz Vinkovaca.
U četiri uloge nastupaju Areta Ćurković (Amanda Wingfield), Matea Marušić (Laura Wingfield), Vladimir Andrić (Tom Wingfield) i Ivan Vukelić (Jim O’Connor). Afirmiranu osječku glumicu Aretu Ćurković već smo mogli vidjeti na osječkim scenama (stalno je zaposlena u osječkom Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića), no mlada glumica Matea Marušić tek će drugi put nastupiti na sceni osječkog HNK. Ljubitelji kazališta mogli su ju vidjeti prošle godine u komediji "Boeing-Boeing" vinkovačkog kazališta, a mali kazalištarci prošle subote u "Crvenkapici" GK "Joza Ivakić" na sceni osječkog donjogradskog Dječjeg kazališta.

U brojnim kazalištima

"Staklena menažerija" prvi je veliki kazališni uspjeh danas dramskog klasika 20. stoljeća Tennesseeja Williamsa, praizvedba ove drame, na Broadwayu 1944., otkrila ga je kao značajno ime, a sam je komad zapravo postao nukleus za sve ono što će kasnije napisati. Očito posvećen psihički bolesnoj sestri, prema čijem je uzoru stvoren lik Laure u njoj "Staklena menažerija" začetak ima u kratkoj priči "Portret djevojke u staklu", iz koje je zatim napisan scenarij koji je na kraju pretvoren u dramu koja je i dandanas opće mjesto svakog repertoarnog kazališta.


Luda heroina, kako će ju kasnije definirati kazališni teoretičari, ostat će središnje mjesto Williamsovog interesa u gotovo svim kasnijim dramama koje je napisao, baš kao što je i mjesto radnje, vreli Jug na kojem strasti tinjaju pod konzervativnom maskom stvarnosti, uvijek vanjski okvir njegovog rada. Svijet kojega nastanjuju Williamsovi junaci nije osobito vedro mjesto, ljudska nerealiziranost u tijesnim okvirima provincijalnog života pritisnutog konvencijama i obzirima probija iz svake njegove rečenice, a jedino čime se njegovi antijunaci suprotstavljaju takvom svijetu jesu bogata mašta i još bogatije samozavaravanje.
Potrošačko društvo

U minucioznim psihološkim studijama od kojih su sastavljene Williamsove drame problemi su univerzalni, ma koliko junaci bili specifični, a okolnosti naizgled lokalne. Više od šest desetljeća nakon nastanka ove drame živimo vrijeme u kojem je svijet temeljen na nametnutoj kompeticiji potrošačkog društva, najavljen u "Staklenoj menažeriji", doveden do krajnosti, pa je uspješnost postala jedini kriterij. Ali, ta uspješnost nikad nije ljudska, unutarnja, ona mora biti manifestirana prema van, zadana je surovim društvenim okvirima. U takvom kontekstu Amanda, majka ove gubitničke obitelji, sasvim će svjesno sebe smjestiti u laž o boljem životu, posesivno držeći svoju djecu u isto takvoj laži, sasvim nespremna na bilo kakav trenutak koji bi mogao na vidjelo iznijeti sasvim bolnu istinu! Gubitnički sindrom imanentan je suvremenom društvu koje nameće imperativ uspješnosti kao jedini kriterij, pa Williamsova drama stoji na početku jednoga razdoblja koje je zanemarilo običnog čovjeka, razdoblja u kojem živimo u sjeni raznih celebrityja koji zapravo ni prema čemu nisu. U svakom slučaju biti običan, svakodnevan, normalan, a time različit, dakle neuspješan, danas je najveći grijeh. A to treba izbjeći po svaku cijenu, najbolje kroz laž o vlastitom životu, kroz iluziju o uspješnosti i permanentnoj potrošačkoj sreći.

Dobrota stakla


Onima koji nemaju snage sebi lagati kako su dio društva uspješnosti ostaje samo jedan izlaz – staklena menažerija, imaginarna slika nepostojećeg svijeta u kojem su ljudi dobri i kad su sasvim obični i jednostavni. Pa, ako već moram birati, radije sam za Laurin svijet dobrote stakla, nego za lažnu sliku uspješnosti suvremenog svijeta u kojem ljudi bez talenata i osobnosti bivaju proizvedeni u zvijezde kojima bismo se morali diviti, premda bismo ih, zapravo, trebali žaliti. "Staklena menažerija" na sceni vinkovačkog kazališta danas sigurno ne nudi sreću, ali iskreno svojoj publici nudi razmišljanje o istini. Tu lažnu sreću ionako svakoga dana u golemim količinama primamo kroz medije, istina je potisnuta, zaboravljena, ostavljena. Ova predstava zato suvremenom gledatelju bar nakratko daje ono najvažnije, što svijet više ne nudi – pravo na izbor, pravo da se izabere istina, čak i kad ona ne nudi sreću - kaže se u najavi predstave.

Darko Kovačević
Osijek, Sarajevo, Vinkovci...
Od 1. rujna 2018. u vinkovačkom je kazalištu zaposlena glumica Matea Marušić. Rođena je 1993. u Osijeku, gdje 2012. završava Isusovačku Klasičnu gimnaziju. Tijekom srednjoškolskog školovanja pohađa klasični balet u HNK-u Osijek pod vodstvom Vuka Ognjenovića. Godine 2012. upisuje glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu te s odličnim uspjehom 2016. stječe diplomu ulogom Julije u predstavi „Gospođica Julija“, u klasi Senada Bašića. Tijekom studiranja na Akademiji ostvaruje brojne zapažene uloge, a ostvaruje i pojedine uloge u profesionalnim kratkim filmovima. U vinkovačkom kazalištu trenutačno glumi u komediji “Vrzino kolo”, predstavama za djecu “Tvornica Božićnih čuda” i “Crvenkapica”, u komediji „Boeing-Boeing“, i u drami „Staklena menažerija“. Matea vodi mlađu grupu dramskog studija u Vinkovcima.
Možda ste propustili...

NA LJETNOJ POZORNICI 59. MEĐUNARODNOG DJEČJEG FESTIVALA U ŠIBENIKU

Slavonski mjuzikl “Pepeljuga” za šibenske mališane

OD 25. DO 29. LIPNJA U HRVATSKOM DOMU VUKOVAR

Pat komedija na 4. danima smijeha u Vukovaru

U SVEUKUPNOJ POVIJESTI OD 119 GODINA

DHK prvi put objavilo 54 Matoševa soneta

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana